Veličanstvene snimke Sunca iz 2012 ) NASA-in Solar Dynamics Observatorij. Vidi Zemljicu malenu u omjeru.
Znanstvenici su razvili inovativni fotokatalizator, nazvan MCN-CA, koji pod sunčevom svjetlošću pretvara ugljikov dioksid i vodu u metanol i proizvodi električnu energiju. Uz 70% iskoristivosti, jedan gram katalizatora generira 352 mg metanola i 4,9 W/m² struje na sat. Ovaj uređaj, temeljen na kompleksu polimera i kobalta, obećava trajniju i komercijalno održivu metodu za proizvodnju metanola, korisnog kao gorivo i industrijska sirovina. Nenad Raos za Bug.
Što znači da bi se u narednim mjesecima mogle pojaviti aurore. Solarna aktivnost prati ciklus od 11 godina, fluktuirajući između perioda mira i pojačane aktivnosti. Tijekom solarnog maksimuma događaju se sunčeve baklje i takozvana izbacivanja koronalne mase koja dovode do učestalijih geomagnetskih oluja i posljedičnih polarnih svjetlosti i aurora. Proteklih dana crvene i zelene aurore bile su viđene u nizu dijelova svijeta, od Njemačke, SAD-a i Velike Britanije, pa čak do Mediterana. Ta se prirodna svjetla pojave kad čestice iz korone dođu u doticaj sa Zemljinim magnetskim poljem i pokreću geomagnetske oluje. HRT
Zemlja je (zasad) jedini planet na kojem je poznat koncept vatre, a da nešto gori, potreban je kisik kakvog mi imamo u atmosferi. Unatoč tome što je treći najzastupljeniji element u svemiru iza helija i vodika, slobodni molekularni kisik pronađen je u izobilju samo na Zemlji, gdje čini udio atmosfere od čak 21 posto. Sunce se sastoji od 91 posto vodika i 8,9 posto helija u smislu broja atoma, te oko 70,6 posto vodika i 27,4 posto helija po masi. Kako onda proizvodi toplinu i svjetlost? Temperatura u Sunčevoj jezgri iznosi oko 15 milijuna Celzijevih stupnjeva, što je dovoljno da održi procese termonuklearne fuzije. To je proces u kojem se atomi spajaju u veće atome i pritom oslobađaju iznimno velike količine energije. Točnije, atomi vodika spajaju se u helij. IFL Science
To je zato što sunce doseže svoj vrhunac (koji se naziva “solarni maksimum”) svog otprilike 11-godišnjeg ciklusa, u kojem će solarna aktivnost biti najveća. Solarni maksimum znači više oluja, a tijekom oluja sjeverna svjetlost se javlja češće, intenzivnija je, traje dulje i može se proširiti na niže geografske širine nego inače. Polarna svjetlost nastaje kada nabijene čestice sa Sunca, uglavnom elektroni i protoni, dostignu razinu visoke energije i potom se usmjere prema Zemlji. Ove čestice putuju nevjerojatno brzo, čak do 72 milijuna kilometara na sat, a kada stignu do našeg planeta, Zemljino magnetsko polje djeluje kao štit, odbijajući većinu pristiglih solarnih čestica. Green
Jedno od najvećih i najgušće naseljenih područja Sunčevih pjega viđenih u više od desetljeća pojavilo se na dijelu Sunca koji će se uskoro okrenuti prema Zemlji, upozorava stranica Spaceweather.com. Ovo područje pjega moglo bi par sljedećih tjedana na Zemlji učiniti vrlo uzbudljivim jer će se naš planet uskoro naći na njihovom udaru. U posljednja četiri dana ono je već izbacilo najmanje 16 solarnih baklji klase M i klase C, druge i treće najjače klase solarnih erupcija. Razvoj pjega mogao rezultirati vjetrovima nabijenih solarnih čestica, koje bi mogle udariti u Zemlju i izazvati jake geomagnetske oluje. One bi mogle uzrokovati prekide radijskih veza te spektakularne pojave polarne svjetlosti. Index
Žetva Sunčeve energije postiže se pričvršćivanjem solarnih panela na satelit koji leti tisućama milja iznad Zemljine površine stalno hvatajući Sunčevu svjetlost. Ta se energija zatim pretvara u mikrovalove koji se emitiraju kroz atmosferu do priamne antene, gdje se ponovno pretvaraju u električnu energiju koja se distribuira kroz mrežu. Jedan satelit mogao bi isporučiti čak dva gigavata energije bez ugljika, dovoljno za opskrbu grada od dva milijuna ljudi, 24 sata na dan, sedam dana u tjednu. No, ideja ima i brojne izazove: svaki satelit mora biti golem, a to znači oko kilometar i pol u promjeru, ako želi točno prenositi energiju na određenu lokaciju. Strukture takvih razmjera nikad nisu lansirane u svemir. Lider
NASA-in tim ozbiljno primjenjuje modele umjetne inteligencije na postojeće podatke o solarnim olujama, a sve to kako bi razvili sustav ranog upozoravanja. Iako se 30 minuta može činiti premalo, zapravo je riječ o poprilično zadivljujućem modelu. Naime, trideset minuta duguje činjenici da svjetlost putuje brže od materijala kojeg izbaci Sunce te nam stoga valjana analiza podataka može pokloniti pola sata vremena za moguću reakciju. Za vrijeme blagih solarnih oluja može doći do problema u električnoj mreži, može utjecati i na životinje koje migriraju, a manje smetnje mogu se dogoditi i u radu nekih satelita. Znanstvenici sada tvrde da algoritam može predvidjeti jačinu i smjer solarne oluje za manje od jedne sekunde te da je sposoban napraviti predviđanje svake minute. Green
Da potpuno prekine Internet, solarna oluja bi trebala omesti ultra-duge optičke kabele koji se protežu ispod oceana i povezuju kontinente. Duž ovih kabela na svakih 50 do 145 kilometara nalaze se repetitori koji pojačavaju signal koji putuje. Iako sami kablovi nisu osjetljivi na geomagnetske oluje, repetitori jesu. Havarija jednog repetitora mogla bi iz igre izbaciti cijeli kabel, a ispadne li dovoljno kabela, to bi moglo izazvati “internetsku apokalipsu” o kojoj je u svom znanstvenom radu pisao Sangeetha Abdu Jyothi s Kalifornijskog sveučilišta u Irvineu. Takav globalni nestanak Interneta bio bi potencijalno katastrofalan jer bi poremetio sve, od opskrbnih lanaca preko medicinskih sustava i poslovanja burzi do osnovne sposobnosti milijuna ljudi da rade i komuniciraju. Bug
Poliesteri, posebice polietilentereftalat (PET), velika su muka zaštitara okoliša. U svijetu ih se godišnje proizvede 70 milijuna tona, no samo se 20% od te količine na neki način reciklira – ostalih 80%, dakle više od 50 milijuna tona, završava u zemlji ili u moru. Svaki se otpad može pretvoriti u sirovinu, no pitanje je koliko je to pretvaranje ekonomski isplativo. Kineski znanstvenici su na tragu toga iznašli postupak u kojem su se poslužili Sunčevom energijom za razgradnju najčešćeg poliestera. Predložen je sasvim čist i jednostavan postupak za zbrinjavanje otpadne plastike – da ne treba dodati da su i prije kemičari znali za termičku razgradnju poliestera, samo su je provodili bez Sunčeve topline – i uz znatno manje iskorištenje, ali uz puno više emisija CO2, što se novom metodom planira riješiti. Nenad Raos opisuje cijeli postupak za Bug.