S prefiksom rocka, ili nečim većim od toga
Nikola Vranjković u Tvornici: Trosatno vraćanje dugova
Drugi zagrebački nastup bivšeg lidera Block Outa ponovno je pokazao da je, u usporedbi sa svime što se u glazbenom smislu od devedesetih naovamo događalo u regiji, svijet za sebe, po pitanju odnosa prema muzici i umjetnosti nekoliko razina iznad konkurencije. Bilo da je riječ o njegovom naširoko poznatom perfekcionizmu, zahvaljujući kojem imate dojam da je u svakom trenutku svake pjesme odsviran najbolji mogući ton i akord, činjenici da većina njih (i većinu vremena) sjedi, što ih i vizualno približava izvedbama kakve redovno možete gledati u Lisinskom, ili sporom rastu i razvoju njegovih skladbi, gotovo kao da slušate simfoniju ili kakvo drugo orkestralno djelo u kojem su gudače zamijenile električne gitare, bas, bubanj i klavijature. Ravno do dna