Kroz jedno uho unutra, kroz drugo van
Pixies – Doggerel: Sredovječni i obični
Da su stvarno promijenili i lice i naličje alter-rocka ranih devedesetih su ‘verificirali’ Nirvana, Smashing Pumpkins, Weezer i brojni drugi sastavi koji su Black Francisu i ekipi otvoreno zahvaljivali na inspiraciji. Ne treba zaboraviti ni Radiohead koji su u više navrata isticali kako su im prvi albumi bili tek pokušaj da zvuče kao Pixies, čiju glasno-tiho-glasno dinamiku i neobične, na trenutke gotovo i nelogične promjene danas nalazimo tek u tragovima, pri čemu i tada djeluju pomalo isforsirano, točnije ubačeno samo zato što se to od njih očekivalo. Pixies su već dugo zaslužni veterani i potpuno je razumljivo da snimanje glazbeno revolucionarnih albuma prepuste nekom drugom, no „Doggerel“, baš poput svojih prethodnika „Indie Cindy“, „Head Carrier“ i „Beneath the Eyrie“, neće donijeti pjesmu koju će publika zazivati da čuje na koncertima umjesto „Debasera“, „Gigantic“ ili „Monkey Gone To Heaven“. Ravno do dna
