Picula: Kampanja je počela - Može li rasplinuta oporba iznenaditi HDZ-ovu 'plinsku' koaliciju

Prognoza: bit će vruće

Picula: Kampanja je počela – Može li rasplinuta oporba iznenaditi HDZ-ovu ‘plinsku’ koaliciju

S energetike se dvoboj vlasti i oporbe seli na kupoprodaju nekretnina. Naime ni luksuzni stanovi u Zagrebu više nisu ono što su nekad bili. Zato im i pada cijena. Što luksuzniji stan, to veći pad. Stoga treba imati puno razumijevanja za osobu koja se nađe u takvoj situaciji. Poput člana Uprave HEP-a Tomislava Šambića, za kojega u široj javnosti nitko nije čuo dok se nije doznalo da je svoj sadašnji stan kupio od Pavla Vujnovca, po vrlo povoljnoj cijeni, za što situaciju koriste oporbeni Most, ali i Možemo. Ovakva retorika i – kombinatorika obilježit će sljedeće mjesece, u kojima će se i vladajući HDZ i oporbene političke stranke pripremati i sukobljavati uoči parlamentarnih izbora. Ako se po (saborskom) jutru (politički) dan poznaje, hrvatsku političku jesen i zimu čeka niz verbalnih obračuna, kaže Boško Picula za tportal.

Boško Picula kolumne

Čovjek je samo radio što je htio

Bob Dylan na filmu kao ‘potpuni stranac’: Od glazbenog genija do introvertiranog gada

Jedan od najvećih američkih i svjetskih glazbenika 20. stoljeća i jedini kantautor koji je ovjenčan Nobelovom nagradom za književnost u mnogo je čemu veoma zahvalan filmski lik. Potvrđuje to i za osam Oscara nominirana glazbena biografska drama u režiji Jamesa Mangolda, a koja je u konačnici ipak odveć igrala na sigurno. Srećom, tu je vječna glazba Boba Dylana. Iako je usredotočen na samo nekoliko formativnih godina Dylanove karijere, film obiluje njegovim odnosima s ključnim ljudima u privatnom i profesionalnom životu u to vrijeme. Posebice s dvije žene. Boško Picula za tportal. Film ima i svoju temu na Forumu.

Bob Dylan Boško Picula recenzija filma

Nova tehnologija, i dalje aktualne teme

Picula: Užas je Eggersova furka: Novi Nosferatu omaž je klasiku, ali i hrabar pogled u budućnost

Iako ni njemački redatelj Werner Herzog 1979. nije pogriješio realiziravši u svom filmu ‘Nosferatu, vampir noći’ prepravak jednog od najvažnijih radova u povijesti kinematografije, horora ‘Nosferatu, simfonija strave’ iz 1922. njegova sunarodnjaka Friedricha Wilhelma Murnaua, recentni je pokušaj američkog redatelja Roberta Eggersa lako mogao iznevjeriti. Nije. Dapače. Film kao i istoimeni prethodnici predstavlja suptilnu analizu društva suočenoga s nepoznatim i uništavajućim te je Nosferatu kao lik metafora za svaku katastrofu s kojom se može suočiti određena sredina. Kao parafraza jahača apokalipse, on je itekako asocijativan u vremenima rata, bolesti i beznađa. Mora li se istaknuti da su sve to bila iskušenja i prije stotinjak godina, i prije pola stoljeća, i dandanas? Boško Picula za tportal

Boško Picula Nosferatu recenzija filma Robert Eggers

Treba hrabrosti izaći kao majmun

Lice i naličje slave: Robbie Williams je životniji majmun od bilo kojeg na filmskom platnu

S obzirom na to da se fokusira na prvi i ujedno najuzbudljiviji dio pjevačeve karijere, njegova posrnuća u ovisnost, (auto)destrukciju i sumnje u vlastite mogućnosti dozirane su upravo onoliko i upravo ondje da cjelina ne pati od pravocrtnosti i predvidljivosti. Kao i svakom zabavljaču, i Williamsu su presudni bili nastupi pred živim auditorijem te je svojevrsni happy ending u njegovu slučaju trodnevni koncertni nastup od 1. do 3. kolovoza 2003., kada je u Knebworth Parku okupio rekordnih 375 tisuća posjetitelja. Na užem popisu kandidata za Oscara za najbolje vizualne efekte, ‘Better Man‘ je film u kojem su vizualni efekti doista efektno iskorišteni kao izražajno sredstvo. A slava će ionako uvijek imati lice i naličje. Majmunsko također. Boško Picula za tportal

Boško Picula recenzija filma Robbie Williams

Nepokon neki film s dušom

Almodóvarova ‘Susjedna soba’ daje uvjerljiv odgovor na pitanje: Može li smrt biti dobra?

Četrdeset i četiri godine nakon svoga prvog mladenačkog dugometražnog igranog filma ‘Djevojke iz grupe’, nastaloga na vrhuncu španjolskoga kontrakulturnog pokreta La Movida Madrileña, Pedro Almodóvar kao 75-godišnji sineast svjetskog ugleda promišlja o posljednjim danima nečijeg života u filmu koji je osvojio Zlatnog lava i zasluženo visoke ocjene. . Iako govori o želji za smrću, Almodóvar je rad prije svega posveta i – pohvala životu. Bez obzira na to koliko u konkretnom slučaju život još trajao, nekoliko tjedana ili nekoliko mjeseci. Smrt je u ovom prikazu nešto što čak i čovjek može uvjetno pobijediti odluči li se za nju onda kada je može sam uzrokovati, a ne u trenucima u kojima više ne vlada ni vlastitim umom ni tijelom. Boško Picula za tportal

Boško Picula Pedro Almodovar recenzija filma

Sad su naši negativci, a ne glume Ruse

Urnebes u kinu: Kate Beckinsale u Zagrebu spašava svijet od zlog ravnatelja hrvatske SOA-e

Napokon smo dočekali da Hrvatska u nekoj ambicioznoj inozemnoj filmskoj produkciji glumi sebe, a ne druge. Konkretno, Zagreb je središte radnje akcijskoga špijunskog trilera ‘Canary Black’ s Kate Beckinsale u glavnoj ulozi. Iako apsurdnog zapleta i plošnih likova, film vrvi zabavnim situacijama. Boško Picula za tportal.

Boško Picula Kate Beckinsale recenzija filma

Ali neki i dalje imaju otporan imunitet na posljedice

Picula: Za epidemiju ‘koruptovirusa’ i dalje nema cjepiva

EPPO-ova istraga, posve je jasno, samo je otkriće vrha vrhova sante leda onoga što godinama i desetljećima blokira hrvatsko zdravstvo, a netko tko je dobio ovacije za borbu protiv koronavirusa, očito nije borac protiv ‘koruptovirusa’ kao kroničnog uzročnika problema u politici i društvu.Teško je shvatljivo da su se pojedinci iza koje stoje karijere uspješnih liječnika i koji sukladno svom obrazovanju, radu i karijeri sigurno materijalno ne oskudijevaju, odlučili za ono što ih EPPO sumnjiči. Kao i gotovo svaki put dosad, ishodi u hrvatskoj politici ovise o HDZ-u jer stranka ili pobjeđuje ili (rijetko) gubi zahvaljujući samoj sebi. Korupcija u Hrvatskoj ne popušta jer nije problem u pojedincu ma koliko moćan i politički visoko bio, nego u načinu funkcioniranja kolektiva. Dok god se na korupciju smjesta ne reagira ili ne prokazuje, slučajavi poput ministara koje su djeca u doba pandemije crtala kao superjunake, a sada su se nacrtali u istražnim zatvorima, nisu pojedinačni, nego zajednički. Boško Picula za tportal

Boško Picula kolumne

Kruha i igara: live action

Picula: Ridley Scott ipak nije uspio – ‘Gladijator 2’ tek je parapovijesna videoigra

Najskuplji film 2024. godine, čiji je proračun premašio 200 milijuna dolara, dugo je iščekivani nastavak Oscarom nagrađenoga povijesnog spektakla ‘Gladijator’ iz 2000. I dok je redatelj Ridley Scott u prvom filmu uspio uskladiti emocijama nabijenu osobnu dramu o osveti te selektivno izabrane i promijenjene aktere i događaje iz prošlosti Rimskog Carstva, drugi je dio parapovijesna videoigra. Osjećaj predvidljivosti temeljni je problem filma jer se manje-više sve ponavlja iz inicijalnog rada. Žanr povijesnog spektakla ne mora biti vjerno prenošenje povijesti na veliki ekran. Ključno je izabrati i ekranizirati ono što je filmično te pomno zaokruženo u vlastitoj cjelini. Ta se cjelina u novom ‘Gladijatoru’ teško uspostavlja jer su nosivi likovi priče u biti nedovoljno iznijansirani. Boško Picula za tportal (a komentare na film možete pročitati i na Forumu).

Boško Picula recenzija filma Ridley Scott

Bolji smo u ulogama drugih država nego same sebe

Picula: Miris mora u kinu – glumi li Hrvatska bolje Francusku, Italiju ili – sebe?

Posljednjih su tjedana u hrvatskim i – svjetskim kinima zaredali filmovi koji su protekle dvije godine snimani na hrvatskoj obali pri čemu je uglavnom riječ o pričama u kojima je Hrvatska ‘odglumila’ druge zemlje. Usto, imena poput oskarovaca Kate Winslet, Marion Cotillard i Danisa Tanovića te žanrovska šarolikost od drame do horora, dodatni su razlog za preporuku ovih naslova. Iako su hrvatske lokacije te angažman domaćih filmaša važan dio cjeline, glavnina je produkcije realizirana u Mađarskoj. Nažalost, Hrvatska nema ni približno takve uvjete snimanja filmova i njihove postprodukcije kao sjeverni susjed te je u pitanju još jedan aspekt kreativnih industrija i industrije općenito u kojoj je zemlja u 1990.-ima kobno deindustrijalizirana. Zagrebački Jadran film nekoć je bio središnjim mjestom ovog dijela Europe kada se radi o inozemnim produkcijama kojih je od sredine 1960.-ih do početka rata 1991. bilo gotovo stotinu i pedeset, i za veliki, i za mali ekran. Danas su u tom smislu Hrvatsku pretrčale sve bivše socijalističke države u Europi iza željezne zavjese. Boško Picula za tportal

Boško Picula filmovi Jadran film

'Neke su zemlje imale po jednog diktatora, a mi ih imamo čak dva'

Picula: Nije jasno zašto Plenković pasionirano prihvaća isti način političke komunikacije u kojoj je Milanović i dalje prvak

Politički, a ne filmski, riječ je o sve neozbiljnijoj situaciji u kojoj prednjači predsjednik Milanović, ali se ni premijer Plenković ne kreće drugim smjerom. Naprotiv. Sada kada su jedan u drugome prepoznali diktatore, pučiste i kršitelje Ustava RH, bilo bi krajnje svrsishodno da ona institucija koja bi na takvo što morala reagirati – makar praćenjem i izvješćivanjem ustavotvorca – dođe do izražaja. Međutim Ustavni sud RH teoretski bi se početkom prosinca mogao svesti na troje sutkinja i sudaca jer bi preostalih deset mjesta moglo ostati praznima zbog isteka mandata. Plenković je u pravu i kada kritizira Milanovićevo relativiziranje ruske vojne i ine agresije na Ukrajinu, ali Milanović je dosljedan kada u pojedinim situacijama ne želi aktivirati hrvatske vojnike. Boško Picula za tportal

Andrej Plenković Boško Picula Zoran Milanović

Bez lovorika u novom Rimu

Apokalipsa sutra: Zašto je propao Megalopolis, labuđi pjev Francisa Forda Coppole?

‘Megalopolis’ je trebao biti ‘novi’ novi Hollywood koji će spojiti autorsku beskompromisnost što se tiče teme, stila i pristupa s komunikacijom s gledateljima zaintrigiranima za nešto izvan kanona. Koliko god je film promašio oba cilja, teško mu je osporiti robovanje kanonima. U svojoj je kombinaciji pozivanja na povijesne situacije i ličnosti i – pompozne akrobacije u tom pozivanju, toliko drukčiji i ekscentričan da odmah postaje kinodoživljaj sui generis. Takav – sam za sebe – možda u budućnosti ostvari kultni status, ali ne onakav kakvim se iskreno i nedvojbeno nadao njegov autor. ‘Megalopolis’ ukratko postavlja niz relevantnih pitanja, scenski to čini itekako privlačnim, ali Coppolin forte – priča i likovi – ovdje izostaju. Sva sreća da se redatelj u međuvremenu obogatio vinogradarstvom jer će ga posljednji film skupo stajati. Boško Picula za tportal

Boško Picula filmska recenzija Megalopolis

P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28

Prognoza: bit će vruće