Nacionalna groupie: Zašto nisam potpisao za Severinu - Monitor.hr
04.02. (10:00)

Društveni angažman se isplati

Nacionalna groupie: Zašto nisam potpisao za Severinu

Spopadao me osjećaj manje vrijednosti što moj potpis nije na tom proglasu za Aleksandra i njegovu majku. Taj proglas čita čitava Hrvatska. A mene nitko nije pozvao da se potpišem. Da li to znači da sam nebitan pisac? Postao sam svjestan da se baš nikad ni za što nisam angažirao, čak ni za bolje uvjete pasa u hrvatskim azilima. Svi društveno-politički problemi prolazili su mimo mene. Moj najveći i jedini društveni angažman bio je kad sam napisao pjesmu o Bandićevu psu Rudiju. Taj moj angažman itekako je urodio plodom, pokazao da se poezijom može puno toga izboriti – dobio sam na korištenje gradski stan u Dubravi, stan koji je prije mene koristila čuvena pjesnikinja Vesna Parun, također Bandićevom dobrotom. Severina nije podnosila Bandića. Tvrdila je da je i on svojevremeno pripomogao da se njezino dijete dodijeli Milanu, ne Bandiću, nego njezinu bivšem mužu, poduzetniku Milanu Popoviću. Kad bi se nekako moje ima pojavilo na tom proglasu podrške pisaca Severini i njezinu sinu, napokon bih barem malo sa sebe skinuo tu bandićevsku stigmu, predomišlja se u novoj zgodi Nacionalna groupie.


Slične vijesti

Nedjelja (17:00)

Predsjednička kampanja bez prepucavanja ko advent bez fritula

Groupie: Marija i Ivana posvađale se zbog Dubai fritula

Iz ovog predbožićnog snatrenja prene me dolazak jedne druge predsjedničke kandidatkinje na Trg, na kojem perjanice stranke Možemo! upravo vješaju ceduljice sa svojim božićnim željama na veliki bor. Marija Selak Raspudić se pojavila. I odmah oplela po svojoj protukandidatkinji Ivani Kekin.

“Vidim, ti si možeš priuštit ove besramno skupe fritule na Adventu! Kako te nije sram! Pogledaj kako te gleda onaj tamo siromah! Progutao bi i tebe i fritule zajedno!” pokazuje Marija na mene.

Ivana prvo u čudu gleda Mariju, otkud se pak ova sad pojavila tako nenadano kao Isusova Marija u Betlehemu? Onda se pribrala pa uzvratila:

“Meni prigovaraš što jedem fritule, a ti ih isto jedeš, licemjerko!”

Fakat, Marija je također u ruci držala fritule. Ali u čaši od Acidofil jogurta.

“Ja sam te fritule sama doma ispekla! Nino mi je kupio brašno i jaja…”, isprsila se Marija.

“E, pa baš si se usrećila. Meni je moj Mile donio kupus i mljeveno meso za sarmu. I onda je još sam napravio jer zna da nemam vremena kuhat sad dok traje predsjednička kampanja”, Ivana joj nije ostala dužna.

“Znamo svi da tvoj Mile osim disko i kolo šumadijsko voli i sarme. Napisao je o tome i onu vulgarnu, prizemnu pjesmu!” Marija će sa zgađenim izrazom na licu. Nova zgoda Nacionalne groupie

08.12. (00:00)

“Živjeli! Živjela Hrvatska!” podigli su svoje čaše povratnici iz Irske željni vina, rakije i domovine

Nacionalna groupie: Inati se, Anušiću

Ne mogu opisat koliko je Advent u Osijeku ljepši, bolji, ljudskiji nego u odvratnom propalom Zagrebu. Nema tolike gužve, slavonska hrana u kućicama puno je ukusnija, bolja i, što je najvažnije, puno jeftinija nego na zagrebačkom. Predsjedničkih kandidata nije bilo, ali se u jednom trenutku na otvorenju osječkog Adventa pojavio ministar Ivan Anušić. Bio je baš kul odjeven u kratku kožnu jaknu i uske traperice koje su isticale njegove snažne noge. Izgledao je kao da je upravo sišao s motora. Baš je imponirao pojavom.

–  Pokazao si pred diplomatićima tko je muškarac, tko se ne obazire na to hoće li se ili neće svidjeti vođi Plenkoviću. Rekao si ono što muči potiho sve nas u Hrvatskoj, pogotovo nas žene koje imamo djecu, brinemo se za njihovu budućnost. Pokazao si se kao pravi muškarac Vidjelo se da je Anušić osjetio nelagodu na spomen Plenkovića i da želi skrenuti temu… U novoj zgodi Nacionalne groupie pričali su o tome kako je ministar obrane zapravo posramio premijera.

01.12. (12:00)

Masonska zavjera

Groupie: Dječak koji je posjetio Vilija u zatvoru

„Doveo sam ti dječaka kojem si ti vječni heroj”, pokazao sam mu na klinca.

Vili se očito u ćeliji propeo na prste da odozgora bolje vidi svog malog obožavatelja.

„Hvala ti, dobri dječače… I ti si moj superheroj jer si me došao posjetit kad su me se svi zločesti ljudi odrekli”, razdragano će Beroš, nisam bio siguran hini li razdraganost kao što je hinio ljubaznost prema novinarima u doba korone.

Dječaka je toliko potresao susret sa svojim herojem u zatvoru da je svojim dječjim glasićem poviknuo:

„Ja ću vas spasiti, Vili! Moj tata stalno govori da ste sudjelovali u kriminalu, da ste stali na stranu zlikovaca. Ja mu ne vjerujem. Tata je i u koroni pričao stalno protiv vas, da sve lažete i obmanjujete narod.’’

„Tvoj tata je zločest i neodgovoran, to mu poruči, je li hoćeš?”

„Hoću, da, to mu i mama stalni govori.”

„Bravo, mali moj superheroju.

Bilo mi je muka slušati to kako trola klinca, pa sam se naglo ubacio:

„Tebe su djeca prva razotkrila da si mason. Crtala su te s masonskom maskom i plaštem. Glupavi puk mislio je da su te to nacrtali kao superheroja. Ali Isus progovara kroz djecu… Samo malobrojni su shvatili pravu poruku njihovih poruka, baš kao i one djece kojima se Gospa prikazala u Međugorju. Dakle, ti si mason, a masoni kroz čitavu povijest kuju svjetske zavjere. Jeste li ti kovao neku zavjeru?’’

Nova zgoda Nacionalne groupie.

24.11. (12:00)

Internacionalna ljubav

Groupie: Umjesto u Vukovar u HVIDR-u, s Nepalcem u Vidru

Dok sam ulazio u bivše kazalište Vidra koje sad ima neki novi naziv, u sebi sam likovao nad propasti ministra zdravstva Beroša. Najviše zato što za njegove vladavine u doba korone nisam smio ući ni u jedno kazalište jer nisam imao potvrdu da sam primio cjepivo. Hajde, Berošu, naredi mi sad da se cijepim, zabrani mi kretanje. Ne, sad ne možeš. Sad će tebi ograničit kretanje. Nakon osam nećeš moći u kafiće. Nećeš moći čak ni u podne. Za tebe počinje totalni lokdaun. Strpali su te u zatvor kao zadnjeg kriminalca. Nisam bez razloga Nepalca doveo na predstavu glumice Petre Dugandžić. Ona je napisala monodramu o svojoj ljubavi s 26 godina mlađim nigerijskim nogometašem. Želio sam da Nepalac to vidi, da mu predstava pokaže kako je moguća iskrena ljubav Hrvata i stranih radnika. Nacionalna groupie u novoj zgodi opisuje pikantne detalje…

17.11. (18:00)

Kad pjesnik piše politiku, a miševi stradaju

Groupie: Može li Trump zgaziti Možemo!?

U satiričnom osvrtu na političke apsurde i društvene anomalije u Hrvatskoj, Svirac donosi priču o navodnom susretu s Draganom Primorcem, znanstvenikom i počasnim članom generalskog zbora. Razgovor se povede o Domovinskom ratu, predsjedničkim ambicijama, i medicinskom sustavu dok paralelno „lobira“ za podršku Donalda Trumpa, pa čak i sklada pjesmu njemu u čast. Nakon političke i pjesničke epopeje, završava u Kroli gdje susreće članice stranke Možemo! i promatra emotivnu reakciju na Trumpovu pobjedu.

Na TV ekranu u lijevom kutu Krole pojavila se Kamala Haris. Nemušto se pokušala opravdati zašto je na izborima potučena od Trampa. Dok ju je gledala na ekranu, Rada Borić počela je plakat.

“Zašto? Zašto?” povaljala je kroz suze.

“Nemoj plakat… Budi jaka”, milovala ju je po crvenoj kosi Urša Raukar.

Samo ti plači, rekao sam u sebi. Ali nikad nećeš kao ja… U onim danima kad me tvoja prokleta stranka izbacila iz gradskog stana.

12.11. (13:00)

Nemojte pjevat nešto ljubavno

Groupie: Moja zagrebačka ljubav Ivana Kekin

Svirac je u novoj zgodi otišao Ivani Kekin u stan (koja se druži s njegovom starom) da se otušira jer mu je krepao bojler. Dopustila mu je. No, on joj se nakon kupke počeo nabacivati u kućnom ogrtaču.

“Kad sam tek došao u Zagreb, bio sam zaljubljen u tebe, smrtno zaljubljen. Dolazio sam u Sedmicu samo zbog tebe. U to vrijeme uvijek si nosila crni šeširić. To mi je bilo tako slatko. Bio sam spreman prodat dušu vragu samo da te na sekundu poljubim. Imala si divnu jamicu na obrazu kad bi se nasmijala. Imaš je još uvijek.”

“Jesi ti normalan!?” razrogačila je oči.

“Mrzio sam gledat kad bi se pred fajront ljubila s Milom Kekinom. Mislio sam da zaslužuješ puno bolje. Nekog mlađeg, s kosom… Mene!”

“Ti si lud!”

“Da, od ljubavi… Da samo znaš koliko sam puta u pijanstvu u Sedmici napisao pjesama o tebi.” Pokušao sam je zagrliti

Ivana me snažno odgurnula. Toliko da sam pao na pod. Ogrtač mi se odvezao pa sam gol ležao na hladnim kuhinjskim pločicama. Začulo se kako netko ulazi u stan. Ubrzo se u dnevnom boravku spojenom s kuhinjom pojavila moja stara…

04.11. (00:00)

O, Majko Božja

Groupie: Sveta Marijo, čuvaj žive i mrtve Hrvate

Kao u nekom jungovskom sinkronicitetu, pred crkvom preko puta trešnjevačkog placa zatekao sam supruga Marije Selak, Ninu Raspudića. Pred crkvom je imao mali štand na kojem je pisalo: Marija za Hrvatsku. Nakon što smo se srdačno pozdravili, upitao me:

“Svirac, ti vjeruješ u Mariju?”

“Naravno. Samo ljevičari ne vjeruju.”

“Imaš pravo. I zato je svi mi desničari i centar moramo podržavati, slušati, vjerovati u nju…”

“Da, ja sam joj spreman i hodočastiti. Meni samo Marija može pomoći da promijenim svoj grešni život pun perverzija.”

“To si lijepo rekao. Hoćeš li se onda potpisati za Mariju?” Raspudić mi je pružio kemijsku olovku.

“Da, hoću… A kad se kreće?”

“Gdje kad kreće? U kampanju?”

“U Međugorje.”

“Čekaj, ti misliš da ja tu skupljam ljude za izlet u Međugorje?” Raspudić nije postao ništa manje nervozniji od mene.

“Pa da, šta bi drugo radio na štandu pred crkvom?”

“Skupljam potpise za Marijinu kandidaturu za predsjednicu!”

“Za Mariju, tvoju ženu? Mariju Selak?”

“A nego za koga? Za Majku Božju!?”

Nacionalna groupie

27.10. (21:00)

Ucjena siromašnog piskarala

Groupie: Sin branitelja kao ruski trol

“Imam presudnu informaciju za vas, za vašu predsjedničku kampanju.”

“Što, recite?”

“Prošli petak u jednom kafiću u centru Zagreba prišao mi je neki čudan lik slavenskih crta lica. Naglasak je imao kao Rade Šerbedžija kad u holivudskim filmovima glumi ruskog mafijaša.”

“Što je htio od vas?” Primorac se vidno zainteresirao.

“Prvo me pitao jesam li taj i taj. Kad sam odgovorio da jesam, pitao me da li bih volio dodatno zaradit neki novac od svog pisanja. I uz to još popiti desetak piva i ručati u onom nekom ruskom restoranu…”

“I što ste mu odgovorili!?”

“Naravno da bih volio, to sam mu odgovorio. I pitao što trebam napraviti. A on mi je odgovorio doslovno ovako: morate samo na društvenim mrežama napisati nekoliko tekstova koji ismijavaju Dragana Primorca.”

“Bože dragi, Rusi! Znači, informacije koje sam imao bile su točne! Nisam bezveze tražio od DORH-a da ispitaju sve to u vezi trolova koje Rusi novače da bi me ismijavali na društvenim mrežama!” Primorac je pljesnuo dlanovima kao Šerlok Holms kad bi došao do nekog detektivskog otkrića.

Ispriča Svirac Draganu Primorcu, nakon čega ga ucijeni da dobije besplatni zdravstveni pregled u zamjenu da ga ne ismijava na društvenim mrežama.

20.10. (14:00)

Neugodnjak

Groupie: U dobrom, srpskom društvu

Nisam htio propustiti svečano otvaranje preuređenog prostora Srpskog kulturnog centra u Preradovićevoj. S vremena na vrijeme volim biti među Srbima, upijat njihovu kulturu, književnost. Uz otvorenje, bila je organizirana i izložba ‘’Barbarogenij nadrealizma’’. To je bila dobra, skroz prirodna odluka jer se u Beogradu, uz Pariz, nadrealizam najviše uhvatio. Sigurno ima neka caka zašto Srbi baš toliko vole nadrealizam.

“Evo, vi ste dokaz kako Hrvati i Srbi itekako ostvaruju kvalitetan suživot u Hrvatskoj. Em ste vi Srbi dobili prekrasan prostor u centru grada, em se tako lijepo slažete s hrvatskom ministricom kulture. Čak je vaš predsjednik Vučić gostovao u Dubrovniku…”

“A tko je ikad rekao da nije”, pomalo otresito će Pupovac.

“Pa nitko… Jedino me čudi zašto je onda novinarka na vašoj televiziji dobila otkaz nakon što je napravila pozitivnu reportažu o suživotu Hrvata i Srba u Vukovaru.”

“Otkud vam to?” nervozno će Nina Obuljen.

“Čitao sam u novom Nacionalu.”

Ona preokrene očima.

“Tko je ovaj mentol?” srpski ministar upita Pupovca.

“Pa da… Sad sam skužio zašto Srbi toliko vole nadrealizam. Jer ne mogu realno sagledat sliku o ratu devedesetih, oni valjda briju da su Hrvati agresori… Tako su i prikazali u filmu ‘Oluja’ koji je obilno financirala srpska vlada. ‘Oluja’ je zapravo nadrealistički film, kao da je scenarij ovaj tu napisao…”, pokazao sam na oca nadrealizma Andrea Bretona, stajali smo pored njegove crno-bijele fotografije.

Nacionalna groupie započinje još jednu svađu.

13.10. (10:00)

Nego da učim

Groupie: Nije me mater rodila da rađam

Onaj moj rođak Rafael, povratnik iz Argentine, pozvao me u antikvarijat koji je otvorio pri dnu Ilice, tamo prodaje antikvitete i knjige iz doba NDH. Najavio mu se novi ministar demografije u posjet. U antikvarijat je ušla zgodna crnokosa ženska. Baš u ravnini s grudima na majici je pisalo HOS Trilj. Šipić, koji je već bio unutra, će oduševljeno: ‘Vidi, moja Triljanka!’

Ona se sa svima ljubazno pozdravila, pitala Rafaela ima li neku knjigu o odnosu vlade NDH prema intelektualcima, umjetnicima.

“Sigurno se odnosila slično kao i ova današnja. Davala muškarcima i ženama poticaje da se što više razmnožavaju. Vjerojatno su to naučili od svog vrhovnog vođe Hitlera koji je mlade Njemice stavljao u posebna naselja u koja su ih dolazili oplođivati čistokrvni nacisti da prošire svoju plavu krv koju u svojoj pjesmi zaziva i Tompson: plave krvi, bijelog lica rađaju se nova dica…” zapjevušio sam.

Ministar Šipić prostrijelio me pogledom. Promrmljao je da se izražavam slično kao Ante Tomić u svojoj kolumni i da bih ja lako mogao dobit kantu govana na glavu… Nova zgoda Nacionalne groupie