Pavičić: Što nas je Josipa Rimac naučila o hrvatskom kapitalizmu, u šest rečenica

Rečenice za pamćenje

Tijekom proteklih sedam dana, u javnost su počeli curiti fragmenti telefonskih i inih razgovora iz DORH-ovih spisa, a iz te građe snimane policijskom bubicom pred javnošću se najednom raskrilila šira slika. Ta slika je ona hrvatskog društva ogrezlog u crony-kapitalizmu. Možda je potrebno još jednom pročitati tu DORH-ovu hrestomatiju, i sebi postaviti prvotno, najvažnije pitanje. Naime – što nas je Josipa Rimac, sama po sebi nebitna, naučila o onom bitnom? Što nas je naučila o hrvatskom kapitalizmu?

• “Tko kaže da se ne može, može se” – tu rečenicu izgovara političarka koja nikakav biznis nije podigla, nego sve ono što ima duguje usponu kroz hijerarhiju partije. Svoj imutak Rimac je sagradila upravo kreirajući ekosistem u kojem se “ne može”, osim preko nje.
• “To je sasvim korektan iznos” – Osumnjičeni poduzetnik u razgovoru navodi kako kani uslugu “Ruške” platiti 10 do 15 tisuća eura, a Rimac mu odgovara da je to “sasvim korektan iznos”. Usred društvenog tumora, kancerogene se stanice ponašaju po svom perverznom kodu fair playa.
• “Ruška, pripremila sam profesora” – To je mehanizam znanstvene korupcije po kojem u Hrvatskoj nastaju ekološke studije, izvedbeni urbanistički planovi, turističke strategije, konzervatorske podloge. Pritom se sveučilište pretvara u perverznu inverziju vlastite misije: posao sveučilišta je da vlastitim stručnim autoritetom zakrije istinu, našteti javnom dobru i zamaže narodu oči.

I još tri takve rečenice je vrlo detaljno analizirao Jurica Pavičić za Jutarnji.