Među najbrže završenim sukobima su i neki ratovi na Balkanu - Monitor.hr
24.05.2015. (16:35)

U boj, u boj

Među najbrže završenim sukobima su i neki ratovi na Balkanu

U prošlosti je bilo i ratova koji su trajali izrazito kratko, a britanski Independent je složio listu deset najkraćih. Tako je Englesko-zanzibarski rat iz 1896. trajao svega 38 minuta, a drugi po redu je poznati Nogometni rat (1969.) između Hondurasa i El Salvadora koji je trajao sto sati i kojemu je povod bio gol postignut u produžecima kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo u nogometu. Na listi je i Drugi balkanski rat (32 dana). Jutarnji


Slične vijesti

29.11. (07:00)

Djeca u odijelima

Starešina: Saborske se rasprave uglavnom svode na plitka međustranačka podbadanja i nadigravanja. ‘Outfiti‘ su puno važniji od sadržaja. Kao u nekom dječjem vrtiću za poodmaklu dob

Nije uopće zamislivo da u današnjem Hrvatskom saboru neki izabrani narodni zastupnik ili zastupnica održi govor na razini Strossmayera ili Starčevića 1861., Radića 1918. ili Tuđmana 1990. Pitam se koliko tih izabranih narodnih zastupnika uopće može razumjeti što su u istoj sabornici govorili njihovi znameniti prethodnici. Možda bi se našlo dvoje-troje koji bi razumjeli.

I sve to dakako postaje izvor političkih frustracija koje proizvode potpunu nezainteresiranost za sudjelovanje u političkom životu jer sve izgleda zadano, strogo-kontrolirano, neprobojno za bilo kakve nove inicijative ili nove ljude, koji nisu izravan proizvod starih elita i to u cijelom političkom spektru – od krajnje lijevog o krajnje desnog i obrnuto. Gledano iz te perspektive oktroirane političke scene, danas izgleda nevjerojatnim da se u dogledno vrijeme pojavi netko tko će unijeti novu energiju u taj učmali, zatvoreni politički bazen. Ali velike se političke promjene i ne događaju u svakome izbornom mandatu, već se mjere u epohama. U Hrvatskoj su se uglavnom uvijek događale u sklopu ili ako hoćete na repu europskih i svjetskih previranja i promjena. Kriza elita i političkog upravljanja nije samo naša autohtona pojava, već je dio europske i šire zapadne političke krize. Višnja Starešina za Lider.

21.11. (21:00)

Geopolitika i tenis – Tuđman protiv svijeta na dva terena

Kako je Hrvatska postala geopolitički “break point” Europe

Ne mislimo veličati prvog predsjednika RH, ali Višnja Starešina za Lider ističe njegovu nepobitnu ulogu u geopolitičkim uvjetima koji su doveli do osamostaljenja hrvatske države: Za početak, bilo je važno prepoznati da su političke promjene u Europi, urušavanje komunizma i uspostava demokratskih sustava, koji podrazumijevaju i pravo naroda na samoodređenje, za Hrvatsku prilika da se konstituira kao samostalna država i iskorači iz nametnutog versajskog geopolitičkog poretka, odnosno iz Jugoslavije. Tuđman je tu priliku prepoznao. Imao je i ozbiljne protivnike. Prvi je protivnik bio velikosrpski projekt, potpomognut vojnom silom JNA, po procjenama četvrtom vojnom silom tadašnje Europe, kojem je samostalna hrvatska država bila ultimativni neprijatelj. A drugi, kojeg se često previđa, bile su vodeće europske političke sile, Francuska i UK, ujedno i stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, koje su pod svaku cijenu željele očuvati jugoslavenski državni okvir, kao geopolitički okvir koji im osigurava dominaciju na europskom kontinentu i predstavlja branu njemačkom utjecaju na jugoistoku Europe i dalje na Bliskom istoku.

07.10. (10:00)

Hvala, ovo ne gledam

Na HRT-u krenula dokumentarna serija ‘Partija’, Klasić: To je klasičan primjer povijesnog revizionizma

Iz perspektive gledatelja serija mi izgleda konfuzno i dosadno. Što se tiče profesionalne perspektive, ovo je klasičan primjer povijesnog revizionizma. Nije mi jasno zašto serija o jednoj političkoj stranci kreće na sredini priče. Volio bih vidjeti seriju koja će biti prikazana na HRT-u o, recimo, HDZ-u, koja će, umjesto od barake na Jarunu, krenuti od toga da je HDZ proglašen zločinačkom organizacijom, sa svojim šefom u zatvoru. To se nikad neće dogoditi. Netko tko ne zna ništa o Partiji, gledajući ovu seriju, neće saznati ništa o tome da je ona bila treća stranka po snazi u Kraljevini Jugoslaviji, ponajviše zbog svojih emancipatorskih politika u smislu prava radnika i žena, koja se borila protiv velikosrpske hegemonije i zato bila zabranjena. Kaže Hrvoje Klasić za tportal, na kojemu su pitali i Zlatka Hasanbegovića za mišljenje, koji se, očekivano, ne slaže s kolegom Klasićem, tvrdeći da se takva serija trebala snimiti i ranije.

05.10. (14:00)

Kako izgubiti državu u nekoliko koraka

Hrvatska u magli – srljanje u Kraljevinu SHS i uloga Stjepana Radića u borbi protiv toga

Stjepan Radić je 24. studenog 1918. održao znameniti govor upozoravajući na opasnosti ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom, poručivši političarima da „ne srljaju kao guske u maglu“. Radić se protivio centralizmu pod srpskom dinastijom, predviđajući da će takva državna zajednica ugroziti hrvatsku samostalnost. Za razliku od Strossmayerova i Starčevićeva govora na Velikom Saboru 1861., koji su bili konceptualne naravi, Radićev je govor bio reakcija na važnu odluku o budućnosti Hrvatske, odluku koja markira granicu između dviju epoha hrvatske (geo)političke pripadnosti (zapadnom i istočnom krugu) i gotovo proročanski ukazuje na posljedice južnoslavenskog ujedinjenja provedenog po diktatu Beograda. Iako je bio marginaliziran i suočen s prijetnjama smrću, ostao je nepokolebljiv. Nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, prosvjedi su ugušeni, a Radić je 1928. ubijen u beogradskoj skupštini. Višnja Sarešina za Lider.

04.10. (18:00)

Novi Amsterdam

Kad bi vas netko pitao koji je glavni grad svijeta, odgovor bi se možda nametnuo sam od sebe

New York je svet u malom, jer bi najviše ljudi na planeti htelo baš tamo. Iako bi mnogi što su tamo trenutno hteli da su negde drugde. Takvo je vreme. Grad na ušću Hudsona uvek je bio drugačiji. Ovog meseca taj grad slavi veliki jubilej – 400 godina. Nije baš kao Beograd ili London, još manje kao Atina ili Damask.

Starosedeoci Severne Amerike sasvim izvesno nisu razumeli koncept posedovanja zemlje kakav su sa sobom doneli Evropljani, ali je bar savest Holanđana mogla da bude mirna – nisu ništa ukrali, nego pošteno platili. U svoje četiri decenije postojanja Nieuw Amsterdam i cela Nova Holandija bili su izrazito multinacionalni. Oko polovine stanovnika došlo je iz cele Nizozemske, ali je druga polovina obuhvatala ljude sa svih krajeva koje zapljuskuje Atlantik.

Novi Amsterdam brzo je postao bitna tačka u holandskoj pomorskoj mreži, koja je na Atlantiku sezala do Benina, južnih krajeva Afrike, Brazila, Surinama, Kariba i matične zemlje. Protok robe unutar te mreže bio je veoma obiman. Odmah je bilo jasno da ovaj grad ima mnogo veći značaj od običnih trgovačkih naseobina kakve su nicale po svim kolonijama. Pulse o povijesti New Yorka.

01.10. (19:00)

Njegova riječ vrijedi tisuću kuna

Otac domovine: Tek nakon njegove smrti, Starčevićev koncept samostalne hrvatske države počinjao je dobivati težinu u hrvatskoj politici i širu političku podršku u narodu.

Njegova se politika sastojala od puno strasti, emocija i nacionalnog zanosa,  čvrste logičke i povijesne i pravne utemeljenosti njegovih političkih zahtjeva, krutosti stavova i nesklonosti bilo kakvom kompromisu ili taktiziranju, borbenosti i prezira prema političkom pacifizmu, oštre polemičnosti i nerijetko gruba verbalnog izričaja. I od potpune posvećenosti onome što je smatrao prioritetom hrvatske politike – stvaranju samostalne hrvatske države: ‘makar  bila samo uru dugačka i uru široka, makar bilo pet Hrvata neka to pet bude slobodno i sretno‘. Pritom je imao izraziti deficit političke pragme, a diplomatske finese nije imao ni u tragovima. Ili kako je sam rekao znamenitom  govoru na Velikom  saboru 1861.: ‘Gospodo, ja najradje mučim, nu kad govorim, ja govorim kako mislim i ćutim.‘

Starčevićev koncept samostalne hrvatske države izgrađen je na osnovi povijesnog državnog prava, odnosno prava na teritorije koji su nekoć pripadali hrvatskim kraljevstvima, a u pogledu stanovništva je možda bio najsličniji konceptu na kojem je stvoren SAD – sve tijekom stoljeća doseljeno stanovništvo smatrao je Hrvatima. Iz današnje političke perspektive to izgleda kao asimilacijski i velikohrvatski koncept. Ali u to doba, kada su Austrija i Mađarska dogovorno otimale hrvatske teritorije uz snažnu germanizaciju i mađarizaciju, a Srbija intenzivno promovirala velikosrpski projekt među pravoslavnim stanovništvom,  Starčevićev je koncept bio inkluzivna ‘kamilica‘, bez šanse za političkom realizacijom. Višnja Starešina za Lider.

25.09. (12:00)

Nekad se u Saboru moglo čuti i nešto pametno

Josip Juraj Strossmayer: Njegov govor u Saboru 1861. vjerojatno je najsnažniji poziv za stvaranje autentične i autohtone nacionalne elite ikad izgovoren

U hrvatskom Saboru, jel. Kićenom i kultiviranim retorikom, po kojoj je bio čuven, biskup Strossmayer poručio je svojim kolegama zastupnicima: Gospodo, nije dosta, da nosimo zdravu mišicu i srce junačko. Danas se vojuje više i odlučuje oružjem duha nego oružjem materijalnim. Zaman nam najznamenitiji položaj, zaman najplemenitije zadaće, ako nam umnih i moralnih sila uzmanjka, bez kojih sve blago neba i zemlje ništa ne prudi… Imenovanje Strosmayera biskupom malene pogranične biskupije postalo je zaglavni kamen razvoja hrvatske kulture te sustava znanosti i obrazovanja, dakle sustava koji oblikuju nacionalnu elitu, proizvode ‘softver‘ nužan za stvaranje samostalne države i njezinu opstojnost. Višnja Starešina za Lider

14.09. (22:00)

I autoindustrija je imala svoj ratni put

Renault je proizvodio najbolje tenkove i taksije koji su zaustavili ofenzivu na Marni, a Citroën streljivo, Rolls-Royce proizvodio oklopnjake…

Andre-Gustave Citroën uoči izbijanja Prvog svjetskog rata nije bio netko koga se prvo povezivalo s automobila. Francuski industrijalist je doduše 1906. postao direktorom automobilske tvrtke Mors, no kad su topovi zapucali nad Europom Andre Citroën bio je zadužen za masovnu proizvodnju streljiva. I to je činio briljantno te je stekao svjetsku slavu. Prva bitka na Marni odvijala se od 5. do 12. rujna 1914., a za zaustavljanje snažnog njemačkog napada najzaslužniji su Renaultovi automobili Type AG i Type AG-1, kolokvijalno zvani ‘Taxi de la Marne’. Malo je poznato da je Henry Ford bio veliki pacifist, međutim, kad je Amerika 1917. ušla u rat svi Fordovi traktori i kamioni u britanskim tvornicama proizvodili su se isključivo za potrebe vojske. Nacional

14.09. (21:00)

Navik on živi ki zgine pošteno

Urota zrinsko-frankopanska i njezino brutalno slamanje od strane Bečkog dvora i danas može biti povijesna lekcija iz politike i geopolitike

U vrijeme kada se hrvatska politička retorika nerijetko spušta na razinu psovke, a strateško promišljanje budućnosti i ne postoji, cilj je ovog serijala Višnje Starešine za Lider podsjetiti kako se o velikim i egzistencijalnim izazovima naroda i države može promišljati, govoriti i djelovati drukčije – Oproštajno pismo grofa Petra IV Zrinskog supruzi i političkoj suradnici Ani Katarini Zrinski rođ. Frankopan jedno je od najdirljivijih pisama u hrvatskoj (političkoj) povijesti. Večer uoči smaknuća u Bečkom Novom Mestu, dakle, 29. travnja 1671., na smrt osuđeni Petar iz tamnice piše Ani Katarini: Moje drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu Bratcu. Budi I Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim.

Ovo pismo nije samo osobni, intimni oproštaj Petra Zrinskog od Ane Katarine. Ono označava i tragičan slom jednog pokušaja osamostaljenja Hrvatske u odnosu na tuđinsku vlast, u ovom slučaju u odnosu na Bečki dvor, u povijesti poznat kao Urota zrinsko-frankopanska. Označava i tragičan kraj dviju hrvatskih plemićkih obitelji – Zrinskih i Frankopana – koje su puna dva stoljeća bile nositelji obrane od osmanskih osvajanja. I to ne samo obrane vlastitih posjeda i hrvatskih granica, već i obrane kršćanske Europe.

12.09. (20:00)

Ovo je, gospodo, pravi Hrvat i domoljub

Nikola Zrinski nije bio čovjek velikih filozofskih dubina i diplomatskih finesa. Bio je iznad svega vojskovođa, ratnik i pragmatični političar

Odlučno je odbijao sve turske ponude za savezništvo i vazalni odnos, kakve su mnogi vladari u jugoistočnoj Europi, prihvaćali kao manje zlo. Danas bi se to kazalo da je čvrsto čuvao hrvatsko geopolitičko mjesto u Europi, bez obzira na nezadovoljstvo mnogim političkim postupcima europskih vladara. Viteška obrana Sigeta postala je inspiracija za brojna umjetnička djela. U Hrvatskoj je sjećanje na Nikolu Šubića Zrinskog ponovo osnaženo četiri stoljeća poslije bitke, u drugoj polovici 19 stoljeća, u vrijeme formiranja nacionalnih država u Europi, kada je i Hrvatska formulirala svoje državotvorne programe, tražeći svoju (geo)političku šansu za državnu suverenost.

Sigetsku je bitku Ivan pl. Zajc pretočio u operu ‘Nikola Šubić Zrinski‘, uz evergreen koračnicu ‘U boj, u boj‘. Zrinski u posljednjem proboju iz Sigeta postao je tema i mnogih likovnih djela i to ne samo među hrvatskim umjetnicima. No dok je po viteštvu široko prepoznat, manje su prepoznate njegove političke odlike. Prva: znao je vrlo jasno postaviti strateški prioritet. Bila je to obrana od Turaka, dok je sve ostalo moglo biti predmet pregovora i dogovara. I drugo: jasno je vidio hrvatsku geopolitičku poziciju u Europi. Iako je imao mnogo razloga osjećati se i zaboravljen i napušten pa i izigran. Iz serijala Višnje Starešine za Lider.