Na imanju je bilo starih sorta jabuka, šljiva, oraha, stara kruška, jedna kuća za mladence, stari štagalj i drvena kuća prekrivena žbukom iz 1914. godine. „Prva nam je ideja bila da glavnu kuću ne diramo, a da uredimo štagalj, jer je njegova konstrukcija bila bolja i da koristimo kombinaciju gline i slame, da to bude otvoreni prostor sa dosta stakla, čak smo počeli i skupljati staro staklo.“ No kako se Edi žurilo useliti, on i supruga arhitektica ipak su se odlučili na adaptaciju glavne kuće iz 1914. godine. “Zidove smo, radi bolje izolacije, podebljali smjesom gline i slame. Unutarnja žbuka je od smjese gline i običnog pijeska. Svi materijali su iz neposredne okoline: slamu nam je darovao susjed, glina je iz ribničkog kraja, štafle i okrajci za potkonstrukciju iz ribničke pilane, najviše je do nas putovao pijesak, on je iz kordunske Blatuše”, objašnjava Edo. Green