'Mogla sam to biti ja' Marine Vujčić, autentična priča o boli gubitka - Monitor.hr
18.10.2015. (08:18)

"Arhiva prešućenoga"

‘Mogla sam to biti ja’ Marine Vujčić, autentična priča o boli gubitka

Roman spisateljice i urednice Marine Vujčić ‘Mogla sam to biti ja‘ autentična je priča o suočavanju s gubitkom voljene osobe i autoričin hommage pokojnome ocu, a pisanje toga romana, kako je istaknula, poslužilo joj je kao terapija u procesu ozdravljenja. “Kad se suočite s gubitkom, shvatite da vas nikad nitko nije učio kako ga preboljeti, da su vam sve znanje i vještine neupotrebljivi kad treba svladati tu životnu lekciju, pred kojom se osjećate kao početnik”, istaknula je Vujčić. T-Portal


Slične vijesti

02.11.2019. (22:30)

Nije nužno pušiti da se razumije knjigu

Novi roman ‘Pedeset cigareta za Elenu’ Marine Vujčić – pesimistični, opori i gorki omnibus svakodnevice

Svoje četiri različite priče spojene u jednu zajedničku, autorica nam je ispričala jednostavnim i razumljivim pripovijednim stilom – piše Novi list u preporuci novog romana Marine Vujčić, jedne od ponajbojih suvremenih hrvatskih književnica. “Autoričina je namjera ‘biti zrcalo’… kroz priču puštati čitatelja da sam zaključuje i donosi vlastite sudove”.

11.08.2019. (11:30)

Kaos oko nas

Pedeset cigareta za Elenu: Novi roman Marine Vujčić

U novom roman Marine Vujčić “Pedeset cigareta za Elenu” glavni junak u 24 sata, koliko traje radnja, puši 50 cigareta u spomen na sestru blizanku koja nije dočekala njihov 50. rođendan.  Roman se bavi teorijom kaosa na razini malog čovjeka i “leptirovim učinkom” – posljedicama koje svaka naša aktivnost ostavlja na živote drugih i svijeta oko nas. Novi list

10.12.2017. (16:14)

O ljudima i leđima

Marina Vujčić: Leđa su naša okomica, uporište našeg dostojanstva

“Možda sve o čemu dovoljno uporno razmišljamo može postati tema. Meni se to dogodilo s leđima. Leđa su naša okomica, uporište našeg dostojanstva, ali i područje našeg tijela za koje su nam potrebni drugi. Roman je »izrastao« iz te činjenice – da ne možemo sami milovati vlastita leđa i da zbog toga postaju neka vrsta podsjetnika na neodrživost samoće. Moji junaci, Veronika Vinter i Florijan Bauer, opredijelili su se za samoću, ali leđa su im – kroz umjetničku interpretaciju – taj životni izbor demantirala. Čak i najokorjeliji usamljenici morali bi se složiti s time da nije loše imati nekoga tko će ti oprati leđa. Nekoga na koga se možeš i osloniti i nasloniti”, kaže književnica Marina Vujčić o temi svog romana Pitanje anatomije. Novi list