Marjanović: Poznato je da seks i golotinja prodaju, ali pametni brendovi ciljano koriste slavne u svojim kampanjama - Monitor.hr
26.08. (11:00)

Don't be angry with me...

Marjanović: Poznato je da seks i golotinja prodaju, ali pametni brendovi ciljano koriste slavne u svojim kampanjama

Sydney Sweeney je glumica čije filmove i serije možda nikada niste pogledali, ali postoji ogromna mogućnost da ste “veliki fan”. A Sydney je toga itekako svjesna i to debelo koristi kako bi na brojne načine unovčila ovaj interes. Nedavno je na Instagramu objavila (još jedan) “thirst trap” koji je imao svrhu koja je nekima od nas vjerojatno promakla ili ste se možda trudili zanemariti taj detalj na fotki. Kad s jedne strane imate jednu od trenutno najseksi žena na svijetu, a s druge cipele koje očekujete na čukljavim nogama svog djeda, to u prosječnom mužjaku stvori razdor i želju da mu netko objasni što se upravo dogodilo i treba li kupiti to što mu Sydney nudi. No, pitanje je prodaje li zaista seks?

Calvin Klein ranih je osamdesetih koristio mladu Brooke Shields kako bi djevojkama prodao traperice i u 2024. i dalje im polazi za rukom ono što svim ostalim brendovima (koji rade identičnu stvar) ne ide. HeyDude je prepoznao isto što i Calvin Klein – zvijezde treba iskoristiti onda kad su na pravoj razini slave. To znači da brend razumije trenutak u kojem se nalazi, a jednom kad svladate tu vještinu, polazi vam za rukom prodati i ružnjikave staračke cipele. Hrvoje Marjanović za Index


Slične vijesti

06.09. (13:00)

Netko je opet tri puta izgovorio - Bubimir, Bubimir...

Marjanović o nastavku Bubimira: Bolji od originala…

Jedinicu sam volio i tijekom života sigurno je pogledao barem pet puta, ali film mi se oduvijek više sviđao kao ideja nego kao film koji me istinski zabavio. Cijenio sam Burtonovu viziju zagrobnog života, Winona Ryder u tom je periodu bila omiljena američka glumica većine mračnjaka među klincima, a Michael Keaton postao je službeno jedini glumac kojeg ste u ulozi mogli zamisliti. Burton je odlučio oživjeti svoju morbidnu komediju i rezultat je iznenađujuće zabavan film, koji je u mnogočemu bolji od prethodnika. Ono što je zanimljivo je da film predstavlja svojevrsni odmak od standardnog Burtonovog stila i premda je prepun prepoznatljivih ideja i rješenja, zagriženim bi se fanovima mogao učiniti kao “Burton light”, što djelomično i jest, ali iz nekog razloga, unatoč svojem “burtonofilstvu”, to nisam doživio kao nedostatak.  Kaže Hrvoje Marjanović za Index. Prve recenzije i na Forumu.

30.08. (00:00)

Seve internacionale

Marjanović: Severina je mogla reći “pjevaj, pleši, naplati i odjebi”. Ali nije

Ovo je epski fail Vučića i njegove ekipe, a još su smješniji pokušaji da se sramotni potez priglupim spinovima pretvori u dokaz tobožnje moralne pobjede nad Hrvatima. Naravno, tu pobjedu neće vidjeti nitko s pola mozga, već samo režimski mediji poput Kurira i Informera, koji kao da se natječu u tome tko će se više uvući u vođino dupe koristeći naslove koji kao da su nastali u doba najžešćih medijskih nadmetanja tijekom Domovinskog rata, a ne 2024. Da ne znate kontekst i čitate naslove, pomislili biste da je Severina potrpala Srbe na traktore i na odlasku im obećala da će ih njena ruka stići i u Srbiji. No, zaustavljena je na granici, to ju je raspizdilo i o tome je napisala podulji status, kao što i dolikuje svakoj osobi iznad 40 koja je nekoliko sati života žrtvovala u Balkanskom limbu koji popularno nazivamo Bajakovo.

Je li sve to populistički performans? Bez ikakve sumnje. Ali što očekujete? Ona je zabavljačica i najveća ženska zvijezda u državi, naravno da je sve što radi predstava. Sve mora biti predimenzionirano. Međutim, za razliku od 99% svojih kolegica, Severina tu i tamo svoju platformu koristi za nešto drugo osim reklama, najava koncerata i “hrabrih” selfija bez šminke. I redovito ulazi u “beefove” s ekipom koja, da si ne lažemo, predstavlja velik dio države u kojoj živi. Samo na desničare, konzervativce i vjernike otpada dobar dio potencijalne publike. Sad je zaratila i s dijelom takvih u Srbiji. Hrvoje Marjanović za Index

16.08. (00:00)

Kome nije dosta Osmog putnika (ali ne onog gdje je bio Gibonni)

Marjanović o novom Alienu: Romulus – Nema muda, ali zabavlja

Jedinica je imala snagu koja proizlazi iz originalne ideje snimanja klasičnog svemirskog SF B-horora, ali s vrhunskom glumačkom postavom i kreativnim timom koji je u igru ušao naoružan neiskorištenim idejama koje su skupljali za nerealiziranu megalomansku verziju Dine Alejandra Jodorowskog. Osim toga, imali su nikad viđeno Gigerovo čudovište, koje su vješto dozirali i tretirali poput morskog psa u Spielbergovim Raljama. Cameron je pak osmislio nastavak svih nastavaka jer pametno je zaključio da element iznenađenja nakon jedinice više ne postoji. Svi filmovi nakon toga bili su borba s vjetrenjačama (i čelnicima studija). I upravo je zato Alvarez od samog početka odlučio pametno zaobići trojku i četvorku i svoj film smjestio u period između jedinice i dvojke. Romulus je predivno snimljen film koji fantastično evocira vibru osamdesetih bez preizražene želje da bude “retro”. I zapravo sve savršeno funkcionira do određenog trenutka. Hrvoje Marjanović za Index. Forum

11.08. (21:00)

Antireklama je najbolja reklama

Marjanović: Gašenje Thompsona je najneuspješniji cancel projekt u povijesti

Gledati Thompsona kako s preko 25 tisuća fanova pjeva sve hitove s kompilacije “Pjesme koje ljute ljevičare, liberale, partizane i glasače Možemo” i bit će vam jasno da je ovo još jedan projekt koji se ‘ladno može staviti na istu listu na kojoj se nalazi i nikad okončani, ali odavno izgubljeni rat protiv cajki. U isto vrijeme, što bi to nešto zanimljivije moglo biti? Ovo je čovjek koji je na MOTORU UŠAO U ČAVOGLAVE isti dan kad se CURIOSITY SPUSTIO NA MARS i Thompson na motoru tog je dana na svim portalima u Hrvatskoj imao barem 100 tisuća čitanja više. Znaju li ti klinci tko su uopće Jure i Boban o kojima pjevaju i bi li prestali da znaju tko su? Tko zna. Teško je reći trebamo li svaki put ponavljati priče o ratnim zločinima i mlade ljude educirati o zločincima kojima su pjesme posvećene, ali da bi “čitanje je lijek protiv fašizma” funkcioniralo, potrebno je da ljudi koji to već ne znaju, je li – čitaju. Hrvoje Marjanović za Index.

14.06. (10:00)

Unosan biznis, ali i cringe for life

Marjanović: Četiri pravila za uspješnu (LOL) navijačku pjesmu

Pogledamo li realno, uspješnih domaćih navijačkih pjesama koje su se održale vrlo je malo i možete ih nabrojati na prste jedne ruke. Sve ostalo su jalovi pokušaji da se ili kopira uspješnice ili ponovi uspjeh prethodne pjesme, što samo naglašava eksploataciju domoljublja. Ako su nas rap navijačke himne ičemu naučile, onda je to da ljudi vole kad im reperi kataloški dosadno nabrajaju random stvari kao Billy Joel u We Didn’t Start the Fire. Kad ti se u spotu pojave bivši ili trenutni izbornici ili igrači, to definitivno dodaje vrijednost pjesmi i spotu, ali tu treba imati mjeru (ne dati im da zapjevaju). Za navijačku pjesmu također je važan – zemljopis. Hrvoje Marjanović za Index.

29.05. (09:00)

18 ruža za 19 žrtava

Čovjek koji nije mogao šutjeti: Priča koja na prvu nije bila nikome zanimljiva

Razlog je jednim dijelom i to, kao što je napisao i Boris Dežulović (čiji je tekst i motivirao Slijepčevića da snimi kratki film), priča o Tomi Buzovu jednostavno se nije uklapala u nacionalističke narative. Hrvatima je bio pripadnik JNA koji je život proveo u Beogradu, Srbima izdajnik koji se suprotstavio paravojnim formacijama, a Bosanci su ga zaboravili jer nije bio musliman.

Tomo Buzov je sjedio u kupeu s još dvojicom ljudi. Pripadnike Osvetnika pitao je kojoj formaciji pripadaju i zašto rade to što rade. Rekao im je da je umirovljeni oficir, a oni su mu odgovorili da ostane na mjestu i da se to njega ne tiče. U trenutku kada su Bošnjake počeli izvlačiti iz vlaka, Buzov je zgrabio jednog od njih, 17-godišnjaka, povukao ga na svoje mjesto i izašao umjesto njega. Kao što je sam Darko rekao, bio je to herojski čin, ali u prvom redu čin roditelja koji je u tom trenutku reagirao kao otac tog mladića. Prema svemu sudeći, Buzov je ubijen odmah na stanici u Štrpcima i nije bio dio skupine Bošnjaka koji su odvedeni u obližnje selo gdje su i ubijeni. Prema izjavama nekih svjedoka, razlog je vjerojatno bila njegova vojna iskaznica. Na Indexu kažu da su pogledali film (spoiler alert).

13.05. (10:00)

Da nam ne bude noćna Dora

Marjanović: Nije bitno jesu li nas “pokrali”. Bitno je što smo naučili iz ovogodišnjeg Eurosonga

Hrvati su se napokon vratili u vremena kada su Eurosong gledali s nervozom utemeljenom na stvarnom pobjedničkom potencijalu natjecatelja, a ne zabludama na potezu od “pokradeni smo” do “sve je to politika”. Vratili smo se u devedesete i ovo je možda jedina situacija u kojoj je to pozitivna stvar. Na isti onaj način na koji Hrvati danas pričaju o četvrtom mjestu Doris Dragović ili Maje Blagdan i vrlo se vjerojatno ni ne sjećaju tko je tih godina pobijedio, tako nećemo pamtiti ni Švicarca ni njegovu pjesmu. Da si ne lažemo, većinu pobjedničkih pjesama, a ova definitivno neće biti iznimka. Ono što ćemo bez ikakve sumnje zapamtiti je drugo mjesto jer to je najbolji rezultat od 1993. A ako iz ovog išta možemo izvući, onda je to da se Baby Lasagna dogodio, ne zahvaljujući, već usprkos Dori. Koje je pravo rješenje za proces izbora pjesama teško je reći, ali jedno je sigurno – žiri treba mijenjati. I to ne u onom klasičnom novinarskom stilu “ovo je zločin i glave trebaju padati” već u stilu “glazba se mijenja, logično je da to učini i žiri”.

Stoga, ili ovo gledajte kao pobjedu jer smo osvojili publiku i istovremeno izbjegli to da iduće godine moramo organizirati ovaj cirkus, ili razmislimo o tome kako da promijenimo pristup. Primjerice, da Dora ubuduće ne bude mjesto na kojem između 20 dosadnih pjesama biramo najmanje dosadnu već mjesto na kojem između 20 hitova biramo najveći. Hrvoje Marjanović za Index.

27.02. (09:00)

Ako tražiš originalnost, nećeš je ovdje naći

Marjanović: Rim Tim Plagi Dim?

Da, Hrvatska u Švedsku šalje pjesmu o kojoj se, otkako se pojavila, između ostalog piše i u kontekstu dviju pjesama koje neodoljivo podsjećaju na ovogodišnju predstavnicu Hrvatske, a pobjeda je ovu raspravu ponovno učinila aktualnom. Prvi dio priče prilično je lako riješiti jer radi se o sampleu koji je uzet sa Splicea, stranice s koje producenti diljem svijeta skidaju sampleove, i ti sampleovi, ako uredno plaćate pretplatu, postaju vaši. Je li tužno da stvari tako funkcioniraju? Možda. U svakom slučaju, ovaj pristup govori ponešto o kreativnosti u stvaranju glazbe. Kod dijela publike postoji averzija prema pjesmama koje zvuče slično i nikada nećete promijeniti njihovo mišljenje bez obzira koliko puta ponovite “ali svi kradu sve”. Je li plagiranje problem? Apsolutno. No, daleko je veće pitanje kome je problem. Dori nije, jer da jest, diskvalificirali bi ga još prije mjesec dana kada se pojavio prvi video u kojem uspoređuju tri pjesme. Eurosongu još uvijek nije. Publici definitivno nije, jer da jest, mnogi svjetski hitmejkeri ne bi imali karijere. Hrvoje Marjanović za Index.

25.01. (09:00)

Boomer.com

Marjanović: Facebook je postao mjesto gdje se okupljaju starci i objavljuju gluposti

Facebook je već godinama otužna sjena onoga što je nekoć bio. Mjesto za mahom starije ljude kojima je to posljednje mjesto na kojem bilo tko želi čitati njihova isprazna pametovanja i žalopojke o temama o kojima imaju samo površno znanje. Nekad je to bilo mjesto na kojem ste mogli pročitati i nešto pametno ili barem duhovito, a danas, čak i ako naiđete na neke rijetko suvisle statuse, obeshrabrit će vas rasprava u komentarima. Facebook je tu 20 godina (točnije, bit će 4. veljače). To je punoljetna odrasla osoba. Mladima je Facebook postao nezanimljiv istog trena kad su tamo naišli na objave svojih očeva, majki i ujaka. A to se dogodilo relativno brzo. Osim klinaca, s Facebooka su otišli i influenceri, pa čak i teoretičari zavjera. Facebook je u 20 godina prevalio dug put od mreže za druženje i upoznavanje do glorificiranog agregatora vijesti na kojem svadljivi dosadnjakovići besciljno “smučaju” između spamova, galerija fotografija djece ili nezanimljivog izleta na Plitvice, reklama za proteze protiv hrkanja… Hrvoje Marjanović za Index.

08.01. (18:00)

Svi veliki gejmeri počeli su od Tetrisa

Tetris: Ruski genij, globalni fenomen

U ljeto 1984., usred Hladnog rata, Aleksej Pažitnov, ruski programer, stvorio je igru koja će postati globalni fenomen. Pažitnov, inspiriran djetinjstvom, modificirao je matematičku igru Pentomino u računalnu verziju sa sedam pločica i nazvao ju Tetris. Prvu funkcionalnu verziju igre završio je 1985., predstavio je svojim kolegama s kojima je radio u Sovjetskoj akademiji znanosti i potpuno očekivano, svi su se navukli. U nekim je odjelima igra bila zabranjena kako bi se pojačala produktivnost jer mnogi bi zaposlenici igrali Tetris umjesto da rade. Unatoč sovjetskim zabranama, igra je procurila do zapadnih izdavača te postala jedna od najprodavanijih igara svih vremena. Tetris je putovao od Mirrorsofta do Spectrum HoloBytea, sve do Nintendo vs. Atari Games suda, a nakon dugih legalnih borbi i zakulisnih igrica, Pažitnov je, uz partnera Rogersa, osnovao Tetris Company i preuzeo kontrolu nad igrom. Iako nikada nije službeno potvrđeno koliko je Pažitnov od Tetrisa zaradio mnogi ga danas smatraju jednim od najutjecajnijih tvoraca igara u povijesti. (Index) Tetris ostaje neizbrisiv klasik, a kako je sve krenulo prikazano je 2023. godine i u zanimljivom filmu Tetris.