Rođen 20. siječnja 1946. u Missouli, Montana, Lynch je započeo karijeru snimajući kratke filmove kasnih 1960-ih. Njegov prvi dugometražni film bio je utjecajan i pomaknut – Eraserhead (1977.), koji je napisao i režirao, a kasnije je postao kultni klasik. Uslijedio je ogroman uspjeh s filmom Čovjek slon, u kojem glume John Hurt i Anthony Hopkins. Lyncheva karijera uzletjela je tijekom 1980-ih. Uslijedio je film Dina, prema ZF romanu Franka Herberta iz 1984. koji nije zasjao na blagajnama, te noir psihološki triler iz 1986. Plavi baršun, s Kyleom MacLachlanom, Isabellom Rossellini, Dennisom Hopperom i Laurom Dern. Njegov majstorski potez bio je 1989. kad je stvorio Twin Peaks, seriju koja je stekla kultni status. Njegov scenaristički i redateljski rad također uključuje i naslove: Lost Highway (1997), The Straight Story (1999), Mulholland Drive i Inland Empire (2006). tportal, Forum
Oni su Anora, Poor Things, Emilia Pérez, Cerrar los ojos, Strange Darling, Seses, Perfect Days, Dječak i čaplja, Los colonos i Ne očekuj previše od kraja svijeta… U jeku seksualnog konzervativizma i antiruskih sentimenata, “Anora” je hrabar, istovremeno emotivno intenzivan i zabavan film odlične glumačke ekipe… Damir Radić se osvrće na svaki od navedenih filmova, ukratko, za Novosti
Na 82. dodjeli Zlatnih globusa najboljom filmskom dramom u 2024. proglašen je “Brutalist”, najboljim filmskim mjuziklom “Emilia Perez”, a među najboljim glumcima su Fernanda Torres, Demi Moore, Adrien Brody i drugi. Najbolji sporedni glumac je Kieran Culkin iz filma “A Real Pain”, a najbolja sporedna glumica Zoe Saldaa iz mjuzikla “Emilia Pérez”. I redatelj filma “The Brutalist” Brady Corbet nagrađen je Zlatnim globusom kao najbolji u 2024., dok je najbolji animirani film “Tok”, najbolji neengleski film “Emilia Pérez”, a najbolji scenarij Petera Straughana za film “Conclave”. Za “kinematično i blagajničko” postignuće Zlatni globus je dobio mjuzikl “Wicked”, za najbolju TV seriju “Shogun”, za najbolju komediju/glazbenu seriju “Hacks”, a među mnogim nagrađenima su primjerice još i glumci Colin Farrell i Jodie Foster i drugi. HRT… tu je popis svih dobitnika, Forum
U kina je već izašao Nosferatu, novi film Roberta Eggersa. Journal
Izraz uncanny resemblance u engleskom jeziku odnosi se na zapanjujuću ili nevjerojatnu sličnost između dvije ili više stvari koja je toliko izvanredna ili iznenađujuća da djeluje jezivo ili uznemirujuće. To je obično i pojam koji se koristi kad u nekom filmu glumac “skine” stvarnu osobu toliko dobro da na trenutke zaboravite da to što gledate nije ta osoba nego glumac. U Chalametovom slučaju, glumac je trebao naučiti svirati gitaru (zlobnici bi rekli da mu nije trebalo mnogo da dosegne Dylanovu razinu, ali zlobnici nemaju pojma).
Za razliku od tribute albuma na kakvima bi izvođači ove pjesme izvodili tako da im daju nove verzije obojane vlastitim iskustvom i vizijom, soundtrack album poput ovoga donosi pjesme snimljene za film u kojemu trebaju zvučati što sličnije izvornicima. To ne znači da su ove pjesme bezvrijedne; u njih je uloženo mnogo truda i dobro je da postoje njihovi zapisi, no pitanje je koliko će puta čovjek odlučiti poslušati kopiju nečega, koliko god solidnu, prije nego što se vrati pravoj stvari. Ivan Laić za Ravno do dna
‘Žuti titl’ ponovno jaše. Velimir Grgić i Marko Mihalinec – autori neobičnih knjiga o filmovima vratili su se s trećim naslovom kako bi zatvorili trilogiju i ujedno proslavili dvadeset godina od objave prvog originalnog izdanja. Ovog puta su otišli korak dalje i naslovili knjigu ’50 najboljih nikad snimljenih filmova svih vremena’. U srži je to spomenik filmofiliji i tvornici snova, ali da ne spominjemo već viđeno i znano, svaki je u apsolutnoj slobodi autorski izmislio 25 filmova i dodijelio im idealnu glumačku postavu i redatelja. Potom sam kroz alate umjetne inteligencije provukao opise i svakom filmu stvorio plakat i dva screenshota. Čitava ideja knjige je materijaliziranje mašte kroz AI. Susret čovjeka i stroja omogućio je kreaciju alternativne filmske povijesti i savršeno vizualiziranje fan-fictiona. I dalje su prave stvari, autorstvo i kreativa skriveni i treba kopati do njih, družiti se po piratskim i zatvorenim zajednicama da se dođe do najboljih sadržaja, kažu autori za Ravno do dna
Koristeći fMRI, MIT-ovi istraživači locirali su 24 mreže koje obavljaju specifične funkcije unutar cerebralnog korteksa, povezane s određenim aspektima senzorne ili kognitivne obrade, na primjer prepoznavanje ljudskih lica ili tijela, pokreta, mjesta i orijentira, interakcije između ljudi i neživih objekata, govora i društvenih interakcija. Uočili su i obrnuti odnos između “domena izvršne kontrole”, regija mozga koje ljudima omogućuju planiranje, rješavanje problema i određivanje prioriteta informacija te regija mozga sa specifičnijim funkcijama. Kad je sadržaj filma bilo teško pratiti ili dvosmisleno, pojačavala bi se aktivnost u izvršnim kontrolnim regijama mozga, dok bi tijekom lakše razumljivih scena prevladavale regije mozga sa specifičnim funkcijama, poput obrade jezika. Bug
Posljednjih su tjedana u hrvatskim i – svjetskim kinima zaredali filmovi koji su protekle dvije godine snimani na hrvatskoj obali pri čemu je uglavnom riječ o pričama u kojima je Hrvatska ‘odglumila’ druge zemlje. Usto, imena poput oskarovaca Kate Winslet, Marion Cotillard i Danisa Tanovića te žanrovska šarolikost od drame do horora, dodatni su razlog za preporuku ovih naslova. Iako su hrvatske lokacije te angažman domaćih filmaša važan dio cjeline, glavnina je produkcije realizirana u Mađarskoj. Nažalost, Hrvatska nema ni približno takve uvjete snimanja filmova i njihove postprodukcije kao sjeverni susjed te je u pitanju još jedan aspekt kreativnih industrija i industrije općenito u kojoj je zemlja u 1990.-ima kobno deindustrijalizirana. Zagrebački Jadran film nekoć je bio središnjim mjestom ovog dijela Europe kada se radi o inozemnim produkcijama kojih je od sredine 1960.-ih do početka rata 1991. bilo gotovo stotinu i pedeset, i za veliki, i za mali ekran. Danas su u tom smislu Hrvatsku pretrčale sve bivše socijalističke države u Europi iza željezne zavjese. Boško Picula za tportal