Jedanaesti studijski album Foo Fightersa spada u onaj red ‘najočekivanijih’ iz razloga jer dolazi kao prvi u novoj fazi rada u kojoj se ovaj rock gigant zatekao igrom sudbine. To nije samo još jedan album u nizu objavljen po onom pravilu da uvijek treba objaviti neki novi album. To je album s razlogom. Album koji traži duševno izlječenje, album koji je posljednji pozdrav dragom kolegi, album koji angažirano traži neke odgovore za budućnost, album koji stoji kao neka slutnja o tome kako i najbolji tulum može naprasno biti prekinut, a opet album koji ne želi biti skrušena patnja, već stadionska supernova, jer Foo Fightersi drugo ne mogu ni biti. Ravno do dna daje ocjenu 8 od 10.