Postnikov o marginama Europskog prvenstva: Armanijevi dresovi, kosilice i nogometne sličice - Monitor.hr
14.06. (19:00)

Više od igre

Postnikov o marginama Europskog prvenstva: Armanijevi dresovi, kosilice i nogometne sličice

Bit će to, kao što je red, najveći i najbogatiji turnir do sada: računa se na ukupni broj od preko pet milijardi gledateljica i gledatelja, a na stadionima i šankovima, u kladionicama i reklamnim agencijama okrenut će se milijarde eura. I dok stručnjaci proučavaju formacije svake pojedine reprezentacije, umjetna inteligencija izbacuje projekcije, a svi skupa iščekujemo nogometnu magiju, evo nekoliko turnirskih marginalija koje je primijetio Boris Postnikov: Armani odijela za talijansku reprezentaciju, koji su inspirirani modnom linijom iz doba Mussolinija, tu je Husqarna s novom reklamom “Kosi kao Joe u najboljim danima”, misleći na Joea Šimunića, koji je svojedobno “pokosio” Sulejmanija u važnoj kvalifikacijskoj utakmici protiv Srbije, a tu je i lažna vijest da će njemačka policija kažnjavati navijače zbog nošenja neoriginalnih kopija dresova, a tu je i problem s kompanijom koja proizvodi sličice… Novosti


Slične vijesti

26.05. (17:00)

Začin dosadnoj monogamnoj vezi

Postnikov: Poliamorija je u porastu kao pop-kulturalni trend, eksperimentiranju skloniji obrazovaniji i ‘bolje stojeći’

Priča o poliamoriji sve češće prestaje biti priča o rasturanju modela stabilne heteroseksualne veze ili braka, a postaje pričom o tome kako partneri, uz mnogo međusobnog poštovanja, pregovaranja i eksperimentiranja, svoju vezu popravljaju ili unapređuju. Ili, kao što Wilson govori, poliamorija u novom aranžmanu više nije “prijetnja buržoaskom braku, nego prije način da se sačuvaju i ta institucija i sve što ona bračnim partnerima osigurava“.

Pratimo li prve kritičke sumnje, čini se da smo se zatekli točno u onom trenutku u kojem poliamorija i ne-monogamija još uvijek izgledaju zabranjeno, primamljivo, opasno i seksi, a kapitalizam je to prepoznao i sada počinje raditi ono što kapitalizam radi svakoj subverziji: pripitomljava je i disciplinira, prilagođava boljestojećim mušterijama, pronalazi ciljne skupine za nove bestselere, skup(n)e terapije i savjete, streaming hitove i ostalu popratnu industriju. Boris Postnikov za Novosti.

07.05. (19:00)

Igrači koji igraju na sigurno

Postnikov: Kratki vodič kroz aktualnu produkciju za sve koji poput Seinfelda misle da je politička korektnost upropastila komediju

Seinfeld se nedavno požalio kako komedije zbog woke kulture više nisu smiješne i kako neke epizode popularne serije danas ne bi mogle biti snimljene zbog nemale cenzure u medijima. Je li pritom mislio na epizodu u kojoj njegov lik drogira djevojku kako bi se mogao – doslovno – igrati njenim igračkama, na one s homofobnim ispadima Georgea Constanze, na one u kojima Cosmo Kramer stalka nepoznate žene s prozora ili na neku treću, ne zna se. A i nije presudno, s obzirom na to da su sve epizode “Seinfelda”, ma što Seinfeld o tome mislio, još uvijek dostupne na Netflixu. I da ih nitko, barem do sada, nije cancelao.

Na Netflixu je otprije neki dan, uostalom, dostupan i njegov novi film, režiserski debi “Unfrosted”, a stvari tek tu postaju zanimljive. Ne, nažalost, zato što bi bio zanimljiv sam film: možete ga pogledati, ali i ne morate – zaista ne morate – jer ga je kritika već pokopala s itekako dobrim razlozima. Stvari su zanimljive prvenstveno zbog onoga što je, vrlo brzo nakon Seinfeldovog intervjua, primijetio Guardianov komentator Stuart Heritage: napad na ekstremnu woke ljevicu ima manje veze sa stavovima komičara opsjednutog Supermanom, cornflakesom i sredstvima za čišćenje, a više s proračunatom strategijom medijske promocije novog filma pomoću lakozapaljivih, klikabilnih izjava. Boris Postnikov za Novosti.

27.04. (13:00)

Tako on sam nije govorio

DP želi u naziv Leksikografskog zavoda dodati pridjev “hrvatski”, Postnikov: Krležu je struka u zadnjih trideset godina ionako ‘pohrvatila’

Kako se točno u kulturnu politiku DP-a uklapa nekoliko elementarnih povijesnih činjenica – poput one da je Krleža bio uvjereni komunist, da je zavod na njegovu inicijativu osnovan 1950. kao Leksikografski zavod FNRJ e da bi kasnije bio preimenovan u “jugoslavenski”, da je Krleža od samog početka insistirao na zajedničkom južnoslavenskom okviru leksikografskog rada i na odbacivanju nacionalnih partikularizama – nije lako reći. Mnogo je lakše, međutim, pretpostaviti da će pohrvaćenje Krležinog zavoda u izvedbi radikalne desnice, dođe li do njega, proći bez većih kritika i ozbiljnijeg otpora, jer je kroz prošlih 30 i nešto godina u izvedbi kroatološke struke sam Krleža već temeljito pohrvaćen. Oko Krležinog djela podizat će se narednih godina, kao što su i dosad, kroatološke skele pune vrijednih radnika – stvar treba renovirati, prefarbati fasadu, zazidati suvišne prozore. Nova edicija, bogato opremljena i popraćena pogovorima Krešimira Nemeca, daje svoj mali, ali nezanemariv doprinos tom projektu. Boris Postnikov za Novosti.

21.04. (01:00)

Nitko mu nije javio

Koncert Nicka Cavea u Beogradu na vodi podijelio scenu, neki ga žele bojkotirati

Osim što Cave ne ide na vodu, nego ide na Beograd na vodi, a tugovanje je – u skladu s tim – ovog puta rezervirano za njegove beogradske fanove. Pa mu ovih dana preko interaktivne autorske stranice Red Hand Files masovno šalju poruke kako bi objasnili da je Beograd na vodi ustvari Beograd pod vođom, da se vođa zove Aleksandar Vučić, da je pomoću maskiranih kriminalaca prije koju godinu rastjerao stanovnike Savamale i sravnio im kuće s obalom, da je obalu zatim redizajnirao luksuznim zdanjima i basnoslovno skupim kvadratima u skladu s prohtjevima investitora iz Abu Dhabija, da je njihovom profitu podredio državne zakone i urbanističke planove te da nastupiti na ovogodišnjem Belgrade River Festu ne znači ništa drugo nego staviti se u službu Vučićevog režima. Ali Cave ne odgovara. Pitanje bojkota njegovog koncerta u međuvremenu se pretvorilo u centralnu dilemu beogradske kulturne scene.

Bijes je razumljiv. Caveov koncert na platou Geozavoda zaista je samo nastavak culture washinga Vučićevog gentrifikacijskog projekta. I dok se na razvijenom i poštenom kapitalističkom Zapadu dobro zna kojim redom ide gentrifikacija, toliko dobro da su taj redoslijed odavno opisali čak i internetski memeovi – prvo vam u kvart dođu pankeri, za njima stižu artisti, artiste prate hipsteri, a na kraju vas iz vašeg kvarta istjeraju bogati investitori – dotle je u pitoresknoj Srbi sve nekako naopako. Boris Postnikov za Novosti.

17.04. (21:00)

Ako ništa, barem nešto predlažu

Limitarijanizam – ideja gornje granice bogatstva kao pravedniji oblik kapitalizma

Sama Robeyns navodi sociološka istraživanja koja pokazuju da velika većina ispitanika redovno podržava pravedniju raspodjelu materijalnih resursa. Kvragu, čak su i sami milijarderi prošle godine sa svog tradicionalnog minglanja u Davosu svjetskim vladama poslali otvoreno pismo u kojem zahtijevaju da ih političari ozbiljnije oporezuju. Da li su nam uistinu trebali opsežna filozofska studija i deset godina istraživanja – koliko je Robeyns, prema vlastitom priznanju, u studiju uložila – da nas uvjere u nešto oko čega malo tko ima dilema? Čini se da jesu, i to iz jednostavnog razloga: fokus na najbogatije, ma koliko njihovo bogatstvo bilo perverzno, pomaže da se iz vida izgubi kompletan sistem koji je perverzno bogatstvo omogućio. A taj se sistem – ja se ispričavam – zove kapitalizam.

Alternativa kapitalizmu danas je nezamisliva. Ideja limitarijanizma, odnosno gornje granice bogatstva, koju iznosi filozofkinja Ingrid Robeyns u knjizi “Limitarianism. The Case Against Extreme Wealth” pokazuje međutim da je alternativa alternativi intelektualno otužna. Boris Postnikov za Novosti.

02.04. (16:00)

Iskažimo dobrodošlicu umjetničkim performansom, kad već političari neće

Postnikov o Venecijanskom bijenalu: Dobar odabir hrvatskog predstavnika oko važne teme – migranata

Na Venecijanskom bijenalu koji se otvara idućeg mjeseca Hrvatsku će predstavljati projekt Vlatke Horvat “Priručnim sredstvima”. Horvat je međunarodno priznata umjetnica, Bijenale je prestižna svjetska manifestacija, ovo je dakle stvar od nacionalnog značaja: nimalo čudno što se na nedavnoj press konferenciji u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, uz autoricu izložbe i kustosicu Antoniu Manjaču, pojavila sama ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek da se pohvali angažmanom svoga ministarstva oko važnog i skupog projekta. A s obzirom na krovnu temu izložbe “Stranci posvuda”, koju je osmislio ovogodišnji kurator Adriano Pedrosa, njeno je ministarstvo – treba priznati – dobro odabralo tko će nas predstavljati.

Ne samo zato što je Vlatka Horvat veći dio života i karijere provela u inostranstvu, u SAD-u i Velikoj Britaniji, niti zato što se dugi niz godina bavi krhkim i prekarnim društvenim odnosima, nego i zbog koncepta “Priručnih sredstava”. Zamisao je, saznali smo na pressici, jednostavna, ali slojevita: Horvat će u Hrvatskom paviljonu izlagati radove svojih kolegica i kolega, redom migranata i “stranaca” u novim domovinama, koje će joj oni slati neformalnim mrežama i kanalima, preko zajedničkih prijatelja i poznanika. Projekt od nacionalnog značaja pretvorit će se tako u internacionalnu priču o međusobnoj pomoći, prijateljstvu i solidarnosti. Boris Postnikov za Novosti.

22.03. (15:00)

Pokraj ovakvih stranaka satira ti nije ni potrebna

Boris Postnikov donosi kratki pregled predizborne kampanje: Predsjednik publike

  • HDZ: Dok u pozadini trešti: Risin‘ up to the challenge of our rivaaal… I stvarno: evo nam dobrog i poštenog Plenkyja Balboe, još uvijek lagano ošamućenog nakon krošea onog razbijača s ruba Ustava, a tu je i njegov stari neprijatelj Tomislav Creed Karamarko da pripomogne. Problem sa scenarijem je taj što u trećem dijelu Rocky više nije šampion, nego običan izazivač.
  • SDP: Neka vrsta napuštene socijaldemokratske ljušture čija praznina napokon dolazi do punog izražaja sada kada je predvodi nepostojeći kandidat. Čovjek bez imena za stranku bez programa: bolje ne može.
  • Možemo!: Neke su točke originalne, poput prava glasa već od 16. godine, a druge su opća mjesta domaće politike, poput smanjenja broja općina i županija… Sve u svemu, ima prostora za napredak stranke koja bi, pobijedi li Milanović, mogla postati ključni koalicijski korektiv njegovog populizma.
  • Most: Prošle godine, inače, preko granice koju Mostovci žele vojno braniti je balkanskom rutom prešlo nešto više od 60 hiljada ljudi, od kojih je tek oko hiljadu i po pokazalo želju da dobiju azil u Hrvatskoj. Istovremeno, zemlja je zbog manjka radne snage uvezla oko 170 hiljada stranih radnika. Toliko o masovnoj međunarodnoj pomami za hrvatskom socijalnom pomoći.
  • Domovinski pokret: Za stranku koja se smatra pokretom, ova se pokreće vrlo sporo: čini se da ih je Milanovićev upad u desni teritorij toliko zbunio da s pravom kampanjom još nisu ni počeli.

Boris Postnikov za Novosti

16.03. (18:00)

Zar nije influencer netko s gripom?

Postnikov: Utjecajnik bez utjecaja

U ovoj rubrici još smo prije tri godine pisali o tome kako natječaj za nagradu “Dr. Ivan Šreter” – medijima redovno zanimljiv, publici relativno zabavan – već skoro 30 godina, otkada je osnovan, stoji u raskoraku sa stvarnošću i vlastitim prezentom. Slični konkursi u svijetu, naime, biraju za riječ godine pojmove koji se zaista koriste, pa se popisi pobjednika čitaju kao novija povijest u natuknicama. Natječaj koji polazi od pretpostavke da ono što je ušlo u jezičnu upotrebu ustvari nije potrebno nužno završava zaključkom da stvarnost hrvatskog jezika naprosto nije dorasla visokim kriterijima žirija.

Ove godine, naime, otkazana je svečanost dodjele, a nijedna od predviđene tri nagrade neće biti uručena jer nijedan od 300-ak pristiglih prijedloga nije dobio dovoljno glasova žirija. Ako polazite od pretpostavke da stvarnost hrvatskog jezika nije dorasla visokim kriterijima žirija brzo završavate zaključkom da tim kriterijima nisu dorasli ni oni koji bi jezik mijenjali. Stručno povjerenstvo ipak je pohvalilo nekoliko prijedloga, a među njima je prvenstveno istaknulo “utjecajnika”, hrvatsku riječ za “influencera”.

Zahvaljujući diskvalifikaciji, ove smo godine tako od stručnog povjerenstva barem dobili novi, poboljšani opis njihovog natječaja. Jer ako netko tom povjerenstvu predlaže riječ “utjecajnik” nemajući pojma o tome da član povjerenstva “utjecajnika” odavno javno upotrebljava, onda napokon znamo što znači biti član povjerenstva za najbolju novu hrvatsku riječ: nešto kao utjecajnik bez utjecaja. Boris Postnikov za Novosti.

05.03. (23:00)

Kao da gledamo sliku koja prelazi okvir

Postnikov: Film Zona interesa vrijedi gledati misleći na Gazu

Vidimo, prije svega, novu varijaciju povijesne iznimnosti holokausta koja je i sama, baš poput banalnosti zla, u međuvremenu postala “krivo upotrebljavana, zloupotrebljavana pseudointelektualna fraza”. Zloupotrebljavana utoliko što se njome danas, dok Glazerov film igra u kinima, omogućuje izraelsko ubijanje Palestinaca, što se opravdava svakodnevni masakr žena i djece, što se legitimira okupacija palestinskih teritorija. Pseudointelektualna zato što vodi do izopačenih i apsurdnih raspleta. Kao kada – zadržimo se u Njemačkoj, zadržimo se u sferi kinematografije – na nedavno završenom filmskom festivalu u Berlinu izraelski režiser Yuval Abraham, čiji su preci preživjeli holokaust, dobije nagradu za dokumentarni film, na svečanosti održi govor u kojem kritizira politiku svoje države, njemački političari zatim taj govor proglase antisemitskim, e da bi u epilogu Abraham i članovi njegove obitelji primili čitav niz prijetnji smrću, a on sam morao u strahu odgoditi povratak kući. Boris Postnikov za Novosti.

27.02. (18:00)

Tek toliko da ne zaboravimo na njega

Postnikov: Ivica iz vica

Posve je razumljivo to što Todorića nitko ne shvaća ozbiljno. Kako bi i mogao, kada je njegov program kombinacija neprorađenih ličnih trauma i bezličnih ideja o tome što bi valjalo ponuditi biračima. Pa se bijes zbog gubitka Agrokora pretvara u najavu beskompromisnog obračuna s domaćim političkim kriminalom i stranom nelojalnom konkurencijom, pa se nižu obećanja većih plaća, poduzetničkih olakšica, braniteljskih prava, antikoruptivnih politika… Todoriću se možemo smijati samo ako zaboravimo da se hrvatska ekonomija, umjesto na njegove potplaćene blagajnice, danas sve više oslanja na daleko potplaćenije i obespravljenije imigrantske radnike i radnice. Da je poljoprivreda svedena na izvoz jeftinih sirovina dok u trgovačkim centrima kupujemo sve skuplju uvoznu hranu. Da je izlet u stranačku politiku ionako tek sporedni dio Todorićeve vendete, koju – dok kod kuće promovira ekonomski suverenizam – vodi pred sudom u Washingtonu, pokušavajući od Hrvatske naplatiti milijarde eura. Boris Postnikov za Novosti.