Nismo ih shvatili, iako mislimo da ih kužimo
Marjanović: Kako je RATM postao soundtrack bunta 90-ih
Nakon što su zbog savjeta liječnika otkazali europsku turneju (Ravno do dna), a s njom i koncert u Zagrebu, Indexov Hrvoje Marjanović piše sljedeće: Rage Against The Machine su, želimo li ih maksimalno pojednostaviti i strpati u ladicu, bili soundtrack bunta devedesetih. Generacije klinaca koje su u tom periodu prolazile kroz svoju buntovnu fazu i tražile bend koji će kvalitetno artikulirati njihov “bijes protiv sustava”, nisu trebali tražiti dalje od Ragea. Radilo se o savršenoj kombinaciji metala i rapa koja je s istim uspjehom komunicirala s ljubiteljima oba žanra. Možda je jednim dijelom riječ i o nostalgičnom romantiziranju grupe koja je prestala s radom u fazi kada su još valjali, ali RATM je oduvijek djelovao kao nešto više i posebnije od bendova koji su došli prije i nakon njih. Svesti njihovu poruku na “fuck you, I won’t do what you tell me” bilo bi potpuno promašeno.