Do Look Up!
Nakon što sam postavio solarne panele osjetio sam blaženstvo iznenadnog obilja
Ako bi netko od članova moje obitelji otišao iz spavaće sobe i zaboravio isključiti klima uređaj odbrusio bih im: “Što, želite da se planet skuha ekstra brzo?” Kad bih zatekao upaljena svjetla preko noći, raspalio bih se. Čitaoče, bio sam nepodnošljiv. Sa svakim hladnim valom klima uređaja znao sam da se više ugljika ispušta u atmosferu. Tako sam se pretvorio u energetskog škrtca. Išao bih oko kuće i gasio svjetla, ako nikog nije bilo doma potpuno bih isključio klima uređaj, čak i za nevjerojatno vrućih dana… A onda, prije tri i pol godine, dogodilo se nešto što je promijenilo moju cjelokupnu psihologiju vezanu za struju: postavio sam solarne ploče na kuću. Ubrzo sam bio preplavljen s više energije nego što sam mogao iskoristiti. Instalateri su predvidjeli da će paneli proizvoditi 100 posto onoga što je potrebno mom kućanstvu. Ali krivo su procijenili: Ispada da radim mnogo neto viška. U razdoblju od 24 sata moja kuća često proizvede 25 posto više soka nego što mi treba, čak i za vrućeg ljetnog dana. U sunčanim proljetnim i jesenskim danima, radi 50 posto više nego što ja koristim. Štedim oko 2000 dolara godišnje, tako da ću amortizirati trošak ugradnje za sedam godina, a tada će mi struja biti praktički besplatna… U Australiji, gdje 30 posto kuća ima solarnu energiju, paneli koštaju jedva četvrtinu onoga što sam ja platio za svoje… Clive Thompson, Wired (Google prijevod)