Nacionalna groupie: Nasilje u Andrićgradu - Monitor.hr
04.09.2021. (17:00)

'Sjećaš li se, Doli Bel, sjećaš li se Jugoslavije?'

Nacionalna groupie: Nasilje u Andrićgradu

Nacionalna Groupie (Pavle Svirac, nekadašnja Književna Groupie) bio je na sprovodu kaskaderu koji je glumio u Kusturičinom filmu. Tamo su se odvile neke i ne baš najugodnije scene, koje opisuje u novom tekstu za Nacional: Sjetio sam se vijesti koja je odjeknula prošli tjedan u čitavoj regiji. Da je Bjelogrlić u nekom restoranu išaketao onog režisera koji je u Srbiji snimio društveno-angažirani film Dara u Jasenovcu, dobio je od države hrpu love za taj film. Potrošio je toliki budžet da niti jedan drugi režiser neće godinama moći snimiti novi film. Pomislio sam da je slično bilo s Vrdoljakovim „Generalom”. Zamišljao sam hrvatskog režisera Hribara kako izbezumljen po ulici prati Vrdoljaka. I kad ovaj sjedne na Dolac na kavu, Hribar nasrne na njega. To da se i u kulturi probleme počelo rješavati šakama, govori da tonemo u totalnu dekadenciju. Ne bih se čudio da uskoro na nekoj braniteljskoj obljetnici Milanović išaketa Plenkovića. Verbalni sukobi između njih dvojice više nikome nisu zanimljivi.


Slične vijesti

03.09. (14:00)

Malo da on njega kopira, za promjenu

Groupie: Alen Islamović u frizerskom salonu

Bivši pjevač Bijelog dugmeta, Alen Islamović ušao je u frizerski salon u Puli. Iz džepa je izvadio fotografiju Marka Perkovića Thompsona. Frizerka je bila Bosanka iz Konjica.
– Skroz mi skratite kosu, ovakvu fizuru hoću – tutnuo joj je Markovu fotku.
– Nije valjda da se bojite zbog razapinjanja one jugoslavenske zastave u splitu… pa mijenjate imidž da vas ne prepoznaju na ulici. baš mi je bilo milo vidit u ‘rvackoj usred Dalmacije Titinu jugoslavensku zastavu…
– Ne bojim se, samo mi je vruće pod ovom kosom…
– I Thompson je imao ovako pastirski dugu pa ošišo… – frizerka je uzela škare.
Skratila mu škarama kosu.
– Eto, sad ste ko Thompson… i frizuru i glas imate ko Thompson. Vi ste, Alene, naš jugoslavenski Thompson.
Alen se zadovoljno gledao u ogledalu.

Književna groupie na svom Facebooku.

26.10.2022. (17:00)

Solo portreti književne grupi

Danas u Utrinama…

Danas u Utrinama u Demi kod autobusne stanice pio pivo. Mali prostor. Sjedio za stolom i Duško Ćurlić, pio neki gazirani sok s puno leda. Dobacio mu:
– Ćurla, ima li kakav angažman za pisce na HTV-u?
On otpije svoj hladni sok.
– Pa prijavi se na Zvijezde pjevaju iduću sezonu. Uvijek trebaju po jednog književnika
– Da ga narod odmah prvog eliminira. Neću to. Ko mali sam volio pjevat, stara mi je rekla da imam glas ko Danijel Popović. Al danas mi je jadno to s mikrofonom arlaukat po pozornici. Ne, neću da se hrvatski živalj naslađuje kako i pisci pjevaju ko na vašaru…. Neki svoj ponos ipak imam.
– Opa, prvi glas. – duhovito će Ćurla.
Nismo više komunicirali. Ja sam za šankom nastavio sjedit. (Facebook Književna Groupie)

07.03.2022. (22:00)

Slava Ukrajini!

Književna grupie u salunu brani slabije

U Krivom putu sinoć bila dva Srbina, alternativci neki. Popio. Došao do njih.
– Živela Rusija! – viknem.
– Živela! – oni podignu pivske flaše.
– E, sad ste se autali ko i onaj vaš iz Repetitora… Sad vas imam u šaci.
– Dobro, i šta sad ćeš da nas biješ ili šta…
Nisu bili baš nešto jaki, ali bilo ih je dvojica. Što Srbi kažu: dva loša ubiše Miloša. Šta sam mogo? Samo sam ovom jednom srušio čašu sa stola. Bila je do pola puna ili prazna piva.
– Kevu ti jebem! – podviknuo je, ali nije ustao, nije zauzeo nikakav gard.
Udaljio sam se prema šanku. Dao sam im lekciju. U Hrvatskoj neće više srbovat i brijat na Rusiju. Ovo je zapad. Divlji zapad. U salunu su naletili na mene, zajebanog usamljenog osvetnika. Facebook

08.11.2021. (14:00)

Kratke životne priče

Književna Groupie: Okrajak parizera

Došao u Špar. Na policu s narescima.
– Deset deka parizera – kažem.
Ženska mi nareže. Rola parizera bila pri kraju, pa mi je debeli okrajak na kraju bacila u papir.
– Sad ste mi u tom okrajku pet deka dali. Kako ću si to na kruh stavit, tu hrgu, adolaze mi u posjet ugledni ljudi, znastvenik Igor Rudan i Masteršef Mate Janković – slažem. – I sad ću ko zadnji seljak im tu hrgu okrajka stavit na kruh…
– A stvarno ste jako otmjeni kad uglednim prijateljima mislite poslužit ovaj najeftiniji smrdousti parizer…
– Dobro, vidim imate dug jezik, okej dajte mi to što ste narezali.
Ona mi pruži papir. Ja odem među police s hranom za kućne ljubimce. Otvorim papir, potrpam okrajak parizera u usta, i ploške. Onda zgužvam papir i naguram ga između mačje konzerve. U sebi sam zadovoljno mislio: Evo joj sad okrajak… hahaaaaa, smijao sam se u sebi odlazeći praznih ruku, ali punog želuca iz dućana. I sve to za nula kuna. Književna Groupie Facebook. Ima ih još takvih tamo.

25.10.2021. (21:00)

Čitajući Hugoa

Književna Groupie: Za šankom u birtiji u Dubravi

Za šankom sjedim u birtiji tu u Dubravi blizu mog stana. Priđe mi visok snažan tip kratko ošišan, s ožiljkom pod okom.
– Ajde tu knjigu čitat negdje u pizdu materinu. Ovo je birtija ne čitaonica, knjižnica. Nerviraš me s tom knjigom. Ovdje izlazimo mi kriminalci. Rušiš nam reputaciju tom svojom pojavom, naočalama, knjigom – saspe mi.
– Ej, Džek, ne sudi po izgledu… To je Pavle. Napisao je knjigu u kojoj između ostalog piše kako je u Parizu u nekom restoranu koji je ujedno i muzej francuske revolucije naočigled svima ukrao neku jako staru, vrijednu knjigu… – uzme me konobarica u obranu. Nije mačji kašalj. Kažem ti, krao je po Parizu. Uz to je i načitan, i piše, al nije neki gospodincic, lažni ljevičar koji u svilenim papučama piše o odmetnicima. Jedan je od nas… I piše o nama.
Džek me pogleda zainteresirano.
– Pa, u redu, daso, preporuči meni neku dobru knjigu koja bi bila po mom guštu… uobičajeno sjajni Pavle Svirac na svom Facebooku.

27.09.2021. (21:00)

Kao dvije sjenke na ispucanom zidu života

Pavle Svirac: Susret s Rahaelom… S njom sam u srednju neko vrijeme išao tu u Đakovu

– Gledam te tu po Đakovu čitavo ljeto se vučeš… Mislila sam došao si samo na kratko kod stare, a evo prošlo je ljeto a ti si još uvijek tu. Izgubio se već hod gradskog mačka, vučeš se sad tu kao i svi ovi šta stalno tu žive. Kao da si omlitoavio od preteške slavonske hrane koju ti stara kuha… Postaješ kao svi većina muških…
– Nisam to ni skužio.
– A bio si moja zvijezda vodilja. Ja sam se zaplela u bezveznom braku, evo novo dijete je došlo – pokaže na malog u kolicima. – Muž me zanemaruje… Po čitaver dana sam sama s djecom. I ti si mi bio kao netko tko se otrgnuo iz takvog života… Nešto si napravio, živiš svoj san… Uvijek si slijedio svoje snove…
– Govoriš kao ona Veronika iz Kveljovog romana. Živim svoj kurac a ne snove – pokušam olabavit njenu patetiku… priča iz života Književne grupie (Pavla Svirca) na Facebooku. Ako niste dosad, stignete odsad.