U fokusu rodnih politika diljem svijeta uglavnom su žene. Rijetko kada one spominju muškarce, a kada ih i spominju, čine to na način da ih predstavljaju kao problem – kao počinitelje nasilja, osobe na poziciji moći ili osobe koje ne obavljaju kućanski rad. Rješenje za nejednakost vide u njihovoj spremnosti da promjene vlastito ponašanje, što na neki način sugerira da se moraju odreći moći ili je izgubiti kako bi pomogli osnaživanju žena. Kritičari/ke takvog pristupa smatraju da bi muškarci trebali biti uključeni u rodne politike na širi način od postojećeg – kao partneri, dionici, sukorisnici, pokretači promjena. Drugi pak izražavaju zabrinutost zbog mogućeg odmicanja eksplicitnog fokusa sa žena. Danas, iako još uvijek u malom broju, muškarci sve više shvaćaju dobrobiti rodnih politika, ne samo za žene, nego i ponaosob, jer se i sami susreću s rodno specifičnim problemima kao što su kraći životni vijek, lošije zdravlje, niže razine obrazovanja i krute rodne norme koje ih „obvezuju“ da performiraju ulogu hranitelja obitelji. Vox Feminae