I u pravu je. Novo dno HRT-a. Jutarnji…
Predsjednički izbori su posebni i znakoviti. Svi znamo da ne odlučuju o ničemu i da su samo folklor demokracije. No, intrigiraju nas, jer ogole fundamentalno. Imamo čovjeka umjesto stranke. I on predstavlja nas. Sve naše pogreške. I kada vidimo sve kandidate, shvatimo svu poraznost sustava koji nas opslužuje, shvatimo da ponovo, i na ovim predsjedničkim izborima nemamo zapravo previše izbora. Drugim riječima, prisiljeni smo glasati za manje zlo. Svi moramo teatralno glasati za nekoga tko će nam i dalje stvarati privid da mi odlučujemo o bilo čemu. I da će nam tim našim činom biti bolje. Neće. Da se kojim sretnim slučajem za predsjednika RH kandidira koji dobar, inteligentan i pošten čovjek, intelektualac kojem vjerujemo, pokopali bi ga u samom startu i ne bi imao šanse. Ivo Anić za Lupigu
Od osam predsjedničkih kandidata i kandidatkinja, dvoje ih uživa podršku lijevih i liberalnocentrističkih stranaka, dok ih je šestero smješteno na potezu od desnog centra do krajnje desnice. Takav ideološki odnos snaga značajno će, među ostalim faktorima, odrediti ishod prvog kruga izbora. Milanoviću ide na ruku kratka kampanja s božićnim blagdanima, Primorac nije pridobio simpatije ni svih HDZ-ovih birača, Selak Raspudić najviše se okomljuje na Milanovića, dok je kampanja Ivane Kekin bila energičnija, modernija i sadržajnija u odnosu na kampanje svih ostalih kandidata. Bulj svoju političku ponudu temelji na populističkom širenju ksenofobije i šovinizma, dok su Lozo i Jonjić na sličnom tragu, ali nešto intelektualno potkovaniji. Zagrebački poduzetnik Tokić Kartelo svoje političke pokušaje koristi kao neki oblik promocije i razbibrige koju si može priuštiti. Ivica Đikić za Novosti.
Prema popisu DIP-a, ukupno je osam kandidata koji su prošli prag od potrebnih 10.000 potpisa za službenu kandidaturu. Kandidati poput Karoline Vidović Krišto, Mislava Kolakušića i Dražena Keleminca nisu se našli na popisu, što znači da neće moći u utrku za Pantovčak, no oni do petka mogu poslati prigovor. Za predsjednika Republike Hrvatske uspješno su se kandidirali sljedeći kandidati (abecednim redom, Večernji, Forum):
Detaljnije o kandidatima na Indexu
Premijer Andrej Plenković, prema nagađanjima, razmatra opstrukciju izbora ustavnih sudaca kako bi spriječio održavanje predsjedničkih izbora i eventualni reizbor Zorana Milanovića. Prema tom planu, u veljači bi predsjedničku dužnost preuzeo predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Međutim, ustavni stručnjak Đorđe Gardašević oštro odbacuje ovu ideju, ističući da bi nedjelovanje Sabora kako bi se preuzela predsjednička ovlast bilo ustavno neprihvatljivo i politički opasno. Sličan presedan iz devedesetih, kada je predsjednik Sabora preuzeo funkciju zbog smrti predsjednika, nema veze s ovim scenarijem, upozorava Gardašević. Nacional
Ovo su osmi predsjednički izbori u Hrvatskoj (od 1992. godine) te šesti koji se održavaju u božićno doba zbog toga što je Franjo Tuđman umro tijekom svojega drugog mandata, u prosincu 1999. godine. U sklopu ustavnih reformi 2000. značajno su smanjene ovlasti predsjednika te je dokinut polupredsjednički sustav osmišljen po uzoru na Francusku. Ukupno gledano, od 1992. do danas, 19 godina osobe iz iste stranke ili tabora bile su na poziciji predsjednika i premijera, a 13 godina osobe iz različitih opcija. Bez obzira na to što predsjednik ima značajno smanjene ovlasti, njegova funkcija se u Hrvatskoj i dalje doživljava kao izrazito važna te nerijetko kandidati u kampanji najavljuju niz promjena koje s Pantovčaka nije moguće ostvariti. Međutim, kada se sagleda stvarne, ustavne ovlasti predsjednika, može se složiti katalog pitanja na koja bi svi kandidati za Pantovčak trebali imati spreman odgovor, poput slanja zakona na ocjene ustavnosti, tematskih sjednica Vlade, stav prema ratovima na Bliskom istoku i Ukrajini, vojni rok, vojne intervencije u ratom pogođenim državama, ustavnom poretku u BiH… Višeslav Raos za tportal
I dok Ustav RH u članku 99. normira da predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike, Milanović i Plenković više ne surađuju ni u čemu, a kamoli u ozbiljnoj analizi, osmišljavanju i provedbi vanjske politike. Ovako međusobno blokirane, a zapravo voluntaristički vođene javne poslove nema nijedna iole ozbiljna država u Europi i svijetu. Zbog toga je moguće da šef Vlade imputira šefu države da ima deal s Putinom, a da predsjednik Republike svog protukandidata na izborima Dragana Primorca, kojega podržava HDZ, opiše kao ‘Netanyahuova dilera’.
Milanović je favorit na izborima, ali ne zbog svojih stavova ili rezultata u unutarnjoj i vanjskoj politici, krajnje upitnih, nego zbog svoga žestokog oponiranja Plenkoviću i HDZ-u pod njegovim vodstvom. Zbog svega što je rekao i učinio kada je posrijedi rat Rusije protiv Ukrajine, Primorac ga titulira ‘zvijezdom ruskih portala’, ali s druge strane Primorčevo isticanje bliskosti s Netanyahuom teško može pridobiti većinsku podršku u Hrvatskoj. Danas su i Putinovo vođenje Rusije i Netanyahuovo vođenje Izraela primjeri agresivnog poništavanja međunarodnog prava i dogovora. Boško Picula za tportal
Do predsjedničkih izbora je otprilike šest mjeseci, a ni jedna od pet glavnih parlamentarnih partija nije istaknula svog kandidata. U protekla dva mjeseca održani su parlamentarni i europski izbori pa su stranke očito procijenile da će jesen biti dovoljna da birači prepoznaju njihovog čovjeka za drugu najmoćniju dužnost u državi. Spominju se Kolakušić, Vidović Krišto, a do rujna će odluku donijeti i Selak Raspudić. Od imena koja su dosad spomenuta u medijima ono Davora Ive Stiera činilo se vjerojatnijim izborom od drugih opcija, s obzirom na to da bi Stier možda mogao zahvatiti i u biračke bazene desnije od HDZ-ova, no nakon što je izabran u EU parlament ništa ga drugo ne zanima.
Vrti se i ime Olega Butkovića koji se tokom kampanje za parlamentarne izbore “proslavio” Facebook-podbadanjem Zorana Milanovića. Butkovićeve su ambicije goleme, ali realnost je nešto drukčija: on nije format za predsjednika Republike, što mu je i samome jasno. Ako se nešto drastično ne izokrene na SDP-ovim unutarstranačkim izborima u rujnu, Zoran Milanović opet će biti predsjednički kandidat najveće opozicijske partije. ilanović je naškodio sebi i svojim šansama za reizbor time što se na parlamentarnim izborima svrstao na stranu SDP-a, no unatoč tome ima najizglednije šanse. Ivica Đikić spekulira za Novosti.
Tezu da je spasitelj, čak jedini spasitelj Crne Gore upravo je on uspješno plasirao cijeli svoj politički život, i ta ga je mantra održavala na prijestolju Crne Gore čak 34 godine. Istodobno, Đukanović je bio upravo suprotno; kao i svaki višedesetljetni vladar, boreći se za Crnu Goru, borio se za samog sebe korumpirajući crnogorsko društvo do maksimuma. Posljedica toga su i ovi izbori. Crna Gora je daleko od pomirene i jedinstvene države. Crna Gora je politički podijeljena i nepovjerenje među ljudima je ogromno. Nacionalizam je dominantni politički izraz. Crnogorsko društvo je korumpirano, a država je to u kojoj se organizirani kriminal i dalje osjeća sigurno i zaštićeno. Milo Đukanović imao je sve uvjete da za vrijeme svoje vladavine unaprijedi društvo, smanji podjele, poveća standard, osigura stabilnost društva. Zbog vlasti, kao i svaki autokrat, izabrao je suprotno. Na kraju, pobijedile su ga podjele kojima je i sam kumovao i poticao ih. Buka
Prije pada komunizma u studenom 1989., sada 61-godišnji Petr Pavel bio je član Komunističke partije kao i većina profesionalnih vojnika. Njegov CV također uključuje obavještajnu obuku u čehoslovačkoj vojsci. Nakon 1990. Pavel je nastavio ovo obrazovanje i napravio karijeru. Studirao je na renomiranim američkim i britanskim vojnim školama, uključujući međunarodne odnose. Vojno se istaknuo dok je služio u mirovnim snagama Ujedinjenih naroda u bivšoj Jugoslaviji (UNPROFOR) na području tzv. Republike Srpske Krajine. Tamo je 1993. godine vodio operaciju kojom je spašeno pedeset francuskih vojnika iz zone sukoba između Srba i Hrvata u istočnoj Hrvatskoj. Za to je odlikovan Ordenom francuske Legije časti i Češkom medaljom heroja. Pavelova strelovita vojna karijera, koja je započela u elitnoj padobranskoj jedinici, kulminirala je njegovim imenovanjem za načelnika Glavnog stožera češke vojske (2012.-2015.) i njegovim kasnijim izborom za predsjednika Vojnog odbora NATO-a. U mirovini je od 2018. godine. Deutsche Welle
Zagrebački HDZ glavnim razlogom za poraz Kolinde Grabar-Kitarović vidi predsjedničine gafove, a posebno to što je Milanu Bandiću za rođendan poslala tortu (što je bilo prije prvog kruga) i što mu je pjesmom čestitala rođendan na Broćanskoj večeri u Zagrebu. Generalno, HDZ Zagreba kao problem vidi odnos s Milanom Bandićem (s kojim su u koaliciji u glavnom gradu). N1…