Picula: Supstanca - film zbog kojega treba zvati hitnu pomoć - Monitor.hr
30.09. (21:00)

Biti vječno mlad ili samo tako izgledati

Picula: Supstanca – film zbog kojega treba zvati hitnu pomoć

Malo je koji film, ne samo ove godine, izazvao žestoke reakcije publike i kritike, kao ‘Supstanca’, ovogodišnji dobitnik nagrade za najbolji scenarij na 77. međunarodnom filmskom festivalu u Cannesu. U priči o, uvjetno rečeno, ostarjeloj filmskoj i televizijskoj zvijezdi koja uz pomoć čudesnog preparata pokušava dobiti ‘mlađu, bolju i privlačniju’ inačicu sebe, osjeti se redateljičino, što namjerno, što nenamjerno, pozivanje na ranije radove na sličnu temu. Zahvaljujući promišljenim, britkim rješenjima svoje redateljice i scenaristice, neprestance održava kontrast između lijepog i ružnog uz uvijek otvorenu interpretaciju što je jedno, a što drugo. Je li fizički prekrasna mlada žena uistinu simbol ljepote ili ne? I – nije li prihvaćanje sebe onakvim kakav čovjek jest u bilo kojoj životnoj dobi, dokaz vlastite zrelosti i harmonije? Boško Picula za tportal


Slične vijesti

16.12. (11:00)

Nepokon neki film s dušom

Almodóvarova ‘Susjedna soba’ daje uvjerljiv odgovor na pitanje: Može li smrt biti dobra?

Četrdeset i četiri godine nakon svoga prvog mladenačkog dugometražnog igranog filma ‘Djevojke iz grupe’, nastaloga na vrhuncu španjolskoga kontrakulturnog pokreta La Movida Madrileña, Pedro Almodóvar kao 75-godišnji sineast svjetskog ugleda promišlja o posljednjim danima nečijeg života u filmu koji je osvojio Zlatnog lava i zasluženo visoke ocjene. . Iako govori o želji za smrću, Almodóvar je rad prije svega posveta i – pohvala životu. Bez obzira na to koliko u konkretnom slučaju život još trajao, nekoliko tjedana ili nekoliko mjeseci. Smrt je u ovom prikazu nešto što čak i čovjek može uvjetno pobijediti odluči li se za nju onda kada je može sam uzrokovati, a ne u trenucima u kojima više ne vlada ni vlastitim umom ni tijelom. Boško Picula za tportal

24.11. (13:00)

Sad su naši negativci, a ne glume Ruse

Urnebes u kinu: Kate Beckinsale u Zagrebu spašava svijet od zlog ravnatelja hrvatske SOA-e

Napokon smo dočekali da Hrvatska u nekoj ambicioznoj inozemnoj filmskoj produkciji glumi sebe, a ne druge. Konkretno, Zagreb je središte radnje akcijskoga špijunskog trilera ‘Canary Black’ s Kate Beckinsale u glavnoj ulozi. Iako apsurdnog zapleta i plošnih likova, film vrvi zabavnim situacijama. Boško Picula za tportal.

20.11. (08:00)

Ali neki i dalje imaju otporan imunitet na posljedice

Picula: Za epidemiju ‘koruptovirusa’ i dalje nema cjepiva

EPPO-ova istraga, posve je jasno, samo je otkriće vrha vrhova sante leda onoga što godinama i desetljećima blokira hrvatsko zdravstvo, a netko tko je dobio ovacije za borbu protiv koronavirusa, očito nije borac protiv ‘koruptovirusa’ kao kroničnog uzročnika problema u politici i društvu.Teško je shvatljivo da su se pojedinci iza koje stoje karijere uspješnih liječnika i koji sukladno svom obrazovanju, radu i karijeri sigurno materijalno ne oskudijevaju, odlučili za ono što ih EPPO sumnjiči. Kao i gotovo svaki put dosad, ishodi u hrvatskoj politici ovise o HDZ-u jer stranka ili pobjeđuje ili (rijetko) gubi zahvaljujući samoj sebi. Korupcija u Hrvatskoj ne popušta jer nije problem u pojedincu ma koliko moćan i politički visoko bio, nego u načinu funkcioniranja kolektiva. Dok god se na korupciju smjesta ne reagira ili ne prokazuje, slučajavi poput ministara koje su djeca u doba pandemije crtala kao superjunake, a sada su se nacrtali u istražnim zatvorima, nisu pojedinačni, nego zajednički. Boško Picula za tportal

19.11. (00:00)

Kruha i igara: live action

Picula: Ridley Scott ipak nije uspio – ‘Gladijator 2’ tek je parapovijesna videoigra

Najskuplji film 2024. godine, čiji je proračun premašio 200 milijuna dolara, dugo je iščekivani nastavak Oscarom nagrađenoga povijesnog spektakla ‘Gladijator’ iz 2000. I dok je redatelj Ridley Scott u prvom filmu uspio uskladiti emocijama nabijenu osobnu dramu o osveti te selektivno izabrane i promijenjene aktere i događaje iz prošlosti Rimskog Carstva, drugi je dio parapovijesna videoigra. Osjećaj predvidljivosti temeljni je problem filma jer se manje-više sve ponavlja iz inicijalnog rada. Žanr povijesnog spektakla ne mora biti vjerno prenošenje povijesti na veliki ekran. Ključno je izabrati i ekranizirati ono što je filmično te pomno zaokruženo u vlastitoj cjelini. Ta se cjelina u novom ‘Gladijatoru’ teško uspostavlja jer su nosivi likovi priče u biti nedovoljno iznijansirani. Boško Picula za tportal (a komentare na film možete pročitati i na Forumu).

04.11. (21:00)

Bolji smo u ulogama drugih država nego same sebe

Picula: Miris mora u kinu – glumi li Hrvatska bolje Francusku, Italiju ili – sebe?

Posljednjih su tjedana u hrvatskim i – svjetskim kinima zaredali filmovi koji su protekle dvije godine snimani na hrvatskoj obali pri čemu je uglavnom riječ o pričama u kojima je Hrvatska ‘odglumila’ druge zemlje. Usto, imena poput oskarovaca Kate Winslet, Marion Cotillard i Danisa Tanovića te žanrovska šarolikost od drame do horora, dodatni su razlog za preporuku ovih naslova. Iako su hrvatske lokacije te angažman domaćih filmaša važan dio cjeline, glavnina je produkcije realizirana u Mađarskoj. Nažalost, Hrvatska nema ni približno takve uvjete snimanja filmova i njihove postprodukcije kao sjeverni susjed te je u pitanju još jedan aspekt kreativnih industrija i industrije općenito u kojoj je zemlja u 1990.-ima kobno deindustrijalizirana. Zagrebački Jadran film nekoć je bio središnjim mjestom ovog dijela Europe kada se radi o inozemnim produkcijama kojih je od sredine 1960.-ih do početka rata 1991. bilo gotovo stotinu i pedeset, i za veliki, i za mali ekran. Danas su u tom smislu Hrvatsku pretrčale sve bivše socijalističke države u Europi iza željezne zavjese. Boško Picula za tportal

23.10. (00:00)

'Neke su zemlje imale po jednog diktatora, a mi ih imamo čak dva'

Picula: Nije jasno zašto Plenković pasionirano prihvaća isti način političke komunikacije u kojoj je Milanović i dalje prvak

Politički, a ne filmski, riječ je o sve neozbiljnijoj situaciji u kojoj prednjači predsjednik Milanović, ali se ni premijer Plenković ne kreće drugim smjerom. Naprotiv. Sada kada su jedan u drugome prepoznali diktatore, pučiste i kršitelje Ustava RH, bilo bi krajnje svrsishodno da ona institucija koja bi na takvo što morala reagirati – makar praćenjem i izvješćivanjem ustavotvorca – dođe do izražaja. Međutim Ustavni sud RH teoretski bi se početkom prosinca mogao svesti na troje sutkinja i sudaca jer bi preostalih deset mjesta moglo ostati praznima zbog isteka mandata. Plenković je u pravu i kada kritizira Milanovićevo relativiziranje ruske vojne i ine agresije na Ukrajinu, ali Milanović je dosljedan kada u pojedinim situacijama ne želi aktivirati hrvatske vojnike. Boško Picula za tportal

13.10. (22:00)

Bez lovorika u novom Rimu

Apokalipsa sutra: Zašto je propao Megalopolis, labuđi pjev Francisa Forda Coppole?

‘Megalopolis’ je trebao biti ‘novi’ novi Hollywood koji će spojiti autorsku beskompromisnost što se tiče teme, stila i pristupa s komunikacijom s gledateljima zaintrigiranima za nešto izvan kanona. Koliko god je film promašio oba cilja, teško mu je osporiti robovanje kanonima. U svojoj je kombinaciji pozivanja na povijesne situacije i ličnosti i – pompozne akrobacije u tom pozivanju, toliko drukčiji i ekscentričan da odmah postaje kinodoživljaj sui generis. Takav – sam za sebe – možda u budućnosti ostvari kultni status, ali ne onakav kakvim se iskreno i nedvojbeno nadao njegov autor. ‘Megalopolis’ ukratko postavlja niz relevantnih pitanja, scenski to čini itekako privlačnim, ali Coppolin forte – priča i likovi – ovdje izostaju. Sva sreća da se redatelj u međuvremenu obogatio vinogradarstvom jer će ga posljednji film skupo stajati. Boško Picula za tportal

09.10. (01:00)

Kad tvrda kohabitacija dođe na međunarodnu razinu

Picula: Putinov čovjek ili Netanyahuov diler? Milanović je favorit, ali ne zbog svojih stavova, već opozicije HDZ-u

I dok Ustav RH u članku 99. normira da predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike, Milanović i Plenković više ne surađuju ni u čemu, a kamoli u ozbiljnoj analizi, osmišljavanju i provedbi vanjske politike. Ovako međusobno blokirane, a zapravo voluntaristički vođene javne poslove nema nijedna iole ozbiljna država u Europi i svijetu. Zbog toga je moguće da šef Vlade imputira šefu države da ima deal s Putinom, a da predsjednik Republike svog protukandidata na izborima Dragana Primorca, kojega podržava HDZ, opiše kao ‘Netanyahuova dilera’.

Milanović je favorit na izborima, ali ne zbog svojih stavova ili rezultata u unutarnjoj i vanjskoj politici, krajnje upitnih, nego zbog svoga žestokog oponiranja Plenkoviću i HDZ-u pod njegovim vodstvom. Zbog svega što je rekao i učinio kada je posrijedi rat Rusije protiv Ukrajine, Primorac ga titulira ‘zvijezdom ruskih portala’, ali s druge strane Primorčevo isticanje bliskosti s Netanyahuom teško može pridobiti većinsku podršku u Hrvatskoj. Danas su i Putinovo vođenje Rusije i Netanyahuovo vođenje Izraela primjeri agresivnog poništavanja međunarodnog prava i dogovora. Boško Picula za tportal

08.10. (20:00)

Uz pjesmu i ples dvoje luđaka

Picula o nastavku Jokera: Film je na rubu parodije

Malo je koji film kao ‘Joker’ iz 2019. postigao takav umjetnički i komercijalni uspjeh osvojivši niz strukovnih priznanja te ostvarivši zaradu na svjetskim kinoblagajnama veću od milijardu dolara. Stoga mu se nastavak iščekivao s osobitom pažnjom. No, novi je film o Batmanovu arhetipskom neprijatelju u izvedbi oskarovca Joaquina Phoenixa, najblaže rečeno, čudan nesporazum… I dok je priča u prethodniku jasna, slojevita i argumentirana, drugi dio ne razvija odgovarajući dramski luk s uvodom, zapletom, obratom i raspletom osobito posrćući o nezgrapno umetnute pjevačko-plesne točke koje plešu oko ivice parodije poništavajući jedva uspostavljenu radnju. Ona se pak neposredno nastavlja na prvi film prateći Arthura Flecka, sada poznatoga kao Joker, kao štićenika državne zatvorske bolnice Arkham. Boško Picula za tportal. Film komentiraju i na Forumu

09.09. (20:00)

I dalje bez kormilara

Picula: SDP je stranka dugoročnih poraza koja ni ne zna okupiti birače nakon zadnje pobjede

SDP, kao i glavnina europskih stranaka socijaldemokratskog i socijalističkog predznaka, ima generalni problem da se nakon inauguracije Trećeg puta, čiji su vodeći predstavnici na prijelazu stoljeća bili Tony Blair i Gerhard Schröder, ne uspijeva snaći u potpuno drukčijim ekonomskim, socijalnim i identitetskim prilikama u Europi i svijetu u posljednja dva desetljeća. S jedne strane njihovo se biračko tijelo, koje je nekoć glasalo za ofanzivnije socijalne politike, sve više obraća desnom populizmu kao pogrešno percipiranom zaštitniku osiromašene većine u odnosu na elitu. S druge strane, njihova većinom liderska potkapacitiranost, uključujući hrvatski slučaj, potvrđuje da svaka od tih stranaka koja ispunjava svoju ulogu maksimiziranja glasova birača da bi na vlasti provodila vlastite politike ni unutar sebe ne zna unovačiti i izabrati političare za nacionalnu vlast. Boško Picula za tportal