Kao dvije sjenke na ispucanom zidu života
Pavle Svirac: Susret s Rahaelom… S njom sam u srednju neko vrijeme išao tu u Đakovu
– Gledam te tu po Đakovu čitavo ljeto se vučeš… Mislila sam došao si samo na kratko kod stare, a evo prošlo je ljeto a ti si još uvijek tu. Izgubio se već hod gradskog mačka, vučeš se sad tu kao i svi ovi šta stalno tu žive. Kao da si omlitoavio od preteške slavonske hrane koju ti stara kuha… Postaješ kao svi većina muških…
– Nisam to ni skužio.
– A bio si moja zvijezda vodilja. Ja sam se zaplela u bezveznom braku, evo novo dijete je došlo – pokaže na malog u kolicima. – Muž me zanemaruje… Po čitaver dana sam sama s djecom. I ti si mi bio kao netko tko se otrgnuo iz takvog života… Nešto si napravio, živiš svoj san… Uvijek si slijedio svoje snove…
– Govoriš kao ona Veronika iz Kveljovog romana. Živim svoj kurac a ne snove – pokušam olabavit njenu patetiku… priča iz života Književne grupie (Pavla Svirca) na Facebooku. Ako niste dosad, stignete odsad.