Tužnija i ružnija od Vučićeve halabuke samo je gromka tišina medija koji prisustvuju njegovim ispadima
Nataša Škaričić: Histerijska (dvo)ličnost
Srbija ima veliko srce za žrtve, ali je miljama daleko od kolektivnog samosažaljenja koje bi bilo dobra osnova da se Vučića svede na ono što on stvarno jest i onemogući u političkom masakru koji desetljećima provodi. Dječak ubojica je pucao oko 8.40 i odmah se predao policiji; kako to da dvoje najviših dužnosnika Srbije – Vučić i Brnabić – nisu u roku pola sata bili na ulicama ili pred kamerama? Vučić je prvi put izašao pred medije i javnost tek u 18 sati i u Vladi govorio sam, bez Brnabić. Opsjednut fantazijom da njegovi nastupi ne smiju biti obični politički govori, već histerijska obraćanja naciji, objasnio je da nije „žurio s izjavama“, već je htio vidjeti „gdje je sistem pogriješio“: Prevedeno na srpski – pokupiti što više opskurnih podataka o obitelji i djetetu i baciti ih kao sočne kosti svojim jednako opskurnim, cirkusantskim medijima, unaprijed zaštićen od pitanja: s kojim pravom. Novosti