I stvarno, uvijek je bila slatka!
Miljenko Jergović: Sjećanje na lubenice
Lubenica je bila porodična stvar. Zato se kupovala cijela. Po veličini kupljene lubenice nije se toliko mjerila veličina obitelji za nedjeljnim stolom, koliko se mjerila njezina sreća. … Na Sepetarevac je lubenicu donosio Nono. Ponekad i barba Dragan, a jednom-dvaput i otac, usput, donoseći alimentaciju. Nonetova je uvijek bila slatka. On bi kucnuo po njoj, kao da kuca nekom na vrata, osluhnuo zvuk, i tako izabrao. Neobično je to, rekla je Nona, jer inače nema sluha! … Žene su u to vrijeme uglavnom odbijale kuckanje po lubenicama i biranje po sluhu, nego su od Makedonca iskale da im izvadi čep. Makedoncu je to bilo kao da mu dušu vadiš! Ali na kraju bi, nakon velikog protivljenja, sam izabrao lubenicu pa bi onim velikim špicastim nožem iz nje izrezao trokut, takozvani čep, i onda ga nabodenog na vrh noža ponudio gospođi. Ili drugarici. Noni. Ili mami. A ona bi pustila mene da probam lubenicu. Ja bih tad rekao: slatka! I stvarno, uvijek je bila slatka. Miljenko Jergović