Nakon što je svjetsku publiku, kansku Zlatnu palmu i europskog Oscara (nagrada EFA), osvojio njihov naslov Čovjek koji nije mogao šutjeti, redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića, produkcijska kuća Antitalent kuha nova, zanimljiva filmska i TV djela. Producent i vlasnik Antitalenta te odnedavni umjetnički ravnatelj Pula film festivala Danijel Pek u novoj je epizodi Liderova podcasta – Priča o uspjehu, s novinarkom i voditeljicom Sandrom Babić govorio o važnosti međunarodnih nagrada, nedostacima, ali i prednostima domaće filmske industrije te odlučio srušiti sve predrasude u vezi s njenom (ne)kvalitetom. Lider
Nakon petnaestogodišnje stanke, kultni NO Jazz Festival se 11. put vratio u Zagreb. Na obnovljenom NO Jazzu su nastupili Roj osa i Rob Mazurek (u Vintage Industrial Baru), The Necks, te trio u sastavu: David Murray, Ingebrigt Håker Flaten i Paal Nilssen-Love (u galeriji Lauba). Pogledajte komentare na NO Jazz Festival na Forumu.
Film Svemu dođe kraj, inspiriran Krležinim Na rubu pameti, obrađuje bijes zbog socijalne nepravde i okrutnosti moćnih. Ante Tomić kaže da se film bavi aktualnim temama, poput eksploatacije i slobode, te kritizira društvene podjele i političku pasivnost. Njegov roman Nada donosi optimizam kroz priču o ljubavi i toleranciji, suprotstavljajući se ksenofobiji. Tomić humor koristi kao oružje protiv političkog nasilja, vjerujući da priče mogu biti globalno prepoznate. Kritike i napadi prihvaća s humorom, dok ga uspjeh u Francuskoj potiče da ostane vjeran svom stilu. HRT
Pavličić voli reći da su dva grada, Vukovar i Zagreb, uvijek mjesto radnje njegovih priča. Sve vezano za Vukovar, njegov rodni grad, mu je lijepo, svega se rado sjeća i imao je doista sretno djetinjstvo, ističe. Pričao je o svojoj novoj knjizi, a o trendu “angažirane književnosti” ne misli najbolje. Što je angažirana književnost? To je upravo to da vam neku ideologiju želi uvaliti. A pisci, onda, želeći biti čitani, laćaju se onih tema za koje misle da su društveno aktualne itd. Pisanje je za njega, kaže Pavličić, način života. U svemu vidi priču, pa mu je žao da ne bude ispričana. Razgovor s razlogom na HRT-u.
Od prvih dana bavljenja filmom sklon je društveno angažiranom filmu. Zanima ga život oko njega, život sredine i sve se to reflektira u njegovim filmovima. Ogresta je nedavno rekao kako misli da je svoj posljednji film snimio i da mu je takva poruka poslana. Kaže kako to temelji na svojoj subjektivnoj procjeni. Ipak, dodaje da je u domaćoj kinematografiji dugo prisutan te da je, za naše uvjete, relativno puno toga snimio. Bio bi nepravedan, kaže, kad bi rekao da nije imao priliku stvarati i snimiti ono što je želio. Smatra da se redatelje njegove generacije danas stavlja po strani. Potpuno je prirodna smjena generacija, ali je neprirodno da se jedna generacija potpuno zapostavlja, kaže. U filmovima se obračunava sa samim sobom. Zna polemizirati sa svojim svjetonazorskim odrednicama. Pita se je li ono što zastupa i u što vjeruje točno Dugo ga zaokuplja tema vukovarske bolnice te smatra da bi se o njoj trebao snimiti film. HRT
Iza sebe imam 11 albuma. Od toga osam Hladnog piva i tri solo albuma. Bit će tu četrdesetak pjesama pa računam da će trećina biti solo, a ostalo iz ere Piva. Sve na kraju ovisi o publici i atmosferi. Ne volim predvidljive koncerte, volim malo kaosa na bini. Zato ponekad i sam sebe iznenadim. Mislim da je jako lako pišući te, nazovimo ih “buntovne pjesme” zvučati kao propovjednik i kao da se ljudima obraćate svisoka, a mnogi se u tome znaju jako “poskliznuti”. A još su mi gori oni koji su tobože politički aktivni, a pišu stvari kao “svi su oni isti” da se nikom ne zamjere. Dotaknuo se i današnjih klinaca, kojima muzika nije više stvar identifikacije kao nekad. Ipak živimo u konzumerizmu: Živimo u vremenima instant gratifikacije. Konzument želi sad, odmah i sve. Nema vremena probijati se kroz duge instrumentalne uvode, komplicirane strofe ili čekati idući nastavak serije. Daj mi najbolje odmah, dva predrefrena prije prve strofe. Čitamo samo naslove. I nije tako samo u glazbi. Zato su na kraju i erotski filmovi izumrli. Zatrpani smo informacijama pa se nužno smanjuje vrijeme fokusiranosti. Index… pjevač ima i svoju temu na Forumu.
Osjećao sam potrebu napisati nešto drukčije. Priču o dobroti, baš otrcanu, staromodnu humanističku priču. Trudio sam se ne osuđivati, ne pisati onako kako pišem za novine; gnjevno i podrugljivo. Tamo ponekad znam biti i zločest i okrutan prema ljudima. Ovdje sam želio biti pomirljiv, pokušati razumjeti inače ne pretjerano simpatične ljude. Želio sam, ako i bude kakvo ismijavanje, da ono bude dobronamjerno i benigno – rekao je Tomić u razgovoru za ePodravinu, povodom predstavljanja novog romana Nada. U razgovoru otkriva kako je gotovo izgubio želju za pisanjem, doduše piše, ali nije bio zadovoljan, a izdavači su mu zvali suprugu i pitali je li dobro. Dotaknuo se i novinarstva, koje smatra i danas jako važnim i društveno korisnim radom, iako je stradalo zbog pada prodaja novina i interneta.
Pred koncert u Tvornici 9.11. Priča o desetljećima sviranja u Hladnom pivu, društveno-političkom angažmanu u njegovim pjesmama i podršci koju pruža svojoj supruzi Ivani Kekin, kandidatkinji stranke Možemo za predsjednicu RH. Dotaknuo se i uloge u filmu Dražen.
Psihomodo pop su nedavno proslavili 40. rođendan velikim koncertom u Areni Zagreb, ujedno najvećim solo koncertom u karijeri. Kakvi su bili dojmovi s pozornice u razgovoru za Vidu TV saznali su iz prve ruke – od Davora Gopca. Pričao je i o manje poznatim detaljima iz biografije grupe, poput turneje po nekadašnjem SSSR-u ili pak o suradnji sa Steveom Albinijem.
Raos kaže da je trenutno na oporavku u Domu za starije i nemoćne na Hvaru, no vrlo je živoga duha. Mene ovdje u staračkom domu nitko ne može smisliti. Jer sam ovdje jedini živ! Ovdje sam otkrio novo radno mjesto, koje se odnosi na sve djelatnike u domu, a to je polugrobar. Mi dolje imamo mrtvačnicu, koju ja zovem otprema. Ja vam isto tako tu mrtvačnicu zovem »Klub živih«, a znate zašto? Zato što jedino ondje možete galamiti, a da nikom ne smetate. Još uvijek sam živahan, stalno pjevam, zajebavam se, a oni to nikako ne mogu smisliti. Po njihovom bih ja trebao biti starac koji mora umirati. Tu svi samo gledaju televiziju i igraju bingo. Odlučio sam se ženiti, ali pod uvjetom da mi žena bude sto godina mlađa od mene.
Upravo sam potpisao ugovor za roman koji se zove »Starac, a more!« To vam je erotski roman staračkog doma i to su naravno fantazije. No, roman je zanimljiv po tome što u njemu imate dva glavna lika, jedan je bezimeni televizijski reporter, a drugi se zove »Oni, oni, ne meren se sitit«. Oba su lika autobiografska, samo je jedan mladi Raos, reporter, a drugi je stari Raos i oni se međusobno ne mogu smisliti. U razgovoru za Novi list.