Odjeci prosvjeda
Nacionalna groupie: Pokušaj revolucije
Kad sam došao na prosvjed na Trgu žrtava fašizma, već je radila pirotehnika, crvenkasti dim širio se posvuda, netko je vikao na razglas, hrpa ljudi se skupila. Ovo nije zajebancija, prošlo mi je glavom, ovdje će bit nečega. Tražio sam nekog poznatog. U jednom kratkom trenutku pogled mi se susreo s Raspudićem. Moglo bi se reći da je u njegovim očima zaiskrilo nešto od onog žara iz vremena kad je oko vrata nosio palestinku i postavljao spomenik Brusliju u Mostaru. Onda sam u gomili ugledao pjesnika Stjepana Bajića. Znao sam ga još iz doba kad sam studirao na Filozofskom, a prije neki dan popili smo i pivo u Krivom putu. Bilo je tada za stolom s nama i jedan pjesnik iz Splita. Tvrdio je da danas ne možeš bit pjesnik i zalagat se za uvođenje kovid-potvrda. To su pičke, a ne pjesnici, rekao je. No, ubrzo mi je uslijedio antiklimaks jer su govornici na prosvjedu jebeno smarali govorima dosadnijim od Raspudićeva djedovskog kačketa koji je nabio na glavu. Nacionalna Groupie.