Olja Savičević Ivančević: Nobel za kćeri - Monitor.hr
16.10.2022. (21:00)

Jer priznanje smo dobile (i) sve mi, besramne kćeri besramnih majki

Olja Savičević Ivančević: Nobel za kćeri

Olja Savičević Ivančević > SKUD "Ivan Goran Kovačić"

Hvala Anne Ernaux što je pokazala kako se to priča o sebi, a da se ego odloži iza tastature; kako se dokumentarno i objektivno pretapa u subjektivno i emotivno, a redukcija riječi izaziva glad za tekstom. Ima kod nje nenametljive otmjenosti u stavu i izrazu koja čini da pišući o sramu bez imalo srama ostane visoko iznad vlastita poniženja. I eto, to je stil, ono što dobru književnost dijeli od trača ili ispovijesti. No, ne možemo se ne upitati što je s njenim nasljeđem, s kćerima, gdje su one danas u 21. stoljeću? Dok Ernaux poziva na antiklasne prosvjede protiv Macrona, kćeri su trenutno na ulicama Irana, protestiraju protiv femicida; na ulicama Srbije protestiraju protiv senzacionalističkog izvještavanja o silovatelju, a u Hrvatskoj na ulicama kleče očevi i mole da se žene vrate u vrijeme prababa. Premijerka koja pleše, to je skandal čak i u liberalnoj Finskoj. U tome se krije odgovor zašto je ovogodišnji Nobel dočekan s toliko iskrenog entuzijazma. Novosti


Slične vijesti

15.10.2022. (13:00)

Nobel za književnost 2022.

Bicikl, mobitel, Annie Ernaux

Annie Ernaux: l'intervista ~ Morel - Voci dall'Isola

O kome piše Annie Ernaux, osim o samoj sebi? Identitete ljubavnika skriva najčešće iza inicijala imena. Skriva identitet medicinske sestre koja joj je obavila pobačaj. Ne piše roman o bivšem suprugu. Ne piše roman o djeci. Autobiografska proza Annie Ernaux, osim nje same, uključuje tri dominantna lika: oca, majke i kolektivni lik poratne francuske generacije. Iako se ta tri lika protežu kroz gotovo sve njezine romane, generacija je glavni lik u “Godinama”, otac u “Mjestu”, majka u “Jednoj ženi”. Lik majke u “Jednoj ženi” ne čini se ništa manje relevantnim za razumijevanje 20. stoljeća od neke historijske osobe francuske povijesti. Majka nije u rangu De Gaullea, ali nije ni anonimno meso historije. Svatko ima pravo na povijest, svatko ima pravo na sjećanje. Kako je bicikl demokratizirao mobilnost, kako je mobitel demokratizirao fotografiranje i snimanje, tako Annie Ernaux demokratizira književnost; posljedično i povijest; a onda i samo sjećanje – kao misterij za sebe. Novosti