Nacionalna groupie: Bolje biti pijan nego profesor u današnje vrijeme - Monitor.hr
04.11.2023. (22:00)

Htio je dati prostor drugoj strani

Nacionalna groupie: Bolje biti pijan nego profesor u današnje vrijeme

Ispred glumačke akademije stajala je skupina studenata. Jedna cura držala je transparent na kojem je pisalo: “Ne trebamo poduku pijanih, vulgarnih profesora!” Probijao sam se kroz svu tu ekipu prema ulazu u akademiju. Nadomak porte, začuo sam: “Šta je Svirac, ideš svom dragom Prohiću… Nemaš ti srama! Znamo da ti je svojevremeno sredio da besplatno stanuješ u prostorijama HNK u Varaždinu!” Zašto bih se sramio? To je bilo prije dvije godine, kad me Možemo! izbacio iz gradskog stana. Prohić me angažirao da za varaždinski HNK napišem dramu o onoj ženskoj koja je ubila vlastitu sestru i godinama njezin leš držala u škrinji za zamrzavanje…” Uletio sam u zgradu Akademije, popeo se do kabineta profesora Ozrena Prohića. Priznao sam mu da sam došao do njega iz određene profesionalne, novinarske znatiželje. Rekao sam mu da sam čuo snimku na kojoj ga je netko od studenata tajno snimao dok je, sav izvan sebe, u povišenom stanju komentirao generalnu probu predstave koju je neka studentica pripremila za diplomski ispit, vrijeđao studente. Nije mi tu bilo ništa tako strašno, kaže Svirac u novoj zgodi.


Slične vijesti

Nedjelja (10:00)

Sto eura k'o nekad sto kuna

Groupie: Ministar hoće ići na kiflice

Deset dana bojkotirao sam trgovine, trgovačke lance. Ni centa nisam potrošio u deset dana. Grebao sam se za jelo kod kolega novinara. Čak sam jednom prilikom iz Bandićevih vrtova na Cvjetnom ukrao desetak krumpira i ispekao ih na vatri, sretan što me moj Milan i nakon smrti hrani hranom iz svojih rajskih vrtova. Bojkot trgovina izvrsna je prilika da mi na računu ostaje nedirnuta moja plaća od Nacionala. Ako u bojkotu izdržim do ljeta, imat ću lijepi imetak na računu. Ali onda moram paziti da sve to što sam uštedio ne potrošim na ljetovanju u Dalmaciji, da se pohlepni Dalmoši na kraju ne bi okoristili mojim bojkotom trgovina… Kaže Svirac u novoj zgodi kako je nabasao na ministra Šušnjara, koji mu je dao sto eura da mu kupi kiflice (jer je nezgodno pod bojkot ići u trgovinu): Ušao sam u dućan. Prodavačice su me gledale s neskrivenim prezirom. Šta im sad ja idiot radim nepotreban posao na dan kad su bile uvjerene da će se odmarat od ikakvog posla.

27.01. (13:00)

Hiljadu mu dabrova... pardon, tisuću

Groupie: Plenković puca bez metaka

Ministar Habijan prije desetak dana predstavio je javnosti novi etički kodeks državnih službenika. Tada nije ni slutio u kakve probleme će ga to uvući. Premijer nije gubio vrijeme. Odmah je Habijanu postavio pitanje kako bi povjerenstvo za etički kodeks državnih službenika moglo kazniti ministra Dabru. Prije samo nekoliko sati u javnost je puštena snimka na kojoj se spomenuti ministar vozi po nekoj cesti, sluša neki srcedrapateljni sevdah i kroz prozor auta ispaljuje metke u noć.

“Treba li ga uopće kazniti?” Habijana je trgnuo premijerov monotoni glas.

“Vi mislite da ne treba?” sneno je odvratio Habijan.

“Pucao je u vrijeme kada uopće nije bio član Vlade, niti mu je bilo na kraj pameti da će svojim kvalifikacijama ikad to biti… “

“A što vi kažete, ministre Habijan, što kaže vaš etički kodeks za državne službenike? Jesam li trebao biti kažnjen što sam fizički nasrnuo na malog Grmoju usred Sabora. Ja ovako velik…”, premijer je prstima pokazao na svoje tijelo.

Velik, ali bez ijednog poštenog mišića, pomislio je Habijan. Nova zgoda Nacionalne groupie

19.01. (19:00)

U Šeksu je spas

Groupie: Lisac u HDZ-ovu kokošinjcu

Ovaj put sam se u izbornoj noći akreditirao za HDZ-ov stožer u hotelu Westin. Ovako sam rezonirao: HDZ-ovci su puni love iz državne blagajne, sigurno će biti hrpa hrane i cuge, a nakon poraza njihova kandidata na predsjedničkim izborima, od muke će im se stisnut želudac pa neće moći ni jesti ni piti, ostat će hrpa toga na stolu, sigurno će nama novinarima za doma sve to razdijelit. U ovoj ogavnoj skupoći po dućanima velika je stvar imat doma hrane koju nisi morao platit. Uostalom, HDZ-ov ministar gospodarstva svima nama građanima poručio je da bojkotiramo trgovine koje su nabile tolike cijene. Neka nas onda HDZ hrani.

Prvo teško razočaranje u Westinu bilo mi je kad sam skužio da uopće nema alkohola. Samo sokovi, gazirana pića, voda s raznim okusima. Hrane je, srećom, bilo, ali ne mesine kakvu HDZ-ovci krkaju na skupovima u provincijama. Morao sam se zadovoljit štruklima. A nakon slanih štrukli odurno je piti sokove, vodu.

Probijao sam se kroz gomilu, tražio pogledom Vladimira Šeksa. Sigurno barem on na svom stolu ima butelju vina. Tko će natjerat Šeksa da eksa vodu i sokove? To ne može čak ni veliki Andrej Plenković… Nova zgoda Nacionalne groupie

10.01. (23:00)

Kod forenzičara

Nacionalna groupie: Drugi krug pakla doktora Primorca

Nije lako ući u kliniku u kojoj radi predsjednički kandidat Dragan Primorac. To je privatna klinika, moraš imati love da bi se liječio tamo. Nas sirotinju počeli su iz općih, državnih klinika, bolnica tjerati u privatne. I to na perfidan način, psihološkim iscrpljivanjima. Imaš neku tešku bolest, a naruče te za šest mjeseci na pregled. Ostaje ti zajeban izbor – ili umrijeti doma u mukama ili kako god znaš i umiješ nabavit lovu za privatnu kliniku.

E, pa ja sam se odlučio pobuniti. Liječiti se u privatnoj klinici, ali bez da jedan euro ispljunem za liječenje. Dragan Primorac ima dio vlasništva nad klinikom u kojoj radi. Ta privatna klinika dobiva od države financijske injekcije u guzu, što će reći od moje love koju mi država uzima kroz porez na sve i svašta. Zašto se onda ne bih besplatno liječio u privatnoj klinici?

Službenicu na porti privatne klinike morao sam nadmudrit da bi me pustila unutra. Rekao sam da za doktora Primorca donosim tajnu poruku od samog premijera Plenkovića. Da budem što uvjerljiviji, zbilja sam sa sobom nosio kuvertu u kojoj sam falsificirao premijerovu poruku… Nova zgoda Nacionalne groupie

05.01. (18:00)

Promjena imena u neko pobjedničko

Groupie: Piši mi brate, piši mi Kartelo

Postalo mi je jasno da svi oni koje ja uzdižem jako brzo padaju. Pomislio sam da je mojoj mami ipak bolje nego Kartelovoj. Moja barem nije gajila velike snove o meni i mojoj budućnosti. Bila je sretna već samim tim što nisam njoj skroz na grbači. Nikad se nije mogla ovako opako razočarat kao Kartelova. Kartelo je bio u stanju šoka, čak nije mogao ni plakat.

“Dođi!” povukao me za sobom.

Vani smo sjeli u njegov skupi hedonistički auto. Nagario je po gasu. I nije dizao nogu s gasa sve dok se po vijugavoj cesti nismo dovezli na vrh Sljemena, tamo kod tornja. Izašli smo. Gore je bilo tako jebeno hladno. Čak se ni snijeg još nije otopio. Popeli smo se na vidikovac s kojeg se vidio čitav Zagreb. Kartelo je izvadio nove cigare.

“Nema veze, kad tad osvojit ću ovaj grad… Mi poduzetnici naučili smo gubiti i dobivati…” Pripalio mi je cigaru.

“Kad ste zadnji put dobili? Kad i Dragovoljac utakmicu?” izletjelo mi je. Nova zgoda Nacionalne groupie.

29.12.2024. (17:00)

Badnjak s Ivicom

Groupie: Nepalac sa žigicama

Ma, jebeš sve, rekao sam u sebi, idem ja nazvat svog Nepalca, ne želim Badnju večer provesti sam ko pas. Nepalac sigurno dostavlja i na Badnju noć. Nema odmora, nema blagdana za Nepalce. Nazvao sam ga. Nisam se prevario. Dostavljao je po gradu na motoriću. Rekao je da najviše iz restorana naručuju bakalar na bijelo.

“Eto, Hrvatice više ne žele ni na Badnjak kuhati, pripremati bakalar, ribu. Radije čak i na Badnjak naručuju dostavu. To je pouzdan znak da je naša zapadna civilizacija na rubu propasti…”, rekao sam. I dodao:

“Ajde i meni kad završiš s poslom donesi malo bakalara na bijelo i neku litricu vina s benzinske. Pa ćemo zajedno to pojest, popit i malo se pomazit. Da i ti malo osjetiš Badnjak. Za vas jadne Nepalce nitko ne mari. Badnju noć provodite još gore nego Djevojčica za žigicama. Samo dođi k meni, jadni moj, ja ću te utopliti…”

Jedva je prošlo pola sata od našeg razgovora, a ja sam vani začuo neko šuštanje. Pomislio sam da je Nepalac već došao, toliko me voli i žudi za mnom. Izašao sam mu u susret i zamalo se u mraku sudario s Ivicom Todorićem.

“Gazda… Zašto se šuljate ovdje na Badnju noć?” preneraženo ću.

“Došao sam po bor… Prošle godine sam ga zasadio ovdje u vinogradu!” Iz nove zgode Nacionalne groupie…

22.12.2024. (00:00)

Kao da si iz Hlebina

Groupie: Nepodnošljiva lakoća Kekinove naivnosti

Poslao sam poruku Mili Kekinu: ‘Možemo li se naći u kafiću na Britancu? Pavle je, ali ne pisac i kolumnist Nacionala, nego patrijarh Pravoslavne Crkve’. Bio sam sto posto siguran da će skužiti da je to zajebancija na račun njegova nalaženja na kavi s Nikicom Jelavićem Uskoro mi je na mobitel stigla povratna poruka Mile Kekina: “Može, sutra oko deset.” Ujutro sam ga čekao u bircu na Britancu. Mile je kasnio samo desetak minuta. Promatrao me nekako sumnjičavo, kao da me ne pozna. “Recite, zašto ste htjeli da se nađemo? Želite da komponiram neku božićnu pjesmu za Božić Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj?” ozbiljnim glasom pitao me Mile.

“Ima nešto što me već dugi muči…”, zaustio sam. Ona vaša pjesma ‘Šank’? Jel to bila pjesma o nama? Mi smo taman tad završili u Buksi…”

Kekin se vidno uznemirio.

“Kakvoj buksi?”

“Kako ne znate, pa vaša žena se hvali da puno čita… Buksa, onaj najpoznatiji književni klub u Martićevoj. Tamo smo ja i mojih par kolega pisaca imali prva gostovanja… U spotu vaše pjesme ‘Šank’ pojavljuje se pisac Borivoj Radaković koji je za sve nas mlađe pisce tvrdio da smo dosadni… Nova zgoda Nacionalne groupie

15.12.2024. (18:00)

Predsjednička kampanja bez prepucavanja ko advent bez fritula

Groupie: Marija i Ivana posvađale se zbog Dubai fritula

Iz ovog predbožićnog snatrenja prene me dolazak jedne druge predsjedničke kandidatkinje na Trg, na kojem perjanice stranke Možemo! upravo vješaju ceduljice sa svojim božićnim željama na veliki bor. Marija Selak Raspudić se pojavila. I odmah oplela po svojoj protukandidatkinji Ivani Kekin.

“Vidim, ti si možeš priuštit ove besramno skupe fritule na Adventu! Kako te nije sram! Pogledaj kako te gleda onaj tamo siromah! Progutao bi i tebe i fritule zajedno!” pokazuje Marija na mene.

Ivana prvo u čudu gleda Mariju, otkud se pak ova sad pojavila tako nenadano kao Isusova Marija u Betlehemu? Onda se pribrala pa uzvratila:

“Meni prigovaraš što jedem fritule, a ti ih isto jedeš, licemjerko!”

Fakat, Marija je također u ruci držala fritule. Ali u čaši od Acidofil jogurta.

“Ja sam te fritule sama doma ispekla! Nino mi je kupio brašno i jaja…”, isprsila se Marija.

“E, pa baš si se usrećila. Meni je moj Mile donio kupus i mljeveno meso za sarmu. I onda je još sam napravio jer zna da nemam vremena kuhat sad dok traje predsjednička kampanja”, Ivana joj nije ostala dužna.

“Znamo svi da tvoj Mile osim disko i kolo šumadijsko voli i sarme. Napisao je o tome i onu vulgarnu, prizemnu pjesmu!” Marija će sa zgađenim izrazom na licu. Nova zgoda Nacionalne groupie

08.12.2024. (00:00)

“Živjeli! Živjela Hrvatska!” podigli su svoje čaše povratnici iz Irske željni vina, rakije i domovine

Nacionalna groupie: Inati se, Anušiću

Ne mogu opisat koliko je Advent u Osijeku ljepši, bolji, ljudskiji nego u odvratnom propalom Zagrebu. Nema tolike gužve, slavonska hrana u kućicama puno je ukusnija, bolja i, što je najvažnije, puno jeftinija nego na zagrebačkom. Predsjedničkih kandidata nije bilo, ali se u jednom trenutku na otvorenju osječkog Adventa pojavio ministar Ivan Anušić. Bio je baš kul odjeven u kratku kožnu jaknu i uske traperice koje su isticale njegove snažne noge. Izgledao je kao da je upravo sišao s motora. Baš je imponirao pojavom.

–  Pokazao si pred diplomatićima tko je muškarac, tko se ne obazire na to hoće li se ili neće svidjeti vođi Plenkoviću. Rekao si ono što muči potiho sve nas u Hrvatskoj, pogotovo nas žene koje imamo djecu, brinemo se za njihovu budućnost. Pokazao si se kao pravi muškarac Vidjelo se da je Anušić osjetio nelagodu na spomen Plenkovića i da želi skrenuti temu… U novoj zgodi Nacionalne groupie pričali su o tome kako je ministar obrane zapravo posramio premijera.

01.12.2024. (12:00)

Masonska zavjera

Groupie: Dječak koji je posjetio Vilija u zatvoru

„Doveo sam ti dječaka kojem si ti vječni heroj”, pokazao sam mu na klinca.

Vili se očito u ćeliji propeo na prste da odozgora bolje vidi svog malog obožavatelja.

„Hvala ti, dobri dječače… I ti si moj superheroj jer si me došao posjetit kad su me se svi zločesti ljudi odrekli”, razdragano će Beroš, nisam bio siguran hini li razdraganost kao što je hinio ljubaznost prema novinarima u doba korone.

Dječaka je toliko potresao susret sa svojim herojem u zatvoru da je svojim dječjim glasićem poviknuo:

„Ja ću vas spasiti, Vili! Moj tata stalno govori da ste sudjelovali u kriminalu, da ste stali na stranu zlikovaca. Ja mu ne vjerujem. Tata je i u koroni pričao stalno protiv vas, da sve lažete i obmanjujete narod.’’

„Tvoj tata je zločest i neodgovoran, to mu poruči, je li hoćeš?”

„Hoću, da, to mu i mama stalni govori.”

„Bravo, mali moj superheroju.

Bilo mi je muka slušati to kako trola klinca, pa sam se naglo ubacio:

„Tebe su djeca prva razotkrila da si mason. Crtala su te s masonskom maskom i plaštem. Glupavi puk mislio je da su te to nacrtali kao superheroja. Ali Isus progovara kroz djecu… Samo malobrojni su shvatili pravu poruku njihovih poruka, baš kao i one djece kojima se Gospa prikazala u Međugorju. Dakle, ti si mason, a masoni kroz čitavu povijest kuju svjetske zavjere. Jeste li ti kovao neku zavjeru?’’

Nova zgoda Nacionalne groupie.