Pofuk: Svibanj - tužan mjesec hrvatske nezrelosti - Monitor.hr
23.05.2018. (17:14)

Peta bolest

Pofuk: Svibanj – tužan mjesec hrvatske nezrelosti

“Antifašist koji nije u stanju iskreno i pokajnički priznati zločin počinjen u ime ideje koju zastupa, doista je takozvani antifašist, kao što je i sućut prema Pavelićevoj “hrvatskoj vojsci” lažna i služi produljenju, a ne završetku rata, dokle god se ista počast ne iskaže i svima onima koji su na Sutjesci i drugdje, pod nekim drugim zloupotrijebljenim znakom, također živote dali za Hrvatsku” – osvrće se Branimir Pofuk na izjave nadbiskupa Puljića i predsjednika SABA RH Franje Habulina o Bleiburgu, odnosno Jasenovcu.


Slične vijesti

08.11. (18:00)

Ako nekome treba podsjetnik

Vučetić: Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu

Povijesno razdoblje koje okorjelim režimlijama osobito smeta upravo je ono u kojem smo, po kriterijima svjetske povijesti, sudjelovali u nečem velikom – u pobjedi nad nacističkim i fašističkim politikama. Nekada su i oni, doduše zbog pogrešnih, duboko režimskih razloga, ovu pobjedu slavili, sada tu pobjedu antagoniziraju. Treba ih razumjeti, iako ih ne treba u tome podržavati. Najveći povijesni događaj, najveći uspjeh hrvatskog naroda sudjelovanje je u antifašističkom pokretu, tada smo ustali protiv globalnog zla i to zlo smo pobijedili. U tom pobjedničkom antifašističkom pokretu sudjelovao je, kao partizanski časnik, i Franjo Tuđman.

Ostaje činjenica da je on dosljedni, pasionirani zagovornik hrvatskog antifašizma, da je bio hrvatski predsjednik, da je pod njegovim vodstvom Hrvatska pobijedila u Domovinskom ratu te da se Domovinski rat, a i u tome se slažemo Tuđman i ja, ne može koristiti kako bi se negirao značaj antifašizma. Hrvatska je bitno antifašistička država, ona je nezamisliva bez antifašizma. Marko Vučetić za Autograf

29.11.2023. (23:00)

Što si obrazovaniji, to si "ljeviji"

Uvijek kontra desnice: Antifašizam je i danas borba za pravednije društvo

Antifašizam danas obrana je demokracije i njenih temeljnih odrednica, slobode i ravnopravnosti. Nasuprot stoje ekstremno desne stranke i pokreti, poput AfD-a u Njemačkoj ili Geerta Wildersa u Nizozemskoj, koji zastupaju radikalni nacionalizam, dehumanizaciju pripadnika pojedinih grupa i militarizaciju društva. Te totalitarističke tendencije oduvijek fasciniraju dio ljudi i, za neke, predstavljaju motiv bavljenja politikom. Današnjim generacijama trebale bi takve tendencije biti poznate iz knjiga o usponu fašizma u Europi 1920-ih i 1930-ih godina. Suprotstavljanje tim trendovima, kao i veličanju fašističkih režima iz vlastite prošlosti koji su slične stavove provodili u djelo, prirodno je zvati antifašizmom. Odgovori koje na krize nudi ekstremna desnica, osim što su u pravilu nehumani, obično su nedopustive simplifikacije, a njihova provedba i rezultati vode u veći problem od onoga koji se pokušava riješiti. Međutim, izbor između slobode i sigurnosti ozbiljan je i složen problem za svako društvo. Zoran Pusić za Novosti

08.10.2023. (19:00)

Ne guraj glavu u pijesak, neće ti pomoći

Boris Postnikov: Pitanje nije živimo li u fašizmu, nego koliko fašizma ima u “antifašističkim” društvima

Njemački ambasador prisustvovao je kanadskom odavanju počasti nacistima iz Drugog svjetskog rata – Vijesti – Logično

A onda opet… ali ne moramo dalje. Od Srbije do Hrvatske, od Hrvatske do Rusije, od Rusije preko Ukrajine do Kanade, od Kanade do Poljske: na sve strane antifašisti. Vodi se borba preko Instagrama i Twittera, na splitskim plažama i po svečanim obljetnicama, na postamentima i u parlamentima. U ime antifašizma prekraja se antifašistička povijest, u ime antifašizma se slave nacisti, u ime antifašizma pljuje se po fašističkim žrtvama, u ime antifašizma zatvaraju se antifašisti. Koliko antifašizma, pitate? Ovako od oka, čini se previše. Uza sav taj antifašizam, netko bi lako mogao smetnuti s uma protiv čega se točno borimo. A za to vrijeme, sa svih strana globusa nadire nešto što izgleda kao fašizam, hoda kao fašizam, kao fašizam se glasa i kao fašizam glasa, ali uporno odbija nazvati se svojim pravim imenom. Odbija, dok ne bude prekasno. Novosti

30.08.2023. (01:00)

Jedini hrvatski otok koji nacisti nikad nisu osvojili

Prijatelji Juliana Assangea organiziraju Školu autonomije na Visu

  • Osamdeset godina od oslobođenja Visa i drugih otoka te obale Dalmacije od fašista, baš tih dana na Visu kreće s radom Škola autonomije (od 7. do 10. rujna). Među suosnivačima škole su Srećko Horvat, Goran Bogdan, Hito Steyerl, Gael Garcia Bernal, Dora Held, Marko Pogačar i razni drugi, odnedavno okupljeni u ISSA-u (Island School of Social Autonomy). Škola u rujnu na Vis donosi predavanja, radionice, atipične aturističke ture, eksperimentiranje s piratskom radio-stanicom, poeziju, glazbu i – radne akcije. Srećko Horvat će voditi “antifašističku turu Komižom“. “Zovemo je i aturističkom turom jer je nema u turističkoj ponudi, a šteta je da se Vis ne ponosi svojom antifašističkom prošlošću i herojskim otporom otočana. Nakon oslobođenja od fašizma Vis je ostao jedini hrvatski otok koji nacisti, unatoč pokušajima, nikad nisu osvojili. Bio je ključan i za spašavanje 40-ak tisuća izbjeglica koje su prešle preko otoka na putu do egipatskog El Shatta.” kaže Horvat.
  • Umjetnički kolektiv !Mediengruppe Bitnik također je dio Škole. Dolaze iz Berlina da bi zajedno s Gordanom Savičićem i Selenom Savić vodili neobičnu aturističku turu “1 zvjezdice” (baziranu na recenzijama lokacija otoka Visa s jednom zvjezdicom). !Mediengruppe Bitnik poznati su po ometanju nadzornih kamera, postavljanju prislušnih uređaja u zgradu opere radi prenošenja izvedbe u vanjski svijet, slanju paketa s kamerom Julianu Assangeu u ekvadorsku ambasadu u Londonu i drugim intrigantnim radovima. U sklopu Škole predstavit će se i početno eksperimentiranje s piratskom radiostanicom na otoku. Ulaz na sve programe je besplatan. Detaljan program na web-stranici: issa-school.org . Jutarnji
20.08.2023. (22:00)

"U suštini ovo je linija razdvajanja – ili ćemo imati ljudska prava i klimatsku pravdu ili ćemo imati krajnju desnicu, pa čak i fašiste"

Carola Rackete: Treba nam antifašistička alijansa

I motivi che hanno portato al rilascio di Carola Rackete

U lipnju 2019. godine Carola Rackete bila je kapetanica broda “Sea-Watch 3” koji je spasio oko 40 ljudi od utapanja u moru. Nakon toga uputio se k talijanskoj Lampedusi, ali su tamošnje vlasti dva tjedna sprječavale usidrenje i iskrcavanje. Uprkos zabrani kapetanica Rackete usidrila je brod, nakon čega je uhapšena i optužena za pomaganje “ilegalnih migracija”. Suočena s optužbama odgovorila je da je samo “obavljala svoju dužnost spašavajući ljude od utapanja”. Godine 2021. Rackete je oslobođena optužbi. Svih ovih godina ostala je aktivna u pokretima koji se bave migracijama, društvenom pravdom i klimatskom krizom. Ljetos je objavila da se namjerava kandidirati kao neovisna kandidatkinja na listi njemačke Ljevice (Die Linke) za Europski parlament. “U suštini ovo je linija razdvajanja – ili ćemo imati ljudska prava i klimatsku pravdu ili ćemo imati krajnju desnicu, pa čak i fašiste. Mislim da je to ono što ljudi u Europi trebaju shvatiti – moramo zauzeti stranu po ovim pitanjima. Ako se ne zauzmemo za ljudska prava i klimatsku pravdu, predat ćemo institucije krajnjoj desnici” upozorava Rackete. Novosti

25.05.2023. (10:00)

Nekultura sjećanja

Mjesta antifašističkog otpora prepuštena su zaboravu

Udruga Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću od svog osnutka posvećena je pitanju društvenog pamćenja ključnih događaja 20. stoljeća. Brojnim i raznovrsnim aktivnostima udruga nastoji odgovoriti na povijesni revizionizam i prekrajanje prošlosti, ali i doprinijeti čuvanju sjećanja na otpor i zaštiti kulturne baštine antifašizma. Upravo na tom tragu 2021. godine objavljen je online vodič Zagreb u ratu, otporu, stvaralaštvu i pamćenju koji, povezujući povijesna istraživanja, ulomke iz književnih djela, dnevnika i osobnih sjećanja, mapira ključna mjesta stradanja i otpora u Drugom svjetskom ratu. Dio spomenika, spomen-ploča i drugih obilježja postavljenih za vrijeme socijalističke Jugoslavije su uklonjena, a ona koja su ostala, prepuštena su zaboravu i propadanju. Zbog toga, kao i zbog snažnog revizionizma, ni ta mjesta nisu označena niti se spominju u obrazovnom sustavu. Kulturpunkt

08.05.2023. (21:00)

Ono čime se pametan ponosi, budala se srami

Hrvatska se srami antifašističke borbe

Trnjanski kresovi 2021 — fotogalerija - MAZ

“Po nastavnom planu i programu, jedva da se spomene 8. svibanj kao Dan oslobođenja Zagreba. Učenici ne znaju za njega, ne znaju kako se obilježava. Nažalost, ni u javnom prostoru nemamo doživljaj da su to neki posebni dani, bilo Dan oslobođenja Zagreba (8. svibnja), bilo Dan pobjede nad fašizmom (9. svibnja). Za naše društvo, kolokvijalno bih rekao, ono čime se pametan ponosi, budala se srami. Zaista, u javnom se diskursu gotovo sramimo baštine antifašističke tradicije i borbe. Pretpostavljam da je takvo društveno raspoloženje rezultat 30 godina dugog izjednačavanja JNA iz devedesetih i NOB-a iz četrdesetih, što je apsolutno neutemeljeno. Učenici u udžbenicima mogu vidjeti fotografiju oslobođenja Zagreba ili neki manji izvor, najčešće odlomak iz dnevnika sjećanja Josipa Horvata. Škole bi mogle organizirati obilježavanje oslobođenja Zagreba. Da je to moguće, dokazuje i pretjerano obilježavanje dana pada Vukovara, prisutno u svim hrvatskim školama”, kaže profesor povijesti i građanski aktivist Marko Fuček. Novosti

20.02.2020. (22:30)

Zeleno je novo crveno

Hajdaš Dončić: Antifašizam 21. stoljeća je borba protiv klimatskih promjena

Fašisti bi i dalje ostali na margini da nemaju potporu “mainstream” stranaka političke vlasti. Antifašizam 21. stoljeća je borba protiv klimatskih promjena koje su posljedica djelovanja grubog i bešćutnog kapitalizma – rekao je Hajdaš Dončić, kao Milanovićev izaslanik, na konferenciji “Fašizam i antifašizam u Europi danas”.

06.10.2019. (14:30)

Svjetlo u mraku

Zašto je Istra nešto drugo?

I nakon previranja i nacional-šovinističkih poriva diljem države kojoj pripada, Istra je ostala mirna enklava, nenarušenog multinacionalnog duha i njegovanja antifašističke tradicije. Kako je decenijama ostala primjer očuvane tolerancije među ljudima, ne odričući se ni bliže, ni dalje historije ? I zašto je, kad se o njoj govori, refren: “Istra je nešto drugo?”