Ne treba samo ozbiljno - Veselje na poslu: ključ uspjeha i produktivnosti - Monitor.hr
Jučer (08:00)

Ali bez da završimo u cirkusu

Ne treba samo ozbiljno – Veselje na poslu: ključ uspjeha i produktivnosti

Organizacijska klima koja potiče veselje i opuštenu atmosferu na radnom mjestu izniman je alat za uspješno poslovanje. Opuštena atmosfera na radnom mjestu štiti zaposlenike od izgaranja te osigurava veću produktivnost i kreativnost. Naravno, postizanje ravnoteže između obavljanja posla i opuštanja je ključno jer dozvola za zabavu ne smije umanjiti profesionalnost u ponašanju i obavljanju zadataka. Važno je prepoznati granicu između poticanja opuštenije atmosfere i izbjegavanja da organizacijska klima postane sinonim za neproduktivni kaos. Odgovornost za održavanje te ravnoteže leži na rukovoditeljima. Savjeti


Slične vijesti

Jučer (12:00)

Panika u kokošinjcu

Šajatović: Izbjegnuta tragedija. Činovnici ipak petkom i ponedjeljkom neće morati u urede

Uzrok nezabilježene razine opasnosti bila je krajnje nepromišljena izjava da bi se državni službenici petkom i ponedjeljkom trebali pojaviti u uredima. Čime bi došlo u pitanje običajno pravo da četvrtkom u podne povlašteni dio krene na more, a vrati se ponedjeljkom navečer. Bio bi onemogućen produljeno produljeni vikend! Taj nezabilježen nasrtaj na temeljna prava zaposlenih u državnom aparatu ipak je brzo neutraliziran. Državna tajnica u Ministarstvu pravosuđa umirila je svekoliku javnost uvjeravanjem da Prijedlog uredbe o radu na izdvojenom radnom mjestu ‘ne brani takvu mogućnost‘. Dio administracije će i ubuduće moći svaki tjedan uživati u produljenom vikendu.

Nasrtaj na produljeni vikend zaposlenih u državnom aparatu poklopio se s idejom o njihovom ocjenjivanju. I heretičkom idejom o otpuštanju onih koji dobiju jedinicu. Otpustiti nekoga iz državne službe nezabilježeno je još od vremena Austro-Ugarske. A zna se kako je to carstvo završilo. Miodrag Šajatović za Lider

Utorak (00:00)

Radnik koji je lijen, a još bi se i svađao

Poslodavac može riješiti problem radnika koji je često na bolovanju

Poduzetnik u jednoj Facebook grupi piše kako je njegov radnik često na bolovanju i da zbog toga ne dolazi na posao ‘relativno dugo‘. Pretpostavlja da tu ‘nisu čista posla i da njegova liječnica obiteljske medicine ne obavlja profesionalno i korektno svoj posao‘. Zato pita zna li tko gdje se i kako može prijaviti takav slučaj, što može pomoći kako bi se pokušalo stati na kraj iskorištavanju sustava i njega kao poslodavca.

Bilo je savjeta da se radnika prijavi Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koje bi trebalo provjeriti je li on zaista osnovano na bolovanju ili mulja, a bilo je i priča da poslodavci sami potajno obilaze svoje radnike na bolovanju provjeravajući leže li u krevetu ili igraju nogomet. A neki angažiraju i detektivske agencije. Što kaže zakon? Ne smije se dati otkaz radniku koji je ozlijeđen ili ima profesionalnu bolest. Postoji mogućnost ponude druge vrste posla, a u slučaju odbijanja i otkaza, moguć je spor poduzetnika i radnika, pri čemu za odluku tko od njih dvojice ima pravo presudno može biti mišljenje liječnika specijalista medicine rada. Lider

Ponedjeljak (12:00)

Radiš za državu, ali te ne boli pipi

Nema više spajanja vikenda: Nova pravila rada na izdvojenom mjestu rada i radu na daljinu

Prijedlog nove Uredbe o radu na izdvojenom radnom mjestu i radu na daljinu u državnoj službi predviđa sljedeće: kod povremenog rada najmanje jedan dan na izdvojenom mjestu, ostalo po dogovoru. Dužnosnici će morati raditi u prostoru državnog tijela najmanje dva dana u tjednu, navodno ponedjeljkom i petkom kako ne bi bilo spajanja vikenda. Državnom službeniku može se odobriti rad na izdvojenom mjestu rada u razdoblju od najmanje jednog mjeseca, a najduže do 12 mjeseci, nakon čega državni službenik može podnijeti novu prijavu. No, postoji popis poslova koji se ne mogu raditi od kuće, budući da zahtijevaju suradnju s drugim službama ili uključuju rad sa strankama i s klasificiranim podacima. tportal

02.10. (12:00)

Dobro, ocijeni kolegu, ali budi nježan

Felić: Šefovi i podređeni trebali bi se obostrano ocjenjivati

Zdrav razum govori nam da bi šefovi trebali imati autoritet i osjećaj pravednosti prema podređenima. No što ako nisu takvi? Je li onda problem neučinkovitosti državne ili lokalne uprave u zaposlenicima ili u šefu odjela? Pitanje je sasvim legitimno i, da, treba razmotriti primjedbe koje su neki uputili na prijedlog spomenute Uredbe. Tako jedan ‘kritičar‘ pita tko će pratiti učinkovitost rada neposredno nadređenih zaposlenika i njihov odnos prema poslu, jer i oni obavljaju poslove za koje su odgovorni poslodavcu. Drugi pak kaže da bi dvosmjerno ocjenjivanje bilo važno ‘radi pravedne distribucije moći i garancije objektivnosti rada‘ pa predlaže dopunu na način da neposredno podređeni zaposlenik anonimnom anketom ocjenjuje neposredno nadređenog zaposlenika.

Zbog mira u kući i da ih se ne maltretira, podređeni radnici mogli bi se dogovoriti da svi zajedno dobro ocijene šefa, iako je ocjenjivanje anonimno. No neka barem jedan zaposlenik ocijeni šefa loše (naravno argumentirano), pa bi to mogao biti signal višem nadređenom da nešto nije uredu. S druge strane, ako je šef odjela normalan čovjek, svakako bi iz ocjena koje bi mu dali njegovi podređeni mogao izvući pouke i poboljšati svoje upravljanje. Edis Felić za Lider

27.09. (18:41)

Djevojka (23) radi kao zavarivačica, zarađuje 2 tisuće eura tjedno

27.09. (00:00)

A mogu li se samoocijeniti?

Nadigrani na radnom mjestu: Nitko ne želi biti ocjenjivan na poslu u javnom sektoru

Uredbe o ocjenjivanju rada državnih i javnih službenika, u završnom krugu javne rasprave, izazvale su burne reakcije. Zaposlenicima će od 2024. ocjene varirati od “ne zadovoljava” do “izvrstan,” utječući na plaće ili otkaze. Kritike se fokusiraju na potencijalnu pristranost komisija koje imenuju šefovi, specifičnost određenih zanimanja (liječnici, IT sektor), te demotivirajući sustav gdje su pohvale ograničene na maleni broj odabranih. Nezadovoljstvo raste jer zaposlenici smatraju da ocjene ne odražavaju stvarno stanje rada. tportal

18.09. (18:00)

Nigdar ni bilo da ni nekak bilo...

‘Nitko danas više ne želi raditi’ – kratka povijest

@adamrobertbest A brief history of how nobody wants to work anymore. People have been saying the same thing for hundreds if not thousands of years. Credit to Paul Frairie for putting it together, he’s an incredible follow and puts stuff out like this all the time. #work #funny #rant ♬ original sound – Adam Best

29.08. (19:00)

They took our jobs!

Od Švedske do Filipina: umjetna inteligencija uzima poslove ljudima

Iako dugoročni utjecaj umjetne inteligencije na tržište rada ostaje neizvjestan, primjeri iz Švedske i Filipina ukazuju da tehnologija već sada ima značajan učinak. To dakako nisu jedini primjeri, jer i megakompanije poput Walmarta, Amazona i drugih sve više koriste AI umjesto ljudi, ali ova dva primjera pokazuju već sada globalni efekt umjetne inteligencije na radnu snagu. U Švedskoj sustav poznat po principu “kupi sada, plati kasnije” drastično je smanjio broj zaposlenih, njihovi AI asistenati obavljaju posao 700 zaposlenika čime su smanjili prosječno vrijeme rješavanja problema s 11 minuta na samo dvije. Filipini su pak desetljećima bili lideri outsourcinga u pozivnim centrima, što je donosilo posao milijunima Filipinaca. Međutim, uspon AI narušava ovaj tradicionalni poslovni model. Bug

13.08. (22:00)

Ipak nisam astronaut

Istraživanje: Tek 17 posto Hrvata radi posao o kojem su maštali kao djeca

Među najčešće spomenutim zanimanjima u istraživanju stranice MojPosao nalaze se ona iz područja obrazovanja, socijalne skrbi i IT-a, odnosno radni terapeuti, učitelji, fizioterapeuti i programeri. S druge strane, nešto više od polovice ispitanika priznaje da nisu uspjeli ostvariti dječje snove te im je krivo zbog toga. Nekima su roditelji ‘preusmjerili‘ karijeru prema nečemu što ispitanici nisu željeli niti su za to imali potrebne kompetencije, dok su drugi odustajali tijekom vremena, navodeći nepovoljne okolnosti i okruženje kao prepreke za ostvarenje svojih snova. Čak 23 posto onih koji ne rade posao o kojem su maštali smatraju da je to zapravo pozitivna stvar. Lider

13.08. (16:00)

A možda su neki samo razmaženi

Postoje dva glavna razloga zašto nismo sretni na poslu – realno loši uvjeti i naša očekivanja

Možda radimo posao koji ne volimo za neadekvatnu plaću, imamo lošeg šefa koji nas ne cijeni dovoljno, pod velikim smo stresom, pati nam slobodno vrijeme, potencijalno i zdravlje, u burnoutu smo. Ili nam je pak dosadno jer nemamo smislene i izazovne ciljeve. Međutim, drugi razlog su naša očekivanja. Sve više smo nesretni na poslu i zato što slutimo da bismo i mogli i trebali biti – sretniji. I tada nastaje “meta-patnja”: nesretni smo jer smo nesretni, odnosno – jer nismo onoliko sretni koliko mislimo da možemo i trebamo biti. Iako još uvijek mnogi ljudi trpe nezadovoljstvo na poslu, raste broj onih koji ne prihvaćaju da tako treba biti i spremni su tražiti nešto bolje za sebe, pa makar to značilo česte promjene poslova. Medijan zadržavanja radnika na poslu je u prosjeku 4 godina, a što su ljudi mlađi, to je vrijeme provedeno na jednom radnom mjestu kraće. Netokracija