Nacionalna groupie: Danas sam bacio Dalića kroz prozor - Monitor.hr
Prekjučer (11:00)

Nogometne reklame

Nacionalna groupie: Danas sam bacio Dalića kroz prozor

Svirac i Todorić u novoj su zgodi gledali utakmicu Hrvatska – Italija.

U jednm trenutku bio je neki sudački prekid, pa su na HTV-u na brzinu pustili reklamu na kojoj trener Dalić u pregači slaže sendvič u nekakvoj kuhinji. Kad je Dalić na kraju po sendviču krenuo cijedit Zvijezda majonezu, Todorić je kao ljuti ris iskočio iz fotelje. Energičnim pokretima doslovno je odvalio televizor sa zida. Onda ga je odnio do prozora i bacio van, uz povik:

„Marš!”

Vratio se do fotelje, klonulo zasjeo u nju.

„Pa zašto ste to napravili? I to baš sad na reklamama…”, na glas sam se čudio.

Todorić je počeo mrmljat nešto o Tvornici ulja Zvijezda. Kako je nekad ta tvornica bila u vlasništvu njegova koncerna Agrokor.

„Nikad neću zaboravit kako smo u Muzeju suvremene umjetnosti proslavili sto godina te tvornice, nazvali smo je Sto godina okusa.”

„A onda su vam je oduzeli s Agrokorom i otjerali vas u sto godina samoće.”

„I sad Dalić reklamira tu moju majonezu! Dalić… Kladim se u svoju pobjedu na sudu da je Dalić u nekom rodu s Martinom Dalić. Ona ga sigurno i stavlja u te reklame, masno mu plaća snimanja. A Plenković će ga sigurno još sto godina gurat da bude izbornik reprezentacije! Svi su isprepleteni!” Todorić je grčevito stiskao u ruci čašu s ledenim čajem.

„Užas, da, totalna zavjera protiv vas. I sad vas još provociraju preko reklame. Jeste vidjeli da Dalić na reklami totalno kopira vas kad ste ono na svom videu spremali sendvič premijeru Plenkoviću…”

Todorić ništa nije odgovorio. Mislima je lebdio u nekom svom svijetu.


Slične vijesti

22.06. (23:00)

Za svoje dijete sve! Koliko može...

Groupie: ‘Fulir’, veći gospon od Ferrarija

“Vječno se po ljeti moram povlačit po sparnom, smrdljivom Zagrebu kojeg tvoj dragi Tomašević nije u stanju ni od smeća očistit, kamoli od bivšeg Bandićeva kadra. Da imamo nešto svoje na moru, sad bismo tamo lijepo gledali utakmicu… Nogomet me u Zagrebu ne zanima! Tu se osjećam kao neki kmet, rob kojem pred ljeto daju kruha i igara da izdrži u svom jadu.”

“Ma vidi ti njega… Nego, kaži ti mami svojoj, što bi još htio osim kuće na moru? Možda bi želio crveni Ferrari kao Bartulica? E, da mi je vidit budale koje su glasale da ta trutina uđe u EU parlament…”, stara je vratila navijački čips u torbu.

“Zašto bi Bartulica bio trut? Nije on kriv što ima sposobnu mamu koja mu je omogućila trokatnu kuću na Prviću i vožnje u Ferrariju.”

Stara je u licu poprimila boju crvenog Ferrarija u kojem se Bartulica dovezao u stožer da proslavi ulazak u EU parlament.

“Time hoćeš reći da ja nisam bila dovoljno sposobna mama!? Ja, koja sam život za tebe žrtvovala! Što sve nisam napravila, ponižavala se… Samo da nešto napravim od tebe!”

“Sve to stoji. Ali objektivno gledano nisi ni blizu Bartuličinoj mami. Nit kuće na moru, nit auta ikakvog. Umjesto u Ferrariju, vozimo se u jebenom ‘Fuliru’”, odsjekao sam.

Nova zgoda Nacionalne groupie

15.06. (20:00)

Buntovnici kroz knjige

Groupie: Hipsteri ustaše

Rafael Svirac, bratić mog starog, sasvim se dobro snašao nakon što se prošlog mjeseca odazvao na poziv Domovinskog pokreta i vratio u Hrvatsku iz Južne Amerike. Osim što je oslobođen plaćanja poreza, dobio je i omanji poslovni prostor pri kraju frekventne Ilice. Otvorio je staretinarnicu i antikvarijat, prodaje tamo uniforme, grbove, kape iz doba NDH. Prodaje i knjige, novine, brošure iz tog razdoblja. Sve to ostalo mu je od pokojnog starog koji je 1945. s još nekoliko ustaša pobjegao u Argentinu. Među prvim posjetiteljima u antikvarijatu bio mu je novinar Velimir Bujanec, ostavio je dosta love.

Odmah u ponedjeljak zaputio sam se u Rafaleov antikvarijat “Kvaternik”, nalazi se u blizini Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman.”

Ostao sam paf kad sam unutra vidio hrpu tinejdžera, tinejdžerica. Razgledavali su uniforme iz NDH kao što su nekad mladi pobožno gledali nove ploče, kazete. Rafael je na kompjutoru tiho pustio zadnji Tompsonov album. Dok sam se rukovao s Rafaelom, u antikvarijat je unezvijereno upao neki povisoki, sredovječni tip, valovite, blago prorijeđene kose. Uhvatio je za ruku jednu plavokosu tinejdžericu i počeo je vući van iz antikvarijata. Rafael je dohvatio bič koji je navodno pripadao Rafaelu Bobanu. Nova zgoda Nacionalne groupie.

09.06. (01:00)

Razgovori ugodni s akademskom kremom društva

Nacionalna groupie: Za HAZU spremni!

Umjesto na more, otišao sam na godišnju presicu HAZU-a na kojoj članovi Akademije javnosti puštaju na uvid što su sve preko godine napravili za hrvatski narod. Dok sam slušao nazive i opise njihovih radova, pomislio sam kako bih i ja mogao izvesti takve neke radove lijevom nogom, puno lakše nego izvoditi radove na krovu i baušteli. Mogao bih na primjer napisati rad “Utjecaj đakovačkih lipicanera na zavičajnu poeziju Slavonije i Srijema”. Nema tko od nas novinara koji su se pojavili na presici nije bar na minutu zaspao. Meni je čak slina iscurila iz kuta lijeve usnice koliko sam slatko zaspao. Kolega iz Večernjeg morao me laktom trknut.

Pisac Miro Gavran stajao je s čašom šampanjca u ruci ispod Bašćanske ploče, baš kao edgaralanpoovski gavran pored nadgrobne ploče neke davno preminule djeve. Pružio sam mu ruku. Gadljivo je odbio moj dlan, kao Plenković kad se Milanović htio s njim rukovat. Nisam se obazirao na to sitno poniženje – Svirac opisuje kako je odlučio postati akademik.

01.06. (13:00)

Ode i naš lovac na jelene

Groupie: Kad sam bio mlađan Bane ja

Namočio sam vaticu u šljivovicu, krenuo je trljat po rupici u koži koju sam izbušio kemijskom.

Do mene je ubrzo došao konobar, zamolio me da prestanem to radit.

Gospodin Banožić ne želi trpjeti provokacije na račun njegove nevolje”, rekao je.

“Ništa ga ja ne provociram”, nastavio sam vaticom trljati kožu na ruci. “On mi je samo dao ideju kako mogu unijet alkohol u sebe, a da ne moram kroz usta konzumirat… Ne moram želudac iritirat nego se kroz kožu napijem.”

“Gospodin Banožić vam još jednom poručuje da prestanete izvodit ovu svinjariju kojom vrijeđate njega i ugled ove kavane. Ponašate se kao da ste u nekoj zadnjoj birtiji uz prugu.”

“Što hoćete od mene? Tu mi nešto prigovarate, umjesto da mi budete zahvalni… Upravo sam eksperimentirao i jasno na sebi dokazao da je moguće ono što ste rekli u intervjuu za RTL – da vam je alkohol u krv ušao preko kože. Evo, i meni je… Osjećam kako mi daje snagu, polet, želju za akcijom… Pouzdan znak da sam pripit. Ajmo u neku akciju, povedite me u lov!” Nova zgoda Nacionalne groupie.

26.05. (10:00)

Sve za demografiju

Groupie: Vratila se prva lasta iz Južne Amerike

“Ministre, vaš plan za poboljšanje demografske slike Hrvatske već je urodio plodom! Evo, moj rođak odazvao se vašem pozivu Hrvatima iz Južne Amerike… Vratio se u Hrvatsku. Vratila se prva lasta nakon loše 45.”, stari je parafrazirao stih svog omiljenog narodnog pjesnika Marka… Perkovića, ne Marka Lazanju čija je pjesma ‘’Rim tim tagi dim’’ odjekivala s autobusa koji je klizio uz povorku. Više nije bilo sumnje da je Marko Purišić nadjačao Marka Perkovića na terenu domoljubnih pjesama.

Ministar Šipić promrmljao je da mu je baš drago što se bratić od starog vratio u Hrvatsku.

“Bome ste brzi. Nadam se da će i ostali Hrvati iz Južne Amerike slijediti vaš primjer. Nadam se da u vašem slučaju vrijedi da prva lasta ipak čini proljeće, hrvatsko proljeće.

“Nadam se da ćete mu pomoći da razmaše posao u Hrvatskoj. Lijepo je to što ćete ga oslobodit poreza. Ali možda ne bi bilo loše da mu ustupite i neki poslovni prostor. Ilica je puna praznih poslovnih prostora. Tomašević u njih malo po malo trpa Nepalce. Spava ih po dvadeset u jednom poslovnom prostoru”, lobirao je stari kod ministra.

“Kakvim se poslom cijenjeni gospodin misli baviti?” Šipić je upitao Rafaela.

“Armi šop… Maj fader is…”, Rafael je umjesto daljnjeg objašnjavanja izvadio iz ruksaka crnu kapu s ustaškim grbom.

“Rafael želi u Zagrebu otvoriti nešto kao antikvarijat, starinarnicu. Prodavao bi rijetke predmete, oružje, uniforme iz NDH. Znate tko je nosio ovu kapu koju drži u ruci?” upitao je moj stari ministra.

Šipić je odmahnuo glavom.

“Rafael Boban!”… iz nove zgode Nacionalne groupie.

19.05. (18:00)

Niko neće džanum

Nacionalna groupie: Samo slogan Novosti spašava

Na dočeku Bejbi Lazanje na trgu do Milorada Pupovca stajao je kolumnist Novosti Viktor Ivančić. Pružio sam mu čipkani tabletić, ponudio mu da ga kupi za deset eura. Od svih tih ljudi na Trgu, jedino on i Pupovac nisu imali zaštitni znak Bejbi Lazanje – čipkani tabletić.

„Šta njemu nudiš, on mora štedjet. Teško da će idući mjesec njemu i njegovima iz Novosti sjesti plaća za protuhrvatsko piskaranje”, dobacio mi je Zlatko Hasanbegović.

„Zvučiš prilično prpošno za nekog koga Domovinski pokret nije uspio vratit na mjesto ministra kulture. Plenki vas je uspio sjebat. Ne da kulturu, čuva tamo svoje suho zlato Ninu Obuljen. Dobili ste ridikulozno ministarstvo demografije u doba kad se više skoro nitko ne razmnožava jer su Europu preuzeli sotonisti i nebinarne osobe, kako se vidjelo na Eurosongu”, odvratio sam mu.

„Tebe je sigurno s ekrana začarala ona irska vještica i sotonistica pa ne vidiš da je Domovinski pokret izvojevao svoju povijesnu bitku! Napokon smo uspjeli Pupovca izbacit iz vlade! Više neće moći financirati Novosti da šire velikosrpsku mržnju prema Hrvatima”, Hasanbegović je upućivao izazivačke poglede Pupovcu i Ivančiću.

„Ali Srbi više uopće ne mrze Hrvate. Uz Cipar, jedini su nam dali dvanaest bodova na Eurosongu. A Ukrajinci koje toliko tetošimo pišljivih četiri”, podsjetio sam ga.

„Eto, neka SDSS na naslovnicu zadnjeg broja Novosti stavi provokativni slogan u svom stilu: Srbi vama 12 bodova, a vi nas tjerate iz vlade!” nasmijao se Haski.

„Mislim da bi SDSS jedino spasilo da se ugleda na Švicarca Nema… Neka se izjasni kao nebinarna stranka, da nisu ni Srbi ni Hrvati. Tako bi sa sebe skinuli ogroman teret.” Spremio sam u džep čipku koju nitko nije htio kupiti…. Nacionalna groupie opisuje novu zgodu.

11.05. (21:00)

Pred zamjenu s igračem s klupe

Nacionalna groupie: Nina, moje suho zlato

Nakon te mučne konferencije za novinare Nina Obuljen vratila se u svoj ured totalno izmoždena, na rubu živčanog sloma. Znala je da neke od službenica u Ministarstvu kulture redovito piju ksanakse, većina žena u današnje vrijeme kljuka se ksanaksima. Pogotovo žene zaposlene u kulturi, glumice, redateljice, slikarice. Sjetila se kako joj je jedna poznata hrvatska režiserka na domjenku nakon nekog filmskog festivala zaneseno opisivala vrline ksanaksa. O ksanaksu je govorila kao o uzbudljivom ljubavniku koji joj donosi smirenje, opuštenost. Nakon današnje konferencije za novinare prvi put je osjetila želju popiti taj famozni kasanaks. Život joj je na prekretnici. Punih osam godina bila je ministrica kulture. Što je sve prošla, vidjela… Možda je vrijeme da se nakon osam godina povuče. Ne može više podnositi sav taj stres, stalna prozivanja novinara. Baš kao što premijer Andrej nikako ne može sastaviti novu vladu nakon izbora. Mora ući u koaliciju s Domovinskim pokretom, a primitivcima iz tog pokreta ona je crvena krpa. Doslovno crvena… Nacionalna groupie ušao u glavu ministrici kulture.

02.05. (00:00)

Danas nije Olimpijada, danas nije ni gej parada...

Groupie: Prvomajski team building Mosta

Glad, želja za prvomajskim roštiljem, janjetom, činili su me sve nervoznijim. A Mariju moja primjedba o abortusu još više. Ustala je od stola, odrješito suprugu rekla da idu doma kuhati tjesteninu s povrćem. Nino je tugaljivog lica pokupio s poda vrećice s povrćem kupljenim na placu i krenuo za suprugom. A lijepo je s mostovcima mogao jesti janjetinu. Žene uvijek sve upropaste. Nisu li žene zakuhale iza kulisa većinu ratova? To bi trebalo pitat Radu Borić. Pouzdano znam da je Joko Ono rasturila Bitlse, a Marija Selak Most. Pametnom dosta.

Ali nisam se dao smesti, sjeo sam na tramvaj, odvezao se do Jaruna. Mostovci su roštiljali u kućici na velikom jezeru. Bulj nažalost nije donio janje, ali bilo je u izobilju svakakvog drugog mesa. Dok sam uzimao kruh i mladi luk, ispriječio mi se Marin Miletić:

Ti nisi član Mosta… Ne možeš uzimat hranu!”

“Pa nisu ni Raspudići bili članovi Mosta, pa su ipak bili na listi za izbore one prijašnje i donijeli vam hrpu glasova. A sad su zbog tebe i tvoje narcisoidnosti otišli od vas. Šta si ti imao Mariji docirat oko prava na abortus? Ona je za tebe Aristotel, ti si obični vjeroučitelj ispranog mozga…” raspizdio sam se.

“Bez pitanja uzimaš kruh, luk i još vrijeđaš mog dečka… Ma, što si umišljaš tko si ti?” obrecnula se na mene Miletićeva partnerica Kristina Krepela.

Ne obazirući se na nju, nastavio sam onako gladan sipat paljbu po MiletićuNacionalna groupie

28.04. (12:00)

Kauboj Đimi jipi ji

Nacionalna groupie: Musolini na kobili Suzi

“Ste videli kak smo Đimi i ja u izbornoj noći lepo poplesali na Tompsonovu ‘Prijatelji često mislim na vas’”? ubacila se Barbara.

“Jesam. I ja sam u izbornoj noći često mislio na vašeg Đimija… Domovinski pokret mora od HDZ-a tražit da Đimija Stanića postave za novog ministra kulture. Sadašnja ministrica Obuljen grca u aferi oko Geodetskog fakulteta. A na ovim izborima dobila je manje preferencijalnih glasova od Ave Karabatić. Bruka i sramota. Uostalom, Domovinski pokret ju je prozvao zbog njezina utjecaja na HAVC. Ona postavlja ravnatelja HAVC-a. A tamo je za umjetničkog direktora bio postavljen Dalibor Matanić. Ministrica se, kao Jelena Veljača, niti jednom riječju nije oglasila o ovoj aferi Matanić i zlostavljanju glumica…”

“Vi biste, dečec, hteli da mene postave za ministra kulture? Pa ja bih jedino mogel bit kip u tom ministarstvu. Stariji sam i od Apoksiomena”, opet se u svom stilu našalio Đimi.

“Kaj bi bil star! Ak Bajdem može bit precednik Amerike, možeš i ti bit ministar kulture”, napola ozbiljno će Barbara.

“Je, pa bum se kak i on svako malo moral zatrčavat pred kamerama da uverim ljude da nisam mumija.”

“Ma di si ti od Bajdena, taj više ne vidi prst pred okom. A ti možeš ftaknut konec vu iglu bez očala”, bodrila ga je Barbara.

“Kaj zbilja, gospon Đimi?’’ pitala je gazdarica Vera.

“Je, je, itekak mogu ftaknut… Samo kaj to nije igla nek šilo!” potvrdio je Đimi. Nacionalna groupie

15.04. (10:00)

A kad ćeš ti osvijestit svoj problem?

Nacionalna groupie: Fini mrtvi Matanić

Imao sam previše problema sa strankom Možemo!, izbacili su me iz gradskog stana. Bolje je da se što prije maknem s Bundeka, da ne nadolijevam ulje na vatru. Otišao sam na autobus pa na Tomislavcu sjeo u tramvaj, odvezao se do Frankopanske. Tamo pozvonio na vrata redatelju Ozrenu Prohiću. Kad mi je otvorio, pružio sam mu Lasićevu knjigu ‘’Struktura Krležinih Zastava’’.

“Evo, napokon ti je vraćam.”

“Dobro si se sjetio. Već sam zaboravio da sam ti to posudio. Hoćeš ući?

“Da. Rado bih nešto popio.”

“Ja više ne pijem. Ali ostao mi je neki viski.”

Ušao sam u stan. Prohić mi je obilno nalio viski u čašu. Iskapio sam.

“Šta kažeš na ovaj škandal s Matanićem? Ono kad si ti bio škandaliziran onom nekom studentskom vježbom na Akademiji i urlao na glumice, odmah je bio prosvjed ispred Akademije. Matanić je postupio pametnije. Na Fejsbuku se pokajao, javno se ispričao glumicama koje je maltrao, u pijanstvu im slao seksualizirane poruke. I obznanio da se na vlastitu inicijativu otišao liječiti od opijata.”

“Ali čuo sam da je odmah to na Fejsbuku i obrisao”, sumornim će glasom Prohić. Nacionalna groupie