Dječaci
Odličan esej: Bizarne karijere Van Dammea i Seagala
The Ringer ima GE-NI-JA-LAN tekst o karijerama Jean Claudea van Dammea i Stevena Seagala. Kao prvo treba odati poštovanje čovjeku što je uopće pogledao tolike njihove filmove unazad 20 godina, a onda i na odličnoj analizi. Za van Dammea piše o njegovoj autoironiji kroz film u posljednje vrijeme – “proveo je desetljeće tražeći duboko smiješne načine da se nosi s duboko smiješnom prirodom svoje slave”, dok za Seagala piše kako jedva da glumi akcijske scene u svojim filmovima – “jako se udebljao, a lice mu je bezizražajna maska… S tom bradicom kao da je onaj njegov poznati repić emigrirao na drugu stranu glave” [zubo].