Nacionalna groupie: Drugi krug pakla doktora Primorca

Kod forenzičara

Nacionalna groupie: Drugi krug pakla doktora Primorca

Nije lako ući u kliniku u kojoj radi predsjednički kandidat Dragan Primorac. To je privatna klinika, moraš imati love da bi se liječio tamo. Nas sirotinju počeli su iz općih, državnih klinika, bolnica tjerati u privatne. I to na perfidan način, psihološkim iscrpljivanjima. Imaš neku tešku bolest, a naruče te za šest mjeseci na pregled. Ostaje ti zajeban izbor – ili umrijeti doma u mukama ili kako god znaš i umiješ nabavit lovu za privatnu kliniku.

E, pa ja sam se odlučio pobuniti. Liječiti se u privatnoj klinici, ali bez da jedan euro ispljunem za liječenje. Dragan Primorac ima dio vlasništva nad klinikom u kojoj radi. Ta privatna klinika dobiva od države financijske injekcije u guzu, što će reći od moje love koju mi država uzima kroz porez na sve i svašta. Zašto se onda ne bih besplatno liječio u privatnoj klinici?

Službenicu na porti privatne klinike morao sam nadmudrit da bi me pustila unutra. Rekao sam da za doktora Primorca donosim tajnu poruku od samog premijera Plenkovića. Da budem što uvjerljiviji, zbilja sam sa sobom nosio kuvertu u kojoj sam falsificirao premijerovu poruku… Nova zgoda Nacionalne groupie

Nacionalna groupie satira

Promjena imena u neko pobjedničko

Groupie: Piši mi brate, piši mi Kartelo

Postalo mi je jasno da svi oni koje ja uzdižem jako brzo padaju. Pomislio sam da je mojoj mami ipak bolje nego Kartelovoj. Moja barem nije gajila velike snove o meni i mojoj budućnosti. Bila je sretna već samim tim što nisam njoj skroz na grbači. Nikad se nije mogla ovako opako razočarat kao Kartelova. Kartelo je bio u stanju šoka, čak nije mogao ni plakat.

“Dođi!” povukao me za sobom.

Vani smo sjeli u njegov skupi hedonistički auto. Nagario je po gasu. I nije dizao nogu s gasa sve dok se po vijugavoj cesti nismo dovezli na vrh Sljemena, tamo kod tornja. Izašli smo. Gore je bilo tako jebeno hladno. Čak se ni snijeg još nije otopio. Popeli smo se na vidikovac s kojeg se vidio čitav Zagreb. Kartelo je izvadio nove cigare.

“Nema veze, kad tad osvojit ću ovaj grad… Mi poduzetnici naučili smo gubiti i dobivati…” Pripalio mi je cigaru.

“Kad ste zadnji put dobili? Kad i Dragovoljac utakmicu?” izletjelo mi je. Nova zgoda Nacionalne groupie.

Nacionalna groupie Niko Tokić Kartelo satira

Badnjak s Ivicom

Groupie: Nepalac sa žigicama

Ma, jebeš sve, rekao sam u sebi, idem ja nazvat svog Nepalca, ne želim Badnju večer provesti sam ko pas. Nepalac sigurno dostavlja i na Badnju noć. Nema odmora, nema blagdana za Nepalce. Nazvao sam ga. Nisam se prevario. Dostavljao je po gradu na motoriću. Rekao je da najviše iz restorana naručuju bakalar na bijelo.

“Eto, Hrvatice više ne žele ni na Badnjak kuhati, pripremati bakalar, ribu. Radije čak i na Badnjak naručuju dostavu. To je pouzdan znak da je naša zapadna civilizacija na rubu propasti…”, rekao sam. I dodao:

“Ajde i meni kad završiš s poslom donesi malo bakalara na bijelo i neku litricu vina s benzinske. Pa ćemo zajedno to pojest, popit i malo se pomazit. Da i ti malo osjetiš Badnjak. Za vas jadne Nepalce nitko ne mari. Badnju noć provodite još gore nego Djevojčica za žigicama. Samo dođi k meni, jadni moj, ja ću te utopliti…”

Jedva je prošlo pola sata od našeg razgovora, a ja sam vani začuo neko šuštanje. Pomislio sam da je Nepalac već došao, toliko me voli i žudi za mnom. Izašao sam mu u susret i zamalo se u mraku sudario s Ivicom Todorićem.

“Gazda… Zašto se šuljate ovdje na Badnju noć?” preneraženo ću.

“Došao sam po bor… Prošle godine sam ga zasadio ovdje u vinogradu!” Iz nove zgode Nacionalne groupie…

Nacionalna groupie satira

Kao da si iz Hlebina

Groupie: Nepodnošljiva lakoća Kekinove naivnosti

Poslao sam poruku Mili Kekinu: ‘Možemo li se naći u kafiću na Britancu? Pavle je, ali ne pisac i kolumnist Nacionala, nego patrijarh Pravoslavne Crkve’. Bio sam sto posto siguran da će skužiti da je to zajebancija na račun njegova nalaženja na kavi s Nikicom Jelavićem Uskoro mi je na mobitel stigla povratna poruka Mile Kekina: “Može, sutra oko deset.” Ujutro sam ga čekao u bircu na Britancu. Mile je kasnio samo desetak minuta. Promatrao me nekako sumnjičavo, kao da me ne pozna. “Recite, zašto ste htjeli da se nađemo? Želite da komponiram neku božićnu pjesmu za Božić Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj?” ozbiljnim glasom pitao me Mile.

“Ima nešto što me već dugi muči…”, zaustio sam. Ona vaša pjesma ‘Šank’? Jel to bila pjesma o nama? Mi smo taman tad završili u Buksi…”

Kekin se vidno uznemirio.

“Kakvoj buksi?”

“Kako ne znate, pa vaša žena se hvali da puno čita… Buksa, onaj najpoznatiji književni klub u Martićevoj. Tamo smo ja i mojih par kolega pisaca imali prva gostovanja… U spotu vaše pjesme ‘Šank’ pojavljuje se pisac Borivoj Radaković koji je za sve nas mlađe pisce tvrdio da smo dosadni… Nova zgoda Nacionalne groupie

Mile Kekin Nacionalna groupie satira

Predsjednička kampanja bez prepucavanja ko advent bez fritula

Groupie: Marija i Ivana posvađale se zbog Dubai fritula

Iz ovog predbožićnog snatrenja prene me dolazak jedne druge predsjedničke kandidatkinje na Trg, na kojem perjanice stranke Možemo! upravo vješaju ceduljice sa svojim božićnim željama na veliki bor. Marija Selak Raspudić se pojavila. I odmah oplela po svojoj protukandidatkinji Ivani Kekin.

“Vidim, ti si možeš priuštit ove besramno skupe fritule na Adventu! Kako te nije sram! Pogledaj kako te gleda onaj tamo siromah! Progutao bi i tebe i fritule zajedno!” pokazuje Marija na mene.

Ivana prvo u čudu gleda Mariju, otkud se pak ova sad pojavila tako nenadano kao Isusova Marija u Betlehemu? Onda se pribrala pa uzvratila:

“Meni prigovaraš što jedem fritule, a ti ih isto jedeš, licemjerko!”

Fakat, Marija je također u ruci držala fritule. Ali u čaši od Acidofil jogurta.

“Ja sam te fritule sama doma ispekla! Nino mi je kupio brašno i jaja…”, isprsila se Marija.

“E, pa baš si se usrećila. Meni je moj Mile donio kupus i mljeveno meso za sarmu. I onda je još sam napravio jer zna da nemam vremena kuhat sad dok traje predsjednička kampanja”, Ivana joj nije ostala dužna.

“Znamo svi da tvoj Mile osim disko i kolo šumadijsko voli i sarme. Napisao je o tome i onu vulgarnu, prizemnu pjesmu!” Marija će sa zgađenim izrazom na licu. Nova zgoda Nacionalne groupie

Nacionalna groupie satira

“Živjeli! Živjela Hrvatska!” podigli su svoje čaše povratnici iz Irske željni vina, rakije i domovine

Nacionalna groupie: Inati se, Anušiću

Ne mogu opisat koliko je Advent u Osijeku ljepši, bolji, ljudskiji nego u odvratnom propalom Zagrebu. Nema tolike gužve, slavonska hrana u kućicama puno je ukusnija, bolja i, što je najvažnije, puno jeftinija nego na zagrebačkom. Predsjedničkih kandidata nije bilo, ali se u jednom trenutku na otvorenju osječkog Adventa pojavio ministar Ivan Anušić. Bio je baš kul odjeven u kratku kožnu jaknu i uske traperice koje su isticale njegove snažne noge. Izgledao je kao da je upravo sišao s motora. Baš je imponirao pojavom.

– Pokazao si pred diplomatićima tko je muškarac, tko se ne obazire na to hoće li se ili neće svidjeti vođi Plenkoviću. Rekao si ono što muči potiho sve nas u Hrvatskoj, pogotovo nas žene koje imamo djecu, brinemo se za njihovu budućnost. Pokazao si se kao pravi muškarac Vidjelo se da je Anušić osjetio nelagodu na spomen Plenkovića i da želi skrenuti temu… U novoj zgodi Nacionalne groupie pričali su o tome kako je ministar obrane zapravo posramio premijera.

Nacionalna groupie satira

Masonska zavjera

Groupie: Dječak koji je posjetio Vilija u zatvoru

„Doveo sam ti dječaka kojem si ti vječni heroj”, pokazao sam mu na klinca.

Vili se očito u ćeliji propeo na prste da odozgora bolje vidi svog malog obožavatelja.

„Hvala ti, dobri dječače… I ti si moj superheroj jer si me došao posjetit kad su me se svi zločesti ljudi odrekli”, razdragano će Beroš, nisam bio siguran hini li razdraganost kao što je hinio ljubaznost prema novinarima u doba korone.

Dječaka je toliko potresao susret sa svojim herojem u zatvoru da je svojim dječjim glasićem poviknuo:

„Ja ću vas spasiti, Vili! Moj tata stalno govori da ste sudjelovali u kriminalu, da ste stali na stranu zlikovaca. Ja mu ne vjerujem. Tata je i u koroni pričao stalno protiv vas, da sve lažete i obmanjujete narod.’’

„Tvoj tata je zločest i neodgovoran, to mu poruči, je li hoćeš?”

„Hoću, da, to mu i mama stalni govori.”

„Bravo, mali moj superheroju.

Bilo mi je muka slušati to kako trola klinca, pa sam se naglo ubacio:

„Tebe su djeca prva razotkrila da si mason. Crtala su te s masonskom maskom i plaštem. Glupavi puk mislio je da su te to nacrtali kao superheroja. Ali Isus progovara kroz djecu… Samo malobrojni su shvatili pravu poruku njihovih poruka, baš kao i one djece kojima se Gospa prikazala u Međugorju. Dakle, ti si mason, a masoni kroz čitavu povijest kuju svjetske zavjere. Jeste li ti kovao neku zavjeru?’’

Nova zgoda Nacionalne groupie.

Nacionalna groupie satira

Internacionalna ljubav

Groupie: Umjesto u Vukovar u HVIDR-u, s Nepalcem u Vidru

Dok sam ulazio u bivše kazalište Vidra koje sad ima neki novi naziv, u sebi sam likovao nad propasti ministra zdravstva Beroša. Najviše zato što za njegove vladavine u doba korone nisam smio ući ni u jedno kazalište jer nisam imao potvrdu da sam primio cjepivo. Hajde, Berošu, naredi mi sad da se cijepim, zabrani mi kretanje. Ne, sad ne možeš. Sad će tebi ograničit kretanje. Nakon osam nećeš moći u kafiće. Nećeš moći čak ni u podne. Za tebe počinje totalni lokdaun. Strpali su te u zatvor kao zadnjeg kriminalca. Nisam bez razloga Nepalca doveo na predstavu glumice Petre Dugandžić. Ona je napisala monodramu o svojoj ljubavi s 26 godina mlađim nigerijskim nogometašem. Želio sam da Nepalac to vidi, da mu predstava pokaže kako je moguća iskrena ljubav Hrvata i stranih radnika. Nacionalna groupie u novoj zgodi opisuje pikantne detalje…

Nacionalna groupie satira

Kad pjesnik piše politiku, a miševi stradaju

Groupie: Može li Trump zgaziti Možemo!?

U satiričnom osvrtu na političke apsurde i društvene anomalije u Hrvatskoj, Svirac donosi priču o navodnom susretu s Draganom Primorcem, znanstvenikom i počasnim članom generalskog zbora. Razgovor se povede o Domovinskom ratu, predsjedničkim ambicijama, i medicinskom sustavu dok paralelno „lobira“ za podršku Donalda Trumpa, pa čak i sklada pjesmu njemu u čast. Nakon političke i pjesničke epopeje, završava u Kroli gdje susreće članice stranke Možemo! i promatra emotivnu reakciju na Trumpovu pobjedu.

Na TV ekranu u lijevom kutu Krole pojavila se Kamala Haris. Nemušto se pokušala opravdati zašto je na izborima potučena od Trampa. Dok ju je gledala na ekranu, Rada Borić počela je plakat.

“Zašto? Zašto?” povaljala je kroz suze.

“Nemoj plakat… Budi jaka”, milovala ju je po crvenoj kosi Urša Raukar.

Samo ti plači, rekao sam u sebi. Ali nikad nećeš kao ja… U onim danima kad me tvoja prokleta stranka izbacila iz gradskog stana.

Nacionalna groupie satira

Nemojte pjevat nešto ljubavno

Groupie: Moja zagrebačka ljubav Ivana Kekin

Svirac je u novoj zgodi otišao Ivani Kekin u stan (koja se druži s njegovom starom) da se otušira jer mu je krepao bojler. Dopustila mu je. No, on joj se nakon kupke počeo nabacivati u kućnom ogrtaču.

“Kad sam tek došao u Zagreb, bio sam zaljubljen u tebe, smrtno zaljubljen. Dolazio sam u Sedmicu samo zbog tebe. U to vrijeme uvijek si nosila crni šeširić. To mi je bilo tako slatko. Bio sam spreman prodat dušu vragu samo da te na sekundu poljubim. Imala si divnu jamicu na obrazu kad bi se nasmijala. Imaš je još uvijek.”

“Jesi ti normalan!?” razrogačila je oči.

“Mrzio sam gledat kad bi se pred fajront ljubila s Milom Kekinom. Mislio sam da zaslužuješ puno bolje. Nekog mlađeg, s kosom… Mene!”

“Ti si lud!”

“Da, od ljubavi… Da samo znaš koliko sam puta u pijanstvu u Sedmici napisao pjesama o tebi.” Pokušao sam je zagrliti

Ivana me snažno odgurnula. Toliko da sam pao na pod. Ogrtač mi se odvezao pa sam gol ležao na hladnim kuhinjskim pločicama. Začulo se kako netko ulazi u stan. Ubrzo se u dnevnom boravku spojenom s kuhinjom pojavila moja stara…

Ivana Kekin Nacionalna groupie satira

O, Majko Božja

Groupie: Sveta Marijo, čuvaj žive i mrtve Hrvate

Kao u nekom jungovskom sinkronicitetu, pred crkvom preko puta trešnjevačkog placa zatekao sam supruga Marije Selak, Ninu Raspudića. Pred crkvom je imao mali štand na kojem je pisalo: Marija za Hrvatsku. Nakon što smo se srdačno pozdravili, upitao me:

“Svirac, ti vjeruješ u Mariju?”

“Naravno. Samo ljevičari ne vjeruju.”

“Imaš pravo. I zato je svi mi desničari i centar moramo podržavati, slušati, vjerovati u nju…”

“Da, ja sam joj spreman i hodočastiti. Meni samo Marija može pomoći da promijenim svoj grešni život pun perverzija.”

“To si lijepo rekao. Hoćeš li se onda potpisati za Mariju?” Raspudić mi je pružio kemijsku olovku.

“Da, hoću… A kad se kreće?”

“Gdje kad kreće? U kampanju?”

“U Međugorje.”

“Čekaj, ti misliš da ja tu skupljam ljude za izlet u Međugorje?” Raspudić nije postao ništa manje nervozniji od mene.

“Pa da, šta bi drugo radio na štandu pred crkvom?”

“Skupljam potpise za Marijinu kandidaturu za predsjednicu!”

“Za Mariju, tvoju ženu? Mariju Selak?”

“A nego za koga? Za Majku Božju!?”

Nacionalna groupie

Nacionalna groupie satira

P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Kod forenzičara