Na plantažama Zlatana Kljakovića Gašpića propada više od 50 tona trešanja jer ih nema tko brati

Slatke pticama, gorke ljudima

Na plantažama Zlatana Kljakovića Gašpića propada više od 50 tona trešanja jer ih nema tko brati. Vlasnik je više puta oglašavao potrebe za radnom snagom po zavodima za zapošljavanje i internetskim portalima ali nitko se nije javljao. I oni koji su se javili radili su jako loše pa od njih nije bilo koristi. Uzalud je nudio plaću od 5 do 9 tisuća kuna mjesečno (ovisno o količini koja se nabere) za 8 sati rada dnevno uz sat vremena odmora i plaćen prijevoz do plantaže u Majkovcu kod Svetog Ivan Zeline. Pokušao je pronaći uvoznu radnu snagu iz Afganistana, Pakistana, Bangladeša, Nepala, Filipina, ali nije ih mogao angažirati zbog birokratske zavrzlame, naime njihove radne dozvole mogle bi se riješiti tek u kolovozu i rujnu. (…) “Trešnje se beru sada i propadaju jer ih nema tko brati”, ogorčen je Kljaković Gašpić koji za sve krivi “sporu administraciju i veliku birokraciju. Slobodna