Da vidimo i njezinu stranu priče
Nakon Elvisa, svoj biopic dobila Priscilla Presley, u režiji Sofije Coppole
“Priscilla” ima sve potrebne sastojke da bude izuzetan osim same priče čiji su ocrti poznati, a iznutra ih boji samo nelagodan odnos između protagonista i lik Elvisa kojeg prožimaju brojne mane kao što su nasilnost, seksualna nezainteresiranost za partnericu, ovisnost, nevjera i pseudointelektualizam. Unatoč svemu tome, Coppolla nije bez simpatija prema ovom gadu, jednako kao što to nije bila ni Priscilla na čijem se svjedočanstvu temelji ovaj prikaz. Unatoč neuspjehu u nalaženju čvršćeg narativa u biografiji jedne od najvećih zvijezda u povijesti, kao i pomalo antiklimaktičkom završetku, “Priscilla” bi mogla biti upamćena kao možda čak i najuspješniji filmski uradak Sofije Coppole još tamo od “Lost in Translation” koji je prije dvadeset godina također pričao priču o odnosu jedne djevojke sa starijim muškarcem kakav bi danas sigurno bio smatran neprikladnim i pomalo sumnjivim. Ravno do dna
