Nebojša Slijepčević kod Stankovića: Iznenadila nas je nagrada od Vlade. Postoji želja da dio novca doniramo - Monitor.hr
16.06. (19:00)

Dobra godina za humanitarce

Nebojša Slijepčević kod Stankovića: Iznenadila nas je nagrada od Vlade. Postoji želja da dio novca doniramo

Mnogi smatraju kako je to što je film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” osvojio Zlatnu palmu velik uspjeh, no postoje prijepori. Priča koja ga je inspirirala dogodila se 1993., no Slijepčević je rekao glumcima da je zapravo riječ o dilemi koja je i danas aktualna. Slijepčević je naglasio kako ne očekuje promjene što se tiče financiranja hrvatskih filmova nakon što i Domovinski pokret participira u vlasti. Komentirao je i rad HAVC-a. Dodao je da je razgovarao s ljudima i s lijevog i s desnog političkog spektra, i svi oni smatraju da je HAVC vrijedna institucija koja je, kaže, maknula politiku kad je riječ o odlučivanju o financiranju. Objasnio je kako funkcionira sistem odabira filmova u Cannesu. HRT


Slične vijesti

10.07. (07:00)

Iz tvojih usta u Božje uši

Nebojša Slijepčević u Zavidavanju: Nakon Zlatne palme, sudbina hrvatskog filma ne može biti ljepša

Ranije je režirao niz dokumentarnih i kratkih filmova, a u fokusu gotovo svih tih filmova svakodnevna je ljudska muka. Naročito zapaženi njegovi su filmovi Gangster te voli i Srbenka. Prvi je gorka komedija o životu čovjeka koji spaja usamljena srca, a drugi teška drama koja govori o životima pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj. Nebojša Slijepčević je čovjek koji ima potrebu ljudima otvoriti oči, redatelj koji redovito izlazi iz zone komfora dajući nam uvid u ljudske sudbine u kojima komforu nije bilo mjesta. Zanimljiv razgovor u Zavidavanju s Ladom Tomičićem.

19.06. (09:00)

Junak nejunačnog doba

Jergović: Nebojša Slijepčević ili kako nejunačnom svijetu u nejunačna vremena ispričati priču o tragičnom junaku

Priča koju će Nebojša Slijepčević ispričati u trinaest minuta filma “Čovjek koji nije mogao šutjeti” čini se veoma lokalnom, balkanskom. To je, između ostaloga, priča o identitetima, a ona je po našem općeprihvaćenom mišljenju zapretena, skrivena u povijesti i u jeziku, i strancima posve nerazumljiva. Pa kako je onda moguće da je film prihvaćen u glavni program festivala u Cannesu, i da je na kraju osvojio Zlatnu palmu, zapravo i najveću nagradu u povijesti hrvatskoga igranog filma? U tih trinaest minuta više je igre riječi, simbola i znakova, i više tananih razlika između jednih i drugih, nego u svih tisuću tristo i pedeset sati dugometražnih igranih filmova kojima su ovdašnje države kanile ispričati svijetu istinu o stradalništvu svoga i krivnji onoga drugog naroda, više je, dakle, onog što stranci nikako ne mogu shvatiti, a eto, ipak, su shvatili sve. Miljenko Jergović za svoj blog.

11.06. (23:00)

Dobro, a kad ćemo ga napokon moći pogledati i mi ostali smrtnici?

Damir Radić o Zlatnom palmom nagrađenom filmu: Film koji uvjerljivo svjedoči zrelost domaće kinematografije

Film je izrazito minimalistički postavljen, čak i za standarde kratkog igranog metra. U svega 14 minuta, iz očišta jednog lika, prikazane su tragedija ljudi krive vjere i nacije te tragedija pojedinca kojem su moralne vrijednosti, ili je bolje reći moralni instinkt (što na neki način sugerira i naslov filma), iznad nagona za (osobnim) opstankom. No iznad svega prikazano je suočavanje individualnog svjedoka tragedije, čija je perspektiva u filmu povlaštena, s vlastitim moralnim ograničenjima, suočavanje dobrog čovjeka sa strašnom moralnom slabošću svojstvenom ogromnoj većini ljudi u tzv. graničnim situacijama. Damir Radć za Novosti. Redatelj u Cannesu nagrađenog filma najavljen je kao gost ovotjedne Nedjeljom u 2.

08.06. (00:00)

Priče vrijedna Zlatne palme

Trinaest minuta straha u dnu utrobe: Tko bi od nas bio ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’?

Prikazujući kontekst straha koji paralizira sve ostale osjećaje i vrijednosti kroz drugog čovjeka, Slijepčević je u ovome filmu postigao to da je čin Tome Buzova prikazan kao čisto herojski, što je i bio. Jer nebitno je koliko se bojao, jesu li mu se ruke oznojile kad je spustio novine koje je čitao da bi pogledao kroz prozor, nebitno je kolika je bila veličina knedle u grlu koja ga je možda gušila kad je progovorio u lice sprskom paravojniku, nebitno je s koliko je tuge pomislio na svoju obitelj kad su ga odvodili, nebitno je koliko je panike osjetio i je li je uopće osjetio kad su ga odveli. Bitno je samo to što je rekao i kako se postavio. I bitno je da je zahvaljujući njemu jedan čovjek preživio.

Da sam bila u tom vlaku, činjenica da odvode muslimane samo zato što su muslimani definitivno bi me revoltirala. Činjenica da to čine pripadnici okrutne paravojske užasnula bi me, prestrašila i razbjesnila. No bih li se usudila reagirati kao Buzov? Slijepčević mi je kroz Gorana Bogdana i njegovu mješavinu svih tih osjećaja pokazao da, iako dijelim iste vrijednosti kao i Buzov – možda ne bih. I zato je ovo brijantan film. Zrinka Pavlić za tportal.

29.05. (09:00)

18 ruža za 19 žrtava

Čovjek koji nije mogao šutjeti: Priča koja na prvu nije bila nikome zanimljiva

Razlog je jednim dijelom i to, kao što je napisao i Boris Dežulović (čiji je tekst i motivirao Slijepčevića da snimi kratki film), priča o Tomi Buzovu jednostavno se nije uklapala u nacionalističke narative. Hrvatima je bio pripadnik JNA koji je život proveo u Beogradu, Srbima izdajnik koji se suprotstavio paravojnim formacijama, a Bosanci su ga zaboravili jer nije bio musliman.

Tomo Buzov je sjedio u kupeu s još dvojicom ljudi. Pripadnike Osvetnika pitao je kojoj formaciji pripadaju i zašto rade to što rade. Rekao im je da je umirovljeni oficir, a oni su mu odgovorili da ostane na mjestu i da se to njega ne tiče. U trenutku kada su Bošnjake počeli izvlačiti iz vlaka, Buzov je zgrabio jednog od njih, 17-godišnjaka, povukao ga na svoje mjesto i izašao umjesto njega. Kao što je sam Darko rekao, bio je to herojski čin, ali u prvom redu čin roditelja koji je u tom trenutku reagirao kao otac tog mladića. Prema svemu sudeći, Buzov je ubijen odmah na stanici u Štrpcima i nije bio dio skupine Bošnjaka koji su odvedeni u obližnje selo gdje su i ubijeni. Prema izjavama nekih svjedoka, razlog je vjerojatno bila njegova vojna iskaznica. Na Indexu kažu da su pogledali film (spoiler alert).

26.05. (20:00)

Velika stvar za malu kinematografiju

Nebojša Slijepčević nakon osvojene Zlatne palme: ‘Sve skupa zvuči nestvarno’

To je stvarno nevjerojatan doživljaj, popeti se na pozornicu i to u večeri kad jedan George Lucas prima nagradu za životno djelo iz ruku Francisa Forda Coppole. Malo mi je čudno, sve skupa zvuči nestvarno, no ono možda što je bitnije od toga je da sam ovu nagradu posvetio Tomi Buzovu, čovjeku koji me je inspirirao za ovaj film – rekao je Slijepčević za HRT. Teško je bilo naći lokaciju za snimanje filma ,a na kraju su ga našli – usred Zagreba, i to kod Glavnog kolodvora, gdje su snimili film. Na Glavnom kolodvoru smo primijetili komad pruge koji čak u filmu nismo morali dopunjavati nikakvim specijalnim efektima. Tako da je većina eksterijera što se u filmu vidi iz vlaka, zapravo Zagreb. Malo je žalosno da lokacija izgleda tako filmski autentično, ali taj dio pruge doista više naliči na ambijent iz 1943. bilo gdje u nekoj zabiti, nego iz 1993. godine u Bosni. Novosti

26.05. (14:00)

Evo i nas, evo i nas!

Cannes: Najbolji film ‘Anora’ Seana Bakera, Grand Prix indijskom ‘All We Imagine as Light’

  • Palm d’Or – Anora, Sean Baker
  • Grand Prix – All We Imagine as Light
  • Jury Prize – Emilia Perez
  • Best Director – Miguel Gomes, Grand Tour
  • Best Actor – Jesse Plemons, Kinds of Kindness
  • Best Actress – glumačka postava filma Emilia Perez
  • Best Screenplay – The Substance, Coralie Fargeat
  • Un Certain Regard – Black Dog
  • Caméra d’Or – Halfdan Ullman Tondel, Armad
  • Najbolji kratki film – Čovjek koji nije mogao šutjeti, Nebojša Slijepčević
  • Počasna Palm d’Or – Meryl Streep, Studio Ghibli, George Lucas
26.05. (09:00)

Čovjek koji nije mogao šutjeti

Laureat iz Cannesa, Nebojša Slijepčević: Izjave iz redova Domovinskog pokreta svjedočanstva su najcrnje desnice

Pravio bih se pametniji nego što jesam kad bih pokušao objasniti kako je došlo do ovakve situacije, kakvu danas živimo. S jedne strane, nisam pretjerano iznenađen suvremenom bilancom jer sam kao filmski radnik posljednjih godina imao pregršt inspiracije i motivacije da napravim ovakav film. Od trenutka kad sam dovršio scenarij do trenutka snimanja filma razbuktao se rat u Ukrajini, počeo je rat Izraela i Palestine i ovo genocidno uništavanje Gaze. Svi ti događaji postavljaju isto pitanje: tiče li nas se sve to? Na koji način, kako?

Možemo li se naprosto praviti da se ništa od toga ne zbiva? Osim toga, u periodu svih ratova oko nas, na našim trgovima su se organizirali i oni “klečavci” čija je agenda posve rigorozna u ograničavanja prava žena. Gledam li lokalno ili globalno, osjećam se kao putnik u tom vlaku u kojem je putovao i Tomo Buzov i iznova se pitam : zbilja, to se mene ne tiče? Također, u vremenu između pripreme i finalizacije ovog filma, Domovinski pokret je od političke desnice odskočio na višu reprezentativnu razinu domaće politike, u sastav aktualne vlade. Novosti

25.05. (21:43)

Bravo, bravo!

Film Nebojše Slijepčevića nagrađen je kao najbolji kratkometražni film u Cannesu

„Čovjek koji nije mogao šutjeti“ postao je time prvi hrvatski filma sa glavnom nagradom na najprestižnijem svjetskom filmskom festivalu. Slijepčevićev film temelji se na istinitom događaju iz rata1993., tzv. masakru u Štrpcima, kad su srpske paravojne snage iz istočne Bosne zaustavile vlak na pruzi Beograd-Bar i iz vlaka izvele sve putnike muslimanskih imena i prezimena. Jedan jedini putnik se pobunio-ofocir JNA, Hrvat iz kaštela Tomo Buzov. I on je ubijen. Slijepčevićev film pripovijeda taj događaj iz perspektive putnika koji je za razliku od Buzova gledao svoja posla i ostao živ. Njega glumi Goran Bogdan. Film je nastao u produkciji producentske kuće Antitalent. Jutarnji… lamentiraju i na Forumu.

19.06.2019. (21:30)

Jel bi ga tamo itko vidio!?!

Nebojša Slijepčević: Neću biti zadovoljan dok HRT ne prikaže ‘Srbenku’

Dokumentarni film ‘Srbenka’ redatelja Nebojše Slijepčevića osvojio je Grand Prix, Oktavijan i nagradu za montažu na jučer završenim 28. Danima hrvatskoga filma, a od sutra se počinje prikazivati na HBO-u kao prvi hrvatski dokumentarac koji će se prikazati na tome kanalu. Slijepčević u intervjuu T-Portalu o nagradama kaže da “one služe da skrenu pažnju javnosti na film, a jedini cilj je da se film gleda, da ga se voli ili mrzi, ali da se o filmu razgovara”. HRT njegov višestruko nagrađivani film (20 nagrada) odbija prikazati (predugo traje, kažu, kao im je program prepun ludo kvalitetnog sadržaja), na što Slijepčević kaže “građenje partnerskog odnosa s hrvatskom kinematografijom trebao bi im biti strateški potez za budućnost, no umjesto toga prepuštaju i nas konkurenciji”.