22.11.2018. (16:30)
No, dok su migranti vidljivi na ulicama Bosne, jugoistočne Austrije i sjeverne Italije, u Hrvatskoj je doduše sve više i više „stranih radnika“ – ali ne i ljudi iz ratom i krizama pogođenih područja kao što su Afganistan ili Sirija. Ipak, činjenicu da se u Hrvatskoj nalazi popriličan broj migranata ili onih koji samo prolaze njenim teritorijem, dokazuju fotografije onoga što ostavljaju za sobom na planinama i graničnim prijelazima s Italijom i Austrijom, a na što nailaze planinari ili šetači.
Prema izvještajima, hrvatska policija koristi bespilotne letjelice kako bi otkrila migrante prilikom prelaska vanjskih granica EU-a. Prije toga, migranti su morali proći kroz Bosnu, gdje je još uvijek puno mina zaostalih iz rata. To je samo jedna od opasnosti koje prijete migrantima. Humanitarne organizacije, poput „ SOS Balkanroute“ iz Austrije, izvještavaju kako se diljem granica Bosne, Srbije i Hrvatske otkriva sve više i više posmrtnih ostataka nepoznatih ljudi. DW
Njemačka vlast pokušava ubrzati deportacije osoba koje nemaju pravo na azil, oslanjajući se na Uredbu Dublin III, no rezultati su oskudni. Žele povećati broj deportacija u druge zemlje EU-a. Najviše migranata bi trebalo biti vraćeno u Hrvatsku. Iako je u 2023. poslano 74.622 zahtjeva za povratak migranata, samo 5.053 deportacije su ostvarene. Hrvatska, kao ulazna točka u EU, surađuje, no s tek 21 osobom vraćenom iz Bavarske od 2023. Italija, pak, odbija prihvat, čekajući novi EU Pakt o migracijama. Deportacije često propadaju zbog skrivanja migranata, pravnih ili zdravstvenih zapreka. Pritom javnost traži strože mjere, pod utjecajem rastuće desnice i neuspjeha vlasti da „radikalno promijeni” migracijsku politiku. DW
Jedan od istinskih motiva za otvaranje granica masovnom dolasku izbjeglica/migranata bio je nedostatak radne snage u zapadnim europskim državama, poglavito u Njemačkoj. Humanitarna kriza zbog rata u Siriji bila je donekle motiv, ali velikim dijelom i pokriće za masovni ‘uvoz‘ ljudi, mahom iz muslimanskih zemalja, bez provjere i bez kontrole, koji je otvorila bivša njemačka kancelarka Angela Merkel. Jesu li tako Njemačka i druge zapadnoeuropske zemlje riješile problem nedostatka radne snage u svome gospodarstvu? Djelomično i kratkoročno. Danas više nije riječ o tome trebaju li granice članica EU-a biti otvorene prema ilegalnim migrantima, već kako iseliti one koji su u EU došli zahvaljujući ‘otvorenim vratima‘, a nisu se integrirali u društvo i tržište rada, nego postaju sve veći problem državama primateljicama. Negativne posljedice ‘otvorenih granica‘ mnogo su veće: Stvorila je nesigurnost u svojim gradovima, proširila gradske četvrti u koje policiji nije uputno ulaziti, umnogostručila je kriminal iz antisemitskih pobuda, polarizirala je političku scenu… Višnja Starešina za Lider.
Njemačka je objavila kraj dosadašnje otvorene migrantske politike, uvedene pod Angelom Merkel 2015., te počela provoditi strože kontrole na šengenskim granicama. Ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser najavila je brzu deportaciju onih bez prava na azil, a mjere će trajati najmanje šest mjeseci. Promjena dolazi uoči izbora u Brandenburgu, gdje krajnje desni AfD vodi, a krajnje lijevi BSW također raste. Ova politika nastoji zaustaviti uspon radikalnih stranaka koje su kritizirale dosadašnju migracijsku politiku. Višnja Starešina za Lider.
Vodeći svoju izbornu kampanju za drugi predsjednički mandat Zoran Milanović udario je po migrantima. Veli, moramo to zaustaviti, oni dolaze “želeći samo uzeti socijalnu pomoć”. Lumpengrađanstvo i široke narodne mase ovo vole, na ovo se lako love: netko uzima novce, koji upravo njima pripadaju. Svaka efikasna predizborna kampanja mora biti zasnovana na populizmu – takav je da je dobro plasiran emocionalni iskaz uvijek važniji od činjenica. Svaki Milanovićev nastup za široke mase je, međutim, melanž. Pa osim što izgovori ponešto ovakvo, što govore Trump i Orban, i što, na žalost, vole neuka i divlja glasačka krda, on će u istome nastupu reći i ponešto što pripada suprotnom ideološkom i moralnom sklopu.
Recimo, “naša djeca nisu nikakva viša bića koja ne mogu i ne trebaju raditi poslove za koje se uvoze ljudi iz inozemstva”. Dakle, ako vam se ne sviđaju migranti, zašto vaša djeca ne bi čistila zahode po vašim omiljenim trgovačkim centrima, zašto ne bi kopala kanale i verala se po nesigurnim građevinskim skelama za vječne poslijepotresne obnove Zagreba? Umjesto da uzimaju socijalnu pomoć i naknadu za nezaposlene. To je, naime, jedini način da se zaustavi nepotreban uvoz strane radne snage. Ali i da se odgojno utječe na nove generacije, jer ne postoje čovjeka nedostojni poslovi. Miljenko Jergović za svoj blog.
Migranti, dakle, ne samo da nisu dobri ljudi, nego su ih njihove strašne životne prilike učinile potencijalno gorim i opasnijim od nas. Mi bismo im, pak, trebali pružiti mogućnost da budu kao mi. A to da budu kao mi znači i da imaju jednako pravo da čine isto zlo koje činimo i mi. Jednakost u dobru se podrazumijeva, ali možemo li zamisliti jednakost i u zlu? Ako ne možemo, onda imamo problem sa sobom i svojim pogledom na svijet. Ako ne možemo zamisliti da je taj čovjek kojeg prihvaćamo dok legalno ili ilegalno prelazi našu državnu granicu možda jednako pokvaren kao najpokvareniji član naše šire obitelji, ako ne možemo zamisliti da je čovjek kojemu pružamo čašu vode i skrivamo ga od policije kojom upravlja jedan Božinović kvaran do srži, onda imamo problem s inherentnim, neosviještenim i naivnim, tobože dobroćudnim, rasizmom i šovinizmom. Miljenko Jergović.
Izvještajem su obuhvaćeni ljudi, koji su već dobili status izbjeglice, oni koji još uvijek traže da se njihovi zahtjevi za azil u inotzemstvu odobre i interno raseljena lica u svojim matičnim zemljama. Od oko 117,3 milijuna raseljenih ljudi širom svijeta koje je pratio UNHCR, 68,3 milijuna je bilo interno raseljeno – što znači da su morali napustiti domove, ali su ostali unutar granica svojih zemalja porijekla. Broj koji odgovara cjelokupnoj populaciji Velike Britanije. Oko 48 posto je iz afričkih zemalja, a oko 21 posto sa Bliskog istoka. DW
Aktualne rasprave o izbjeglicama usredotočene su na mjere odvraćanja. Prema novoj reformi azila Europske unije, tražitelji azila će ubuduće biti provjeravani i registrirani na vanjskim granicama EU-a. Oni bi trebali čekati u prihvatnim kampovima do dvanaest tjedana dok se ne donese odluka o njihovom zahtjevu za azil. Sporazumi o prihvatu izbjeglica s pretežno neeuropskim zemljama izrazito su problematični. Prijem oko milijun ljudi u Njemačku dosad je prošao prilično dobro iz dva razloga. S jedne strane, savezna vlada odlučila se protiv centraliziranog smještaja u kampove, a s druge strane, civilno društvo je masovno pomoglo. Problem koji nije riješen desetljećima je situacija na Bliskom istoku, loši uvjeti u prenapućenim prihvatnim kampovima, a bivša članica EU Velika Britanija hapsi migrante kako bi ih poslala u Ruandu. DW
Pitanje stranih radnika odsad će se čvrsto vezati uz pitanje migracija. Čak i u Hrvatskoj, a uoči superizborne godine, tom će se problemu pristupati u rukavicama. Osim na granicama. Zakon o strancima priprema se i dalje. Propisi koje će Pakt uvesti pokrivat će sve faze azilantskog procesa: od provjere tražitelja azila nakon dolaska i prikupljanja biometrijskih podataka do pravila za određivanje koja je država članica odgovorna za rješavanje njihovih zahtjeva, no ima i nejasnoća koje otvaraju put uvođenju pritvaranja tražitelja azila, uključujući obitelji s djecom, u objekte slične zatvorima, što, kažu kritičari, može povećati nasilje graničnih vlasti i omogućiti deportaciju u nesigurne treće zemlje. Lider
Država je, nakon tri godine nereda na tržištu, odlučila pokušati uvesti reda u sustavu zapošljavanja radnika iz trećih zemalja te je u javno savjetovanje pušten Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o strancima. Među ostalim, predlaže se produžavanje važenja radne dozvole s jedne na tri godine, strani radnici će nakon isteka ugovora imati dopušteno vrijeme nezaposlenosti od 60 dana (ako nakon gubitka posla u roku od dva mjeseca ne nađe novi, gubi radnu dozvolu), u slučaju da smještaj radniku osigurava poslodavac on će morati dati dokaz o primjerenom smještaju stranih radnika. Prema MUP-ovim zadnjim podacima, u siječnju tekuće godine izdano je 14 219 dozvola za boravak i rad. Najveći broj dozvola izdan je radnicima iz Nepala, a potom Bosne i Hercegovine, Indije, Filipina i Srbije. Prošle godine sveukupno izdano je više od 170 tisuća dozvola. Faktograf