Milanović: Nema nikakvog razloga da Hrvatska ne prizna Palestinu - Monitor.hr
29.08. (07:00)

On je za, ali ovi drugi možda nisu

Milanović: Nema nikakvog razloga da Hrvatska ne prizna Palestinu

Cijeli niz država priznao je Palestinu, pa i dio država bivše Jugoslavije. Hrvatska šuti. Za mene je priznanje Palestine moralno pitanje i nema apsolutno nikakvog razloga i opravdanja da se palestinskom narodu ne prizna pravo na državu. Zašto Hrvatska šuti? – rekao je Milanović na godišnjoj konferenciji hrvatskih diplomata u Zagrebu. Više od 140 od 193 zemlje članice Ujedinjenih naroda priznaje Palestinu kao suverenu državu. Zapadnoeuropske zemlje i Sjedinjene Američke Države dugo su bile iznimka. Milanović je ponovio i svoj stav o ratu u Ukrajini, odnosno da Hrvatska može pomagati humanitarno i opremom, ali se ne smije direktno uključivati u sukob, ističe se u priopćenju iz Ureda predsjednika. Nacional


Slične vijesti

30.08. (20:00)

Teško je raspetljati palestinski čvor

Alić: Kršćanski cionizam – od eshatološkog predviđanja do geostrateške Igre sudnjega dana

Zašto se ne govori (dovoljno) o kršćanskom cionizmu? U izbjegavanju ove teme ima i prešućivanja skrivene intencije kršćanskih cionista da jednim potezom dobiju na više strana. Šutnjom se možda želi prikriti želja kršćanskih cionista da se riješe Židova šaljući ih iz Europe i Amerike u neprijateljsko arapsko područje. Naravno, nakana je umotana u celofan vjere. Izraelski povjesničar Ilan Pappe  smatra da je cionizam nastao u okvirima kršćanstva. Četvrti kongres cionista iz 1900-te godine bio je značajan zbog nekoliko indikativnih detalja. U pitanju je dakle bila kolonizacija. Autohtono stanovništvo trebalo je završiti u rezervatima. Ironijom sudbine prije tih rezervata organizirana su geta za same Židove. U Europi. Sead Alić za Epohu.

18.08. (22:00)

Neprijateljski raspoloženi susjedi

Povijest Palestine: Nakba 1948. razorila je palestinsko društvo

Nakba je naziv za etničko čišćenje Palestinaca koja je započela 1948. godine. Od početka britanske kontrole nad Palestinom 1917., Britanci su radili na omogućavanju kvazidržave cionističkim institucijama u Palestini. Britanska kolonijalna vladavina postavila je temelje za cionistički doseljenički kolonijalizam koji se na kraju razvio u izraelsku državu, koja je i dalje doseljenička kolonijalna država. Palestina je prošla ogromnu transformaciju u drugoj polovici 19. stoljeća, puno prije nego što je ondje stigao cionistički pokret. Došlo je do ekspanzije gospodarstva i stanovništva. Tridesetih godina došlo je do Palestinskog ustanka i pokušaja da se uspostavi nova vlast, uz uvjet da se ograniči doseljavanje Židova i prodaja zemlje cionističkom pokretu. No, Britanci su natjerali susjedne arapske zemlje da pritisnu Palestince da prekinu štrajk nakon šest mjeseci i poslali Peelovu komisiju koja je preporučila podjelu Palestine na židovsku državu, arapsku državu i međunarodnu jurisdikciju. To je bilo prvo službeno plasiranje ideje o podjeli Palestine… Palestinska povjesničarka za Novosti.

08.06. (13:00)

Blisko o Istoku

Otvoreno o priznanju Palestine: Jedna strana kaže kako bi to bio ustupak terorizmu, dok drugi kažu da se nepriznavanjem prikriva genocid

Boris Havel s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu naglasio je u “Otvorenom” da bi priznanje Palestine bilo suprotno miru i zdravom razumu, dok Hassan Haidar Diab, novinar Večernjeg lista, odgovara da je “promašio cijelu priču”. Emina Bužinkić iz Inicijative za slobodnu Palestinu ističe da se razgovorima o priznanju palestinske države kamuflira genocid. Davor Štern, stručnjak za Bliski istok, problematizirao je šutnju međunarodne zajednice kada je riječ o otetim Izraelcima. HRT

07.06. (12:00)

Kad brendovi zašute...

All Eyes on Rafah: Lijeni aktivizam ipak ne treba odbaciti

Kako je CNN-u rekao Hirji, ‘Oči uprte u Rafah‘ poziv je svijetu da ne okreće glavu, da shvati da je i on dijelom odgovoran za situaciju u Pojasu Gaze. No istodobno svijet pretvara u gledatelje tuđe traume; stvara se distanca između žrtava i publike. Samo gledateljem (oči su nam uprte) komentiramo, osuđujemo, iznosimo mišljenje, ali ne činimo ništa drugo. Ili, kako pita Hirji, što činimo nakon što pogledamo?Slično je bilo s Black Lives Matter – brendovi su spremno uskočili na vlak protiv rasne diskriminacije, zacrnili svoje profile iako su većina njihovih čelnika bijelci, kako se to popularno voli reći – na poziciji moći. Blackout Tuesday, piše magazin Dazed, proglašen je jednim od najneučinkovitijih oblika online aktivizma koji je (kratkoročno) bio koristan osobnom brendiranju.

Međutim, stvari su nešto drukčije, a ovaj slacktivism ipak korisniji. Naime, za razliku od pokreta iz 2020. o sukobu između Izraela i Palestine nijedan globalni brend nije rekao ni riječ. Palestinski pokret solidarnosti ​suočava se s cenzurom i represijom, ljudi (posebno u Americi) gube posao jer su otvoreno stali u obranu Palestinaca ili pozivali na prekid vatre. Oko Palestine je, dakle, priča vrlo osjetljiva, jer ako ijedan brend ili javna ličnost stane na stranu ljudi iz Gaze, proglasit će ga hamasovcem, antisemitom… Lider

31.05. (01:00)

Bitno je da se poruka prenese

All Eyes on Rafah – fotografije i videozapisi koji prikazuju napade i njihove posljedice često su skriveni iza upozorenja o osjetljivom sadržaju, AI generiranom fotkom to se izbjegava

Sliku generirana umjetnom inteligencijom na Instagramu od srijede ujutro podijelilo je 43 milijuna korisnika, a nastala je nakon izraelskih napada u kojima je ubijeno najmanje 45 Palestinaca. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu označio je napad kao “tragičnu pogrešku”, dok je glasnogovornik Izraelskih obrambenih snaga (IDF) rekao da je veći dio razaranja uzrokovan naknadnim požarom koji nije mogao biti izazvan samo korištenim streljivom. Na ovaj način izbjegava se cenzura i raste osvještenost onoga što se trenutno zbiva u Gazi. Al Jazeera

01.05. (18:00)

Blisko o istoku

Žižek: Canceliranje Palestine

Ruši se kuća od karata. Ranije se Izrael makar pretvarao da poštuje dva pravila: kritika izraelske politike je dozvoljena, a antisemitizam nije; i bombardiranje Gaze je usmjereno na Hamas, koji i sam terorizira obične Palestince, a ne na cjelokupno stanovništvo Gaze. U posljednje vreme, međutim, ove razlike su se urušile. Netanyahu u intervjuima otvoreno izjavljuje da je u slučajevima kada direktan antisemitizam nije dozvoljen, njegovo mjesto zauzela kritika Izraela. Također, mnogi visoki izraelski dužnosnici sve otvorenije izjednačavaju Gazu sa Hamasom. S obzirom na to, argument koji se često ponavlja da Izrael ne može zaista eliminirati Hamas, promašuje poantu. Za Izrael, pravi cilj rata jeste apsorpcija Gaze i Zapadne obale: Veliki Izrael, od rijeke do mora. Do tada, Izrael treba biti u stanju da tvrdi da Hamas i dalje predstavlja prijetnju, kako bi opravdao nastavak vojne intervencije. Slavoj Žižek za Peščanik.

23.04. (20:00)

Al Jazeerin dokumentarac otkriva priču oko napada Hamasa na Izrael, brojne optužbe na njihov račun ispale – lažne

Istraživački novinari Al Jazeere (I-Unit) proveli su forenzičku analizu događaja od 7. listopada, kada su borci Hamasa pokrenuli napad na Izrael koji je transformirao politiku Bliskog istoka. Dokumentarac October 7 otkriva pozadinu službene priče da su borci Hamasa kršili ljudska prava, da bi putem prikupljenih snimaka prikazali kako su neke od tih priča – lažne. To uključuje tvrdnje o zločinima poput masovnog ubijanja i odrubljivanja glava bebama, kao i tvrdnje o raširenom i sustavnom silovanju – priče koje su političari u Izraelu i na Zapadu širili kako bi opravdali žestinu naknadnog bombardiranja Pojasa Gaze, koje je do objave dokumentarca ubio više od 30 tisuća ljudi. Tamo gdje su navodno pronašli ostatke spaljenih beba, utvrđeno je kako tamo nikakvih beba nikad nije ni bilo. Dokumentarac je mučan, ali poučan. Gledanje na vlastitu odgovornost. Al Jazeera

16.04. (18:00)

U ime čijeg to Boga?

Sead Alić: Karl Marx u Svetoj Zemlji

Cionistički rabini koji pozivaju na istrebljenje palestinskog naroda u Gazi obavljaju time ritual svojevrsnog ideološkog striptiza: skidaju svoje rabinske odore i prikazuju se u bijedi vlastitih religijskih uvjerenja. Bog koji kroz njih govori bog je politike, kapitala, geostrateških interesa, kupoprodajnih odnosa… Ulovljeni u mrežu industrijaliziranja svijesti posredstvom masovnih i mobilnih medija, mi ipak ulovimo i pokoju informaciju o ljudima koji se pozivaju na Boga da bi proizvodili smrt.

U svom Prilogu kritici Židovskog pitanja, Karl Marx se u svojim ranim, Ekonomsko-filozofijskim manuskriprima, dotaknuo problema emancipiranja Židova u europskoj sredini, posebno Njemačkoj. Zapisao je niz rečenica koje danas zvuče puno realističnije nego u vrijeme njihova nastanka. Marx je naime problem židovstva vidio dublje od političkog problema religijske slobode. Jednako tako u židovstvu je detektirao crtu koja tek danas, s eksplozijama u Gazi – izlazi na površinu. Židovstvo naime Karl Marx ne gleda samo kao religijsku orijentaciju. U njemu ovaj, dijelom svog obiteljskog stabla Židov, pronalazi elemente koji povezuju svjetovne interese, bogatstvo, želju za posjedovanjem i pitanje odnosa religijske hijerarhije prema istinskim potrebama svakog ljudskog bića. Sead Alić za Epohu.

05.04. (13:00)

Nepovredivo pravo na dom

Dokumentarac ‘No Other Land’: Jezivi prizori iz palestinskih naselja na Zapadnoj obali

Mjesto radnje su naselja u okrugu Masafer Yatta u južnom dijelu planinskog lanca Hebron. Pratimo tamošnju situaciju počevši od ljeta 2019. godine, kada u okrug dolazi izraelska vojska tvrdeći kako je područje proglašeno poligonom za vojnu obuku te da se sva naselja ruše a stanovnici moraju otići. Posrijedi je rodni kraj mladog pravnika i palestinskog aktivista Basela Adre, koji prvo kamerom a poslije i svojim pametnim telefonom snima što se događa u njegovu zavičaju. “No Other Land” svoju je svjetsku premijeru imao ove zime na Filmskome festivalu u Berlinu u Programu Panorama gdje je osvojio nagradu za najbolji dokumentarac. Jutarnji

06.02. (15:00)

Miroljubiva nacija

Iz knjige izraelskog povjesničara Ilana Pappea – Deset mitova o Izraelu

U očima mnogih Izraelaca i njihovih pristaša širom svijeta － čak i onih koji bi mogli kritizirati neke od njegovih politika － Izrael je, na kraju krajeva, dobroćudna demokratska država, koja traži mir sa svojim susjedima i jamči jednakost svim svojim građanima. Oni koji kritiziraju Izrael pretpostavljaju da je, ako je išta pošlo po zlu u ovoj demokraciji, to bilo zbog rata 1967. godine. S ovog gledišta, rat je pokvario pošteno i marljivo društvo nudeći lak novac na okupiranim teritorijama, dopuštajući mesijanskim grupama da uđu u izraelsku politiku, i iznad svega pretvarajući Izrael u okupatorski i ugnjetavački entitet na novim teritorijama.

Mit o tome da je demokratski Izrael upao u nevolje 1967. godine, ali da je i dalje ostao demokracija, šire čak i neki zapaženi palestinski i pro-palestinski učenjaci － ali on nema historijske temelje. Prije 1967. Izrael definitivno nije mogao biti prikazan kao demokratija. Država je podvrgla petinu građana vojnoj vladavini zasnovanoj na drakonskim britanskim obaveznim hitnim propisima, koji Palestincima uskraćuju osnovna ljudska ili građanska prava. Lokalni vojni guverneri apsolutno su vladali životima ovih građana: mogli su za njih osmisliti posebne zakone, uništiti im kuće i egzistenciju i poslati ih u zatvor kad god im se prohtije. Magazin Plus