Kada daje intervjue argentinskim medijima, on sebe predstavlja kao običnog svećenika, ‘’cura’’ (tako ih nazivaju u Argentini), kao onoga koji je pozvan da liječi i propovijeda (curar znači liječiti). Tko je pratio njegove nastupe i čitao njegove enciklike i poslanice, vidi da kod njega postoji potreba da se usredotoči na bitno ili na ono što je ljepše, veće, privlačnije i istodobno nužnije. Papa Franjo smatra da svaki naš čin stvaranja, posjedovanja, uživanja, proizvodi trenutni osjećaj moći. U pozitivnom smislu to daje osjećaj sigurnosti, samopouzdanja, ali u negativnom to se može reflektirati kroz aroganciju, ponos, taštinu… I protiv toga, zahvaljujući asketskom držanju i strogoj ignacijanskoj duhovnosti, on se bori, jer povezuje moć i odgovornost. Sve što vidimo kod Pape, od reforme Kurije (najvažniji doseg pontifikata) do brige za migrante, polazi od njegova uvjerenja, ti naši formativni autori to su nam usadili, da je Bog blizina, milosrđe i nježnost. Drago Pilsel za Nacional.