Dosta je slojevit taj Stanley
O čemu govorimo kad pričamo o Kubricku: ‘Lolita’ i likovi bez šešira
U Kubrickovim filmovima uvijek postoji neka ničeanska crta, a njegova je verzija “Lolite” studija moći. Do kraja filma pratit ćemo različite oblike u kojima svih četvero centralnih likova pokušavaju uspostaviti kontrolu nad ostalima. Zanimljivo je da Lolita ima moć nad Humbertom samo dok je okrutna prema njemu. Kad je ovaj nalazi na koncu udanu i smirenu, njemu je na njoj privlačno još jedino sjećanje na vrijeme kad ga je mučila. Povremeno se lakše u filmu sablazniti nad Lolitinim likom, nego nad onim kojeg tumači Mason, a što već samo po sebi u meni izaziva grozotu nad vlastitim moćima racionalne i moralne prosudbe. Drugo, tjera nas se i opet da suosjećamo s Humbertom, no ovoga puta ne zbog onih razloga zbog kojih je to u knjizi, nego zato što je maloljetna Lolita zaista samosvjesna žderačica dječaka i muškaraca. Za Ravno do dna lamentiraju čak dva recenzenta, a povodom retrospektive Kubrickovih filmova u jednom kinu.
