I život ide dalje, sve dalje odavde
Novinarka Lupige u Harkivu: Dobrodošli u ratni pakao iz kojeg bježe svi koji mogu
U trenutku kada krećemo za Harkiv na kijevskom kolodvoru je mrkli mrak, što zbog činjenice da je noć pala, a što zbog toga jer je svjetlo ugašeno radi mjera predostrožnosti, odnosno straha od bombardiranja. „Ne pada mi na pamet otići iz Kijeva“, uvjereno poručuje dok se pozdravljamo na dolasku, gledajući iskrcavanje ono malo duša što je s nama ovu noć pristiglo u Harkiv. No, zato je harkivski kolodvor svaki dan pun ljudi koji odlaze, bilo kamo, samo što dalje iz ovog ratnog pakla. Dok hodamo prema metrou policija nas zaustavlja dva puta u pet minuta. Kontrole su u Harkivu učestalije, a policija nije toliko susretljiva kao vojska. U podzemnoj oni sretniji spavaju u vagonima metora, ostali u šatorima, na madracima, a netko nema ni madrac. Kao i u životu, i u podzemnoj stvari funkcioniraju po principu – tko prvi, njegova djevojka. Lupiga