Nitko ne želi živjeti u zaštićenim zgradama, njihovo održavanje je izazovno - Monitor.hr
30.11. (17:00)

To je kao da stanuješ u tvrtci prije nego u kući

Nitko ne želi živjeti u zaštićenim zgradama, njihovo održavanje je izazovno

Hrvatska je prepuna starih i povijesnih zgrada. U 128 gradova koliko ih imamo, nema niti jednog koji nema zaštićenu zgradu ili zgradu koja nije kulturno dobro. To je naša povijest, naše naslijeđe. Od Varaždina do Dubrovnika, Iloka i Pule, hrvatski gradovi obiluju zgradama starima i po nekoliko stotina godina. Dio takvih zgrada su za javnu namjenu, no dio je u vlasništvu građana. Održavanje takvih zgrada je izazovno, pogotovo jer većina njih nije do sada bila adekvatno održavana. Da bi se to uspjelo, potrebno je investicijsko održavanje, što je iznimno skupo. Dolazi do objedinjenja vlasništva u tim zgradama i komercijalne svrhe tih zgrada, primjerice, postaju hoteli ili apartmani. Te su zgrade u centrima gradova. One ne zadovoljavanu nikakve graditeljske norme kao što su fizika zgrade, statika, protupožarna sigurnost… Stanovnici takvih zgrada, primjerice, u Šibeniku i Zadru masovno se iseljavaju. Zgradonačelnik


Slične vijesti

09.07.2019. (13:30)

Bolje novo putovanje nego novi auto

Novi spomenici svjetske kulturne baštine: Babilon, arhitektura Frank Lloyd Wrighta, vinogradi prošeka u Italiji…

Sve skupa 29 novouvrštenih na UNESCO-ovu listu kulturne baštine: 8 radova američkog arhitekta Frank Lloyd Wrighta uključuje muzej Guggenheim u New Yorku i kuću Fallingwater (gore); vinograde na sjeveroistoku Italija na kojima se uzgaja prošek karakteriziraju male površine loze na uskim terasama; bavarski grad Augsburg uvršten je zahvaljujući 150 kilometara potoka i umjetnih kanala, odnosno načina na koji već 500 godina koristi energiju vode; 900 godina star kraljevski mijanmarski grad Bagan sastoji se od 2.500 hramova, izgrađenih uglavnom od cigle. Ovdje cijela lista od 1.121 lokacije na svijetu. New York Times

16.11.2016. (16:04)

Kom opanci, kom obojci

UNESCO i nacionalne pretenzije na tradicijsku kulturu

Bilten ima odličan tekst koji propituje funkciju UNESCO-ve liste kulturne baštine i prijeporima koje izaziva svojatanje određene tradicije. “Kulturnoj je baštini gotovo nemoguće neporecivo otkriti porijeklo, a naročito kad je riječ o starim tradicijama. Načini provedbe UNESCO-ve Konvencije i njena javna percepcija pri tome, nažalost, kao da idu na ruku težnjama da se nekom elementu tradicijske kulture udari pečat, brend određene skupine. Dokle god se o nematerijalnoj listi razmišlja logikom ‘kom opanci – kom obojci’, treba se zapitati i doprinosi li UNESCO u prijepornim slučajevima normalizaciji ili dubljoj polarizaciji društva”.