Društveni angažman u totalitarnom je svijetu važniji od estetike. Od nogometa, međutim, nije
Miljenko Jergović: Zašto Karim Benzema, najbolji nogometaš svijeta, ne pjeva Marseljezu?
Nogomet je, vjerojatno, jedina čovjekova aktivnost oko koje se okupljaju društvene elite u kojoj te ne diskvalificira tvoje etničko, vjersko ili rasno manjinstvo. I još uvijek nogomet je sport u kojem najbolje prolaze djeca iz socijalno deklasiranih dijelova društva. Njihov očaj je najveći. Nogomet je, više nego išta drugo, posao u kojem nedodirnut možeš biti to što jesi. I nikad se ne moraš izjasniti o onome što jesi. Postoje igrači u koje se uvijek gleda: pjeva li on himnu? Tako se, recimo, gledalo u Danijela Subašića, a on je pjevao otvarajući širom usta, kao da je Caruso. I naravno da se moralo primijetiti da Karim Benzema ne otvara usta dok svira Marseljeza. Upitali su ga zašto, a on je u intervjuu za madridski sportski list Marca rekao: “Ako poslušate riječi Marseljeze, čut ćete u njima samo poziv u rat, a meni se to ne sviđa.” No, zašto je tako teško prihvatiti da jedni Francuzi pjevaju Marseljezu, a drugi je Francuzi ne pjevaju? I zašto je mnogo lakše reći da ovi drugi – nisu Francuzi? Zato što i nije o Marseljezi riječ, nego o tome da se nekako pronađe razlog da se “drugima” odrekne pravo da budu ono što jesu, dakle Francuzi. 24sata
