Kada je Ursula von der Leyen, predsednica Evropske komisije, najavila inicijativu ReArm Europe, to je prizvalo tužna sećanja na nekompetentni Junckerov plan, Green Deal i Plan oporavka. Novinski naslovi su opet puni velikih brojki, ali iza njih opet nema supstance. Da li neko zaista očekuje da Francuska poveća neodrživi deficit u javnim finansijama da bi finansirala naoružavanje?
Jedini način na koji se Evropa može ponovno naoružati jeste preusmeravanje sredstava namenjenih obnovi propale društvene i fizičke infrastrukture – što će dodatno oslabiti Evropu koja se već gorko suočava sa nezadovoljstvom svojih građana i usponom krajnje desnice širom kontinenta. Zašto? Da li iko stvarno veruje da će se Putin uplašiti od evropskih granata i haubica, dok je sama Evropa sve dalje od uspostavljanja federalne uprave neophodne za odlučivanje o pitanjima rata i mira?
ReArm Europe neće doneti pobedu Ukrajini, ali će gotovo sigurno gurnuti EU u još dublje ekonomske probleme – što je temeljni uzrok slabosti Evrope. Da bi Evropljani osigurali bezbednost pred dvostrukom pretnjom Trumpa i Putina, EU treba da uspostavi svoj mirovni proces. Yanis Varoufakis za Peščanik
Hoće li rat u Ukrajini, koji je pred trećom godišnjicom, zaustaviti Trump i Putin, bez sudjelovanja Zelenskog i europskih čelnika? Kako utječe na transatlantske odnose? (HRT)… Nitko ne vjeruje Trumpu od zapadnih savjeznika i to moramo razriješiti. To je bit priče. Kako to razriješiti? To možemo razriješiti na jedan način. Trump mora dokazati što i iza čega on stoji, rekao je Avdagić. Rat se i dalje nastavlja, a razgovor o miru je loše počeo. Trump nije diplomat, on je poduzetnik, on nema vremena za diplomatske floskule, kako o njima razmišlja, kaže Gordan Akrap. Trenutno ne postoji nešto što bi svima bilo prihvatljivo, ističe Avdagić. Ustupanje ukrajinskog teritorija Rusiji moglo bi u skoroj budućnosti dovesti do većih sukoba, primjerice Kina koja gleda na Tajvan ili Srbija koja bi mogla poslati vojsku na Kosovo. No, Trumpa ne zanimaju regionalni sukobi i njegov utjecaj dovodi do slabljenja NATO-a. tportal
Europa bi trebala preuzeti veći teret u financiranju obrane, poručio je SAD pod dirigentskom palicom Donalda Trumpa. Europski čelnici sada pokušavaju pronaći formulu, vodeći računa o političkim posljedicama mogućih smanjenih izdvajanja za zdravstvo i socijalnu politiku. Lani su 23 od 32 članice dosegnule dva posto, iz NATO-vih smjernica, i to nakon što su posegnule dublje u džep. Veći troškovi obrane mogli bi pak izazvati kolaps europskih državnih proračuna, koji već sada teško podmiruju obaveze financiranja socijalne države, ‘predmeta zavisti u brojnim državama širom svijeta, izvještava Reuters. Lider
Američki ministar obrane Peter Hegseth dao je izjave koje su uzdrmale europske saveznike, najavljujući smanjenje američke vojne prisutnosti u Europi. U kombinaciji s Trumpovim razgovorom s Putinom i kritikama na račun europske obrane, NATO-ova budućnost djeluje nesigurno. Europski lideri panično traže rješenja, dok neki smatraju da su već zakasnili. “Trump nas neće praviti budalama,” poručuju iz Washingtona, ali Bruxelles sve više sumnja. Index
Europske zemlje raspravljaju o slanju vojnih u Ukrajinu u slučaju prekida vatre ili mirovnog sporazuma, nakon što je novoizabrani američki predsjednik Donald Trump jasno dao do znanja da američka čizma neće stati na ukrajinsko tlo kako bi zajamčio sigurnost, izvijestili su dužnosnici i diplomati. Razgovori, koje predvodi francuski predsjednik Emmanuel Macron, u ranoj su fazi, no već su razotkrili podjele oko mogućih ciljeva i mandata takve misije – pa čak i o tome koliko je mudro pokretati to pitanje sada. Macron je prvi put predložio takvo raspoređivanje u veljači. Neimenovani europski sigurnosni dužnosnik također procjenjuje da bi moglo biti potrebno oko 100.000 vojnika. Gady navodi da bi se takve snage mogle oformiti ako bi neke europske zemlje smanjile svoju ulogu u drugim misijama, poput mirovnih misija na Balkanu. Europa, SAD i drugi partneri rasporedili su oko 60.000 vojnika u Bosnu i Hercegovinu i 50.000 na Kosovo 90-ih godina, ali te su misije sada mnogo manjeg opsega. Jutarnji
Europske zemlje suočavaju se s pritiskom na veća izdvajanja za obranu, jer im proračuni već desetljećima nisu dovoljni za adekvatne vojne kapacitete. Njemački institut Ifo procjenjuje da su Njemačka i Italija u posljednjih 30 godina podbacile s ulaganjima za 230 i 120 milijardi eura. Iako NATO traži izdvajanja od 2% BDP-a, istraživači smatraju da Europa, bez zaštite SAD-a, treba ulagati i više. Uz nisku potrošnju većine članica, izuzeci su Velika Britanija i Poljska. Aktualna geopolitička situacija traži hitno jačanje obrane, ali i balansiranje s proračunskom stabilnošću. Forbes
Stoltenberg je tijekom više od deset godina na čelu NATO-a bio hvaljen zbog svojeg smirenog vođenja ponekad podijeljenog Saveza. Norvežanin je pomogao da mu američki predsjednik Donald Trump ne okrene leđa, podržao je Ukrajinu osiguravši da NATO ne bude izravno uvučen u rat s Rusijom i pokrenuo je reformu obrambenih kapaciteta Saveza kako bi se mogao suočiti s Moskvom. Saveznici su tražili nekoga tko ima mnoge kvalitete kao i Stoltenberg i tko će nastaviti istim smjerom: premijera, s dobrim vezama, dugim iskustvom, dobrim adresarom… Zato je odluka pala na Nizozemca. Kao veteran koji je u Nizozemskoj 13 godina vodio složene koalicije, ima veliko iskustvo koje se može iskoristiti kako bi se zadržalo zemlje s različitim, i često suprotstavljenim interesima na istoj liniji. Poslovni
Kampanja nizozemskog premijera za poziciju glavnog tajnika završila je danas, kada je osigurao potporu sva 32 saveznika u NATO-u (Rumunjska je posljednja izrazila svoju potporu). Dosadašnji čelnik Jens Stoltenberg trebao bi odstupiti do 1. listopada. Politico donosi pet najtežih tema s kojima će se morati nositi (a prenosi Index):
Savez je osnovan 1949. godine kada je imao 12 članica. Danas ih ima još 20. Nedavno su mu se pridružile Finska i Švedska jer traže zaštitu od Rusije. Ukrajina i Gruzija žele članstvo iz istog razloga. Širenje NATO-a prema istoku počelo je prije 25 godina s ulaskom bivših članica Varšavskog pakta, raspuštenog vojnog saveza Istočnog bloka: to su bile Poljska, Češka i Mađarska. NATO je 2008. načelno obećao članstvo Gruziji i Ukrajini. Najkasnije u tom trenutku Putin je pritisnuo strateški prekidač. Uglavnom, situacija je ista kao i prije 75 godina kada je 4. aprila 1949. u Washingtonu osnovan NATO. Slobodni Zapad se želi vojno suprotstaviti rastućoj prijetnji s Istoka uz uzajamnu pomoć – pod kišobranom nuklearnog oružja SAD-a. DW
Ruska invazija na Ukrajinu nagnala je tradicionalno oprezni švedski politički establishment da žurno odbaci i posljednje tragove stoljetne neutralnosti, a milijune Šveđana da promijene dosad suzdržano mišljenje o potpunom vojnom i političkom vezivanju za Sjedinjene Američke Države i zapadne saveznike. Švedska vojna industrija godišnje izvozi opremu i naoružanje vrijedno tri milijarde eura. Sposobna je samostalno proizvesti vrlo moderne borbene avione, podmornice, ratne brodove, tenkove, borbena vozila i artiljerijska oruđa. I to je jedan od dva glavna razloga zašto je NATO-u poželjno i važno imati Švedsku kao saveznika i partnera u današnjoj geopolitičkoj situaciji.
Od Švedske se očekuje da u slučaju ruskog napada na baltičke zemlje i/ili Finsku u akciju odmah pošalje dvije brigade sposobne i opremljene za samostalno djelovanje na bojnom polju. Ukupno je riječ o otprilike 10.000 vojnika, od kojih bi polovica bila angažirana u obrani sjeverne Finske, a druga polovica bila bi prebačena preko Baltičkog mora u Latviju. Index