Najskuplji film 2024. godine, čiji je proračun premašio 200 milijuna dolara, dugo je iščekivani nastavak Oscarom nagrađenoga povijesnog spektakla ‘Gladijator’ iz 2000. I dok je redatelj Ridley Scott u prvom filmu uspio uskladiti emocijama nabijenu osobnu dramu o osveti te selektivno izabrane i promijenjene aktere i događaje iz prošlosti Rimskog Carstva, drugi je dio parapovijesna videoigra. Osjećaj predvidljivosti temeljni je problem filma jer se manje-više sve ponavlja iz inicijalnog rada. Žanr povijesnog spektakla ne mora biti vjerno prenošenje povijesti na veliki ekran. Ključno je izabrati i ekranizirati ono što je filmično te pomno zaokruženo u vlastitoj cjelini. Ta se cjelina u novom ‘Gladijatoru’ teško uspostavlja jer su nosivi likovi priče u biti nedovoljno iznijansirani. Boško Picula za tportal (a komentare na film možete pročitati i na Forumu).
Ridley Scott se približava devedesetoj godini života i snima filmove kakve želi ritmom od jednog godišnje. Usto se vjerojatno i zabavlja, a svojim novim filmom zabavit će i gledatelje. Važno je istaknuti da se ovaj film ne smije gledati kao realistično djelo, jer takav način će vas brzo dovesti do ruba živaca zbog brojnih nelogičnosti i notornih bedastoća koje kreću već u prvoj sekvenci ratovanja. “Gladiator II” je fantazija, bajka namijenjena odraslima samo zbog nekoliko krvavih prizora koje zbog ranije spomenutog oslanjanja na kompjuterski generirane efekte dijeluju manje upečatljivo od onih iz dvadeset i pet godina starijeg filma. Kažu na Ravno do dna, dok na Forumu ima raznih komentara.
Najnoviji film iz svijeta ‘Aliena’ obećava kombinaciju horora iz prvog i akcije iz drugog nastavka franšize, što čini film kojeg ljubitelji znanstvene fantastike ne smiju propustiti ove godine. Službeni sinopsis: Dok istražuju najmračnije krajeve napuštene svemirske stanice, skupina mladih kolonizatora svemira suočava se s najstrašnijim oblikom života koji je svemir ikada vidio. Prošlo je 45 godina otkako se svemirski teror u obliku Xenomorpha prvi puta pojavio u kino dvoranama i zaprepastio gledatelje diljem svijeta. Radnja filma Alien: Romulus odvija se između Ridley Scottovog Alien: Osmi putnik i James Cameronovog Alien 2, a između njih je razmak od 57 godina tijekom kojih jedina preživjela s USCSS Nostroma, Ellen Ripley (Sigourney Weaver), pluta dubokim svemirom, tako da je to velika praznina tijekom koje bi se moglo smjestiti više priča. Jedna od takvih je upravo Alien: Romulus koja je kronološki četvrta po redu u franšizi, ili šesta ako se ubroje Alien vs Predator filmovi koje svi ostali filmovi ignoriraju. Ridley Scott je ovdje producent, a redateljsku palicu preuzeo je Fede Alvarez. Kinofilm
Scott i scenarist David Scarpa, naime, zamislili su Napoleona Bonapartea prilično nalik Kubrickovom Barryju Lyndonu iz istoimena filma (nastalog prema Thackerayjevom romanu): kao tup, duhovno prazan lik skromnog porijekla i iz omalovažavane etničke sredine (Lyndon je Irac, a Napoleon Korzikanac), no dobrog instinkta i velike sreće pri uspinjanju po društvenoj ljestvici. Međutim koliko god i u visokim veteranskim godinama (86 mu je) bio odličan režiser – ponajprije na vizualno-tehničkom planu, koji mu je uvijek bio forte – Scott se ne može mjeriti s genijem američkog kolege. Kubrick je u “Barryju Lyndonu” dosizao do čiste poezije, astralnosti čak, što je Scottu ostalo nedostupno, a također je, sukladno težnji ka poetskom, bio puno suptilniji u ironiziranju svog protagonista i svijeta koji nastanjuje. Scottova ironija, naime, obilježena je prokarikaturalnošću, što nije nezanimljivo rješenje – štoviše, donosi dozu svježine – ali ipak su stvari na taj način malo previše očite. Damir Radić za Novosti.
Snimiti biografski film o Napoleonu Bonaparteu preambiciozan je projekt za bilo koga, ali Scott je nekim čudom u manje od dvije godine snimio više nego solidan film čiji je jedini problem to što neuspješno pokušava obuhvatiti sve bitne detalje iz njegove više nego impresivne biografije koja zgurana u dva i pol sata djeluje kao posljednja sezona Igre prijestolja. Sve se događa prebrzo, a Scott si je još i otežao posao tako što paralelno pokušava prenijeti Napoleonov vojni put i njegov turbulentan odnos s Jozefinom. Je li to njegov najbolji film? Daleko od toga. Radi li se o dobrom filmu? Apsolutno. Radi se o na momente bizarnom, na momente komičnom i u svakom trenutku zabavnom filmu koji po tko zna koji put pokazuje Scottovu apsolutnu nezainteresiranost za poštivanje povijesnih činjenica. Hrvoje Marjanović za Index, film komentiraju i na Forumu.
Phoenixov – i Scottov, i scenarista Davida Scarpe – Napoleon je mentalno gotovo karikaturalna figura sprdnje i teško je vidjeti gdje, osim u području briljantne vojne strategije, leži njegova karizma koja će povući za sobom armiju dostojnu osvajanja svijeta u maniri Cezara i Aleksandra prije njega. Ne možemo ne razmišljati o tome kako bi Kubrick prikazao Bonaparteovo potonuće u ludilo, pogotovo jer mu je to oduvijek bila jedna od omiljenih tema na filmu. Scotta sve to slabo zanima, on je svoj interes našao negdje drugdje, a na tom području nije nimalo podbacio. U pitanju su, očekivano, scene epskih bitaka. Ravno do dna, tema na Forumu
Dvoboji su uobičajena stvar na filmu, posebno kad je radnja smeštena u XIV vek kao u The Last Duel. Delić okršaja vidimo na samom početku, pre svakog iskustva, a cela borba nas čeka tek na kraju. Slojevita priča izaziva nelagodu, a detalji o tome kako je do sukoba došlo nam se otkrivaju na kašičicu. Iako je zaveden kao istorijska drama, zapravo je horor, onaj pravi užas – životni. Nema tu čudovišta ni nečastivih sila, samo muškaraca. Viteški redovi su rezervisani za njihove vrle glave, pa im sve pripada – i kuća i volovi i sluge i – žena. Svaka je prepuštena na milost i nemilost svom gospodaru, koji joj je zapravo muž, a u stvari vlasnik. Ridley Scott nam priču priča iz tri ugla, pa ženi bar na kratko vraća oduzetu moć. Nije Marguerite de Carrouges uopšte slaba, njena je sila u hrabrosti – u činu koji nije samo za nju, već i za sve druge žene, za one pre i za one posle. Uvek neko prvi mora da kaže: Dosta! XXZ
Patrizia Reggiani u Gaginoj je verziji savršeno uvjerljiva jer suprotstavlja vulgarno naglašenu vanjštinu sa suptilnom izvedbom koja možda pleše na granici između autentičnosti i karikature, ali nikada je ne prelazi. Usporedbe radi, Adam Driver kao Maurizio Gucci dobiva podjednako vremena pred kamerama, ali uz nju teško dolazi do izražaja. Lady Gaga uspjela je u filmu zasjeniti i Ala Pacina. Index…
“Što ako je majci koja štiti dijete to doista softver, program? I – ima li između jednog i drugog – stvarne i metaforičke programiranosti – uopće ikakve razlike?” – piše Jurica Pavičić o ‘Vučjem odgoju’, prvoj TV-seriji redatelja Ridleyja Scotta (tko ne zna za ‘Alein’ i ‘Blade Runner’ vjerojatno nije bio na ovoj planeti). Inače, serije je “znanstveno-fantastična distopija koja se na intrigantan način bavi pitanjem roditeljstva, majčinstva, obitelji i odgoja”.
Ridley Scott: ‘Alien 5’ Neila Blomkampa se neće snimiti, nikad nije postojao scenarij