Poput dvoglave ptice na nacionalnoj zastavi, ukazuje nam se dupli patrijarh: jedan je pravoslavni, koji kroz regularni rad svoje crkve širi nacionalističko zlo i konzervativnu isključivost, a drugi praznoslovni, koji sa sve manje uspjeha pokušava zametati tragove onoga prvog. Te prazne fraze osiguravaju adekvatno dekoriranu pozadinu, skiciraju idilični pejzaž pravoslavnog praskozorja, a na rumenome horizontu, okupani ranim suncem, gle čuda, hulja do hulje – Šešelj do Orbana, Orban do Putina, Putin do Lukašenka, Lukašenko do Vučića, Vučić do Vučelića, Vučelić do Dodika. Ima li još neki politički nitkov koji je ostao neprimijećen te nije dobio odlikovanje iz ruku nekog od visokih rukovodilaca Srpske pravoslavne crkve? Ako ima, možda bi bilo dobro da se javi jer ordenarijat i dalje radi kako u centrali tako i po eparhijama… Novosti
