'Poći na ovo veličanstveno putovanje fotografijama jest vidjeti svijet i ljude'

Wim Wenders nikad ne promašuje

‘Poći na ovo veličanstveno putovanje fotografijama jest vidjeti svijet i ljude’

„Poći na veličanstveno putovanje fotografijama’drugih’ stanovnika Latinske Amerike, iznemoglih stanovnika Sahela u (izbjegličkom) bijegu od suše i rata, pa i stanovnika bivše Jugoslavije, svih nacionalnosti, u bijegu i strahu – jest vidjeti svijet i ljude, ravnopravne pred fotografskim objektivom. I tako očigledno neravnopravne u globalnom poretku“, piše FAK.hr o filmu Wima Wendersa i Juliana Ribeira Salgada kojeg se sutra može pogledati u Dokukinu KIC. FAK.hr

recenzija Sol zemlje Wim Wenders

Glazba koja i dalje teče

Mrtvi Kanal / Grč – riječki post-punk spomenik

Mitski element riječke scene se ne odnosi samo na značaj i neospornu kvalitetu aktera te scene, već i na činjenicu da je malo tadašnjih riječkih bendova dobilo priliku ostaviti diskografski trag kakav zaslužuje. Izvorno objavljena kazeta 1983. godine u svega 200 primjeraka, na vinil je prebačena s puno truda i pažnje, uz knjižicu s rijetkim fotografijama i tekstovima o bendovima te kristalno čist i moćan zvuk kakav i dolikuje sastavima koji su tih dana bili ako već ne najbolji, onda svakako jedni od najoriginalnijih predstavnika post-punka ‘grada koji teče’. Vrijedi spomenuti i kako Grč upravo obilježava 40 godina rada, a već na svojoj diskografskoj premijeri u autorskom su smislu bili kompletan i potpuno definiran bend. Ravno do dna

glazba post-punk recenzija

Ljetno štivo koje te drži podalje od streaming servisa i mobitela

Sergej Trifunović ‘Stovarište’ – rock and roll samoubojstvo

Poznati srpski glumac napisao je knjigu, a Zoran Stajčić ju recenzira za Ravno do dna: Bilo je nezamislivo do nedavno, kad se pojavilo „Stovarište“, autobiografska knjiga kojoj već na unutrašnjosti preklopnog straničnika naslovnice između ostalog stoji: „ne bojte se, nema nameru da postane pisac“. Izlaskom je „Stovarišta” Sergej Trifunović je pisac već postao, a nakon što dođete do korica s druge strane, s uzdahom zaželite da s literarnim radom i nastavi u nekoj budućnosti, iako od formalnog obrazovanja ima jedino završenu osnovnu školu. Sergej, koji se doima kao netko tko je u stalnoj svađi sa životom, odaje dojam da ga prepreke mame kao bika crveno platno toreadora. „Stovarište“ je djelo u koje se guta djelomično i iz tog razloga nesavršenosti glavnog lika, ujedno i naratora koji često ima više sreće, nego pameti. No koliko ‘sreće’ ima u proznom obraćanju, daleko manje ima u lirskom segmentu. Trifunović je ‘istovario’ i nekoliko svojih lirskih momenata i tu je pak prilično tanušan.

autobiografija književnost recenzija Sergej Trifunović Zoran Stajčić

Što (neke) žene proživljavaju, iz muškog ugla

‘Muškarci’ – film u kojem spoznajemo kakav horor muškarci mogu prirediti ženama

Alexu Garlandu ovo je već drugi film u kojem se bavi odnosom muškaraca prema ženama tako da neke stvari koje se u svakodnevici i stvarnosti praktički smatraju normalnima (a uobičajene svakako jesu) – prenosi u fantastične ili natprirodne domene kako bi pokazao koliko su takva ponašanja i razmišljanja muškaraca o ženama nenormalna, destruktivna i opasna. U filmu ‘Ex Machina’ na SF-ovski se način pozabavio muškom potrebom da oblikuju partnericu po svim svojim ‘specifikacijama’, maštarijama i potrebama, a sada je, s filmom ‘Muškarci‘ snimio folk-horor o suptilnijim, ali čak i strašnijim oblicima manipulacija, zastrašivanja i direktnog ugrožavanja koja neki muškarci provode nad ženama, misleći da na to imaju pravo jer je njihova žudnja ‘prirodna’ i ‘mora’ biti zadovoljena. Zrinka Pavlić za Tportal.

film filmska recenzija recenzija Zrinka Pavlić

Više nije u modi

Charles Bukowski ‘Oluja za žive i mrtve’ – stihovi s brane koja popušta

Stari pokvarenjak Charles Bukowski, trubadur iz prljavoga jarka i glasnogovornik podzemnog polusvijeta koji čine pijanci, kockari, kurve i književnici, danas je naširoko prihvaćen kao jedan od najistaknutijih američkih pjesnika druge polovice dvadesetog stoljeća, a može se pohvaliti i armijom fanatičnih obožavatelja kakva rijetko prati ljude od pera. Taj talent kod Bukowskog je uvijek bolje izbijao u poeziji nego u proznim djelima, a dokaze koji lako brane ovu tezu možemo pronaći primjerice u antologijskoj zbirci “Užici prokletih” koju je u prijevodu Damira Šodana prije deset godina objavio Profil. Ono što najviše upada u oči kad danas čitamo njegove stihove jest koliko se naglo svijet promijenio u četvrt stoljeća nakon njegovih posljednjih radova i smrti. Vremena su danas svakako pretjerano sanitizirana političkom korektnošću koja ne podnosi lako izravnost njegovog izričaja, pa su njegove misli ponekad suviše nelagodne za najnovije generacije čitatelja. Ravno do dna

Charles Bukowski književnost poezija recenzija

Korona kao 'prilika da se čovjek odmori od kapitalizma'

Grgić o novoj knjizi Aleksandra Dragaša: Beskonačno urnebesni komadići djetinje dražesnosti

Aleksandar Dragaš za vrijeme korone nije mirovao, već je ostao dosljedan svom kanonu slušanja i pisanja o glazbi. O knjizi kao svojevrsnom hibridu kratkog dnevnog komentara, eseja, vinjete ili pak “pričice” (Rockmark), Velimir Grgić u recenziji za Ravno do dna kaže sljedeće: “Pjesme u doba korone” su Dragašev osobni glazbeni dnevnik, sučeljavanje čovjeka s izgubljenom mladosti i odjecima sveživotnog hedonizma, sudarenog s posljedicama izolacije kao otvaranja prostora za razmišljanje o prošlosti – i sve to kroz nostalgiju glazbene selekcije. Daleko od birtija u kojima je, kako sam piše, zapio najmanje jedan polovni BMW, Dragaš potvrđuje tezu da se u dobu kriza ljudi očajnički hvataju za poznato.

Aleksandar Dragaš recenzija Velimir Grgić

'Simbol ovog vremena i individualnih kriza'

‘Soundtrack za film koji nije snimljen’ u Kinoteci – strah od ljubavi

„Soundtrack za film koji nije snimljen“, glazbeno-poetski street movie, kako se navodi u njegovom opisu, je intrinzično putovanje i koliko god se distrakcija pojavljivalo na tom putovanju, ono se konstantno svodi na putovanje prema samome sebi i momentu spoznaje da ne postoji isprika za bijeg od ljubavi. Jer je bijeg od ljubavi, ujedno i bijeg od samog života, o novoj kazališnoj predstavi koja je imala premijeru ovih dana piše Zoran Stajčić za Ravno Do Dna.

kazalište recenzija Zoran Stajčić

Magija koju sam mjuzikli imaju

Recenzija: ‘Najveći showman’ daleko je od savršenstva, ali bliže magiji nećete doći

“Najveća čarolija, a ujedno i najveći adut Showmana, leži upravo u svim onim prednostima i posebnostima koje su inherentne mjuziklu kao žanru. Jer ako mjuzikli išta čine, onda slave bogatstvo života na najekspresivniji, najkreativniji i najenergičniji mogući način – korištenjem glasova, melodija, emocija i tijela u pokretu. Cinizmu rijetko kada ima mjesta, marginalizirane skupine često dobiju priliku pustiti glas, a iskazivanje najdubljih čuvstava, bez ustezanja i inhibicija, kroz pjesmu i ples, zaslužno je za to da publika vibrira u sinkronicitetu s likovima i pričama na ekranu, zadivljena svim tim načinima na koje su ljudska bića sposobna izražavati sebe”, piše Arteist o najnovijem filmu s Hughom Jackmanom – trailer.

Hugh Jackman Najveći showman recenzija The Greatest Showman

Tko će dočekati veljaču

‘Tri plakata izvan grada’ – jedan od najboljih filmova godine

„Roditeljji ne bi smjeli pokapati svoju djecu, silovanja ne bi smjelo biti, rak bi trebao biti iskorijenjen. A opet, ne možete se prestati ceriti McDonaghovim dijalozima, urnebesnim verbalnim prepucavanjima i svim neočekivanim sitnim genijalnostima koje baca pred vas svako malo. Zbog te mješavine gorkog i slatkog isplati se gledati film“, piše Sven Mikulec o novom filmu Martina McDonagha Tri plakata izvan grada, koji je nazvao jednim od najboljih filmova godine. U naša kina stiže u veljači. cinephiliabeyond.org

Martin McDonagh recenzija Tri plakata izvan grada

Još jedan Marvelov pogodak

‘Punisher’: Promišljen i duboko potresan prikaz posljedica PTSP-a

“Ako vam je već lagano dosta superjunaka i njihovih lamentacija o težini njihovog odabira, samonametnutog tereta na njihovim izmučenim plećima i moraliziranja o značaju i značenju bivanja superjunakom, a želite zagristi u nešto daleko kompleksnije i izazovnije, nipošto nemojte propustiti Punishera. Ono što je Jessica Jones učinila za seksualnu traumu, to Punisher besprijekorno čini za ratnu traumu, nimalo olako ne pristupajući tematici koju si je zadao, već je temeljito, inteligentno i s velikom dozom razumijevanja obrađujući. Time ova izvrsno napisana i odglumljena serija trpi višestruka gledanja i osviješteno otvara brojna pitanja koja su uronjena u zonu sive, ne pretendirajući ni u jednom trenutku na imanje odgovora”, piše Koraljka Suton o novoj Netflixovoj seriji.

Netflix Punisher recenzija serija

Mali iz 'Sobe' ponovno briljira

Chboskyjevo ‘Čudo’: Dirljiva priča koja poziva na empatiju i slavi različitosti

“Čudo je, kada se sve zbroji i oduzme, poseban film. Ne (samo) zato što odskače od uradaka sličnih tematika koji su vrlo lako kliznuli u ranije spomenutu kategoriju površne limunade, već i iz jednostavnog razlog što je potpuno nesavršen i, na svoj način, pun ožiljaka – baš kao i njegov glavni junak. A svim tim brazdama i brazdicama usprkos, ‘Čudo’, kao i Auggie, izlazi kao apsolutni pobjednik jer ispunjava svoju funkciju, po meni jednu od primarnijih funkcija umjetnosti uopće: onu da oplemeni, da otključa empatiju, potakne razumijevanje i probudi potrebu za povezanosti, slaveći pritom zajedništvo i našu voljnost za međusobnim osjećanjem kao neke od najmoćnijih i najviše iscjeljujućih životnih odabira”, piše Koraljka Suton o novom filmu redatelja i književnika Stephena Chobskyja.

Arteist čudo Julia Roberts Koraljka Suton recenzija Stephen Chbosky

P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Wim Wenders nikad ne promašuje