U mnogočemu je riječ o tipičnom biografskom filmu koji, iako je zanatski savršeno režiran, demonstrira sve tendencije takvih ostvarenja. Određeni događaji su simplificirani, kronološki je sve zbrda-zdola, te se činjenicama frivolno barata, sve u službi apostrofiranja određenih autorskih intencija, međutim kad sagledate ostvarenje u kontekstu činjenice kako će možda upravo osoba koja je krala milijune iz udruga koje pomažu djeci s karcinomom (dokazano na sudu – tad je, uzgred rečeno, Cohn već umro od AIDS-a, pa možda zato), postati najmoćnija osoba na svijetu dobijete uznemirujući uvid u sve što je danas trulo u državi Americi.
Okosnicu filma čini Trumpov odnos sa svojim mentorom Cohnom u svojevrsnoj političkoj verziji “Star Warsa” u kojoj Palpatine objašnjava svom štićeniku Darth Vaderu (ili u ovom slučaju Orange Vaderu) sve tajne mračne strane i kako biti uspješan biznismen u obećanoj zemlji, točnije ostvariti američki san. “Napad, napad, napad”, “ne priznaj ništa, demantiraj sve” i “nikada, ali nikada ne priznaj poraz” postulati su koje je Trump naučio i izrazito uspješno implementirao još od 70-ih naovamo, te će čak i njegove pristaše sigurno priznati kako su to osnovne smjernice njegovog političkog izričaja i danas. Taj element uzdiže film iz zone prosječnog biografskog ostvarenja, dok su ostali segmenti bezbroj puta viđeni. Ravno do dna, a film ima svoju temu i na Forumu.