Naknadno snimljeni zapis javnosti je predstavljen kao original. To je suština ove priče. Bruno Marić u jednom trenutku pokazuje snimku spornog zaleđa iz Varaždina i govori da je odluka ispravno donesena. Nakon toga objašnjava da nema dokaz zbog nemogućnosti pristupa serveru, ali traži da mu se vjeruje. Cijeli proces suđenja svodi se na samo jednu stvar: povjerenje.
Snimka sa suprotne strane na koju se Marić poziva ne postoji. VAR sustav u Hrvatskoj je zastarjela olupina, produkcijske razine su skromne, i radi se s onime što se ima, a to su snimke s iste tribine. Pogreške se događaju i u Engleskoj koja ima bolji sustav, više kamera, jaču rezoluciju i bolju obučenost tehničkog osoblja, ali neosporno je da je VAR u Varaždinu povukao liniju s igrača koji nije bio zadnji čovjek obrane. Problem je to što nitko nije priznao da je linija povučena s pogrešnog igrača; ona koja Uremoviću prolazi kroz noge, a ne preko kopačke.
Ako se tvrdoglavo inzistira na pogrešnoj slici i ako se oslanja na fantomske dokaze koji bi to trebali potvrditi, onda je teško vjerovati da je pogreška slučajna. Mihovil Topić za Telesport.