Mario Knezović (Zoster) – Mi smo i danas u situaciji da se puno moralizira o prošlosti. Time valjda izbjegavamo da se bavimo samim sobom u sadašnjosti - Monitor.hr
14.02. (22:00)

No ga intereso - dok pije svoj espresso

Mario Knezović (Zoster) – Mi smo i danas u situaciji da se puno moralizira o prošlosti. Time valjda izbjegavamo da se bavimo samim sobom u sadašnjosti

Gorčine na ovim prostorima ima puno. Čovjek je uvijek tabula rasa. On uvijek sve iznova proživljava. Nebitno je koji je sistem. Pa zato i čitamo knjige koje su davno napisane i filmove koji su davno snimljeni jer osjećamo tu poveznicu da je netko prije nas proživio nešto što mi upravo proživljavamo, bez obzira na kostime koje nose. Priča se uvijek tiče ljudi i ljudskih odnosa. Tadija ima takve koordinate u kojima on pokušava biti normalan, ali mu to ne uspijeva. Recimo pjesma „Treba mi keš“, ona je bitna karika u razumijevanju albuma, iako nije rađena da bi bila sad neki veliki hit. U njoj Tadija pokušava igrati po pravilima sistema, ali svaki put ispuši. On je rezigniran i pun gorčine. Otud ono; da se hoće zahvalit, potom polit benzinom i sve zapalit. Nakon toga on donosi odluku i pristaje da bude najgori. I ispostavlja se da je on najbolji u tome što je najgori – kaže frontmen benda Zoster pred veliki samostalni koncert u Zagrebu na kojem promoviraju novi album “Najgori”, za Ravno do dna.


Slične vijesti

Ponedjeljak (19:00)

Filmovi pod Pekom

Danijel Pek, Antitalent: Koliki je potencijal domaće filmske industrije

Nakon što je svjetsku publiku, kansku Zlatnu palmu i europskog Oscara (nagrada EFA), osvojio njihov naslov Čovjek koji nije mogao šutjeti, redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića, produkcijska kuća Antitalent kuha nova, zanimljiva filmska i TV djela. Producent i vlasnik Antitalenta te odnedavni umjetnički ravnatelj Pula film festivala Danijel Pek u novoj je epizodi Liderova podcasta – Priča o uspjehu, s novinarkom i voditeljicom Sandrom Babić govorio o važnosti međunarodnih nagrada, nedostacima, ali i prednostima domaće filmske industrije te odlučio srušiti sve predrasude u vezi s njenom (ne)kvalitetom. Lider

07.12. (23:00)

Svirke koje su nedostajale

Mate Škugor: NO je skraćenica za ‘not only’, ali je i provokacija koja djeluje

Nakon petnaestogodišnje stanke, kultni NO Jazz Festival se 11. put vratio u Zagreb. Na obnovljenom NO Jazzu su nastupili Roj osa i Rob Mazurek (u Vintage Industrial Baru), The Necks, te trio u sastavu: David Murray, Ingebrigt Håker Flaten i Paal Nilssen-Love (u galeriji Lauba). Pogledajte komentare na NO Jazz Festival na Forumu.

04.12. (13:00)

Krleža, ćevapi i svjetska nepravda – sve u jednoj priči

Bijes, nada i ćevapi: Ante Tomić o Grlićevom filmu i svijetu oko nas

Film Svemu dođe kraj, inspiriran Krležinim Na rubu pameti, obrađuje bijes zbog socijalne nepravde i okrutnosti moćnih. Ante Tomić kaže da se film bavi aktualnim temama, poput eksploatacije i slobode, te kritizira društvene podjele i političku pasivnost. Njegov roman Nada donosi optimizam kroz priču o ljubavi i toleranciji, suprotstavljajući se ksenofobiji. Tomić humor koristi kao oružje protiv političkog nasilja, vjerujući da priče mogu biti globalno prepoznate. Kritike i napadi prihvaća s humorom, dok ga uspjeh u Francuskoj potiče da ostane vjeran svom stilu. HRT

20.11. (17:00)

Možda uz amandmane

Pavao Pavličić: S luđacima se ne smiju sklapati sporazumi

Pavličić voli reći da su dva grada, Vukovar i Zagreb, uvijek mjesto radnje njegovih priča. Sve vezano za Vukovar, njegov rodni grad, mu je lijepo, svega se rado sjeća i imao je doista sretno djetinjstvo, ističe. Pričao je o svojoj novoj knjizi, a o trendu “angažirane književnosti” ne misli najbolje. Što je angažirana književnost? To je upravo to da vam neku ideologiju želi uvaliti. A pisci, onda, želeći biti čitani, laćaju se onih tema za koje misle da su društveno aktualne itd. Pisanje je za njega, kaže Pavličić, način života. U svemu vidi priču, pa mu je žao da ne bude ispričana. Razgovor s razlogom na HRT-u.

14.11. (18:00)

O filmovima i ljudima

Ogresta: Dužnost je hrvatske države da o Vukovaru snimi film

Od prvih dana bavljenja filmom sklon je društveno angažiranom filmu. Zanima ga život oko njega, život sredine i sve se to reflektira u njegovim filmovima. Ogresta je nedavno rekao kako misli da je svoj posljednji film snimio i da mu je takva poruka poslana. Kaže kako to temelji na svojoj subjektivnoj procjeni. Ipak, dodaje da je u domaćoj kinematografiji dugo prisutan te da je, za naše uvjete, relativno puno toga snimio. Bio bi nepravedan, kaže, kad bi rekao da nije imao priliku stvarati i snimiti ono što je želio. Smatra da se redatelje njegove generacije danas stavlja po strani. Potpuno je prirodna smjena generacija, ali je neprirodno da se jedna generacija potpuno zapostavlja, kaže. U filmovima se obračunava sa samim sobom. Zna polemizirati sa svojim svjetonazorskim odrednicama. Pita se je li ono što zastupa i u što vjeruje točno Dugo ga zaokuplja tema vukovarske bolnice te smatra da bi se o njoj trebao snimiti film. HRT

09.11. (09:00)

'Danas imaš dvadeset sekundi prije nego što konzument stisne skip'

Soundtrack za život: Mile Kekin danas nastupa u Tvornici

Iza sebe imam 11 albuma. Od toga osam Hladnog piva i tri solo albuma. Bit će tu četrdesetak pjesama pa računam da će trećina biti solo, a ostalo iz ere Piva. Sve na kraju ovisi o publici i atmosferi. Ne volim predvidljive koncerte, volim malo kaosa na bini. Zato ponekad i sam sebe iznenadim. Mislim da je jako lako pišući te, nazovimo ih “buntovne pjesme” zvučati kao propovjednik i kao da se ljudima obraćate svisoka, a mnogi se u tome znaju jako “poskliznuti”. A još su mi gori oni koji su tobože politički aktivni, a pišu stvari kao “svi su oni isti” da se nikom ne zamjere. Dotaknuo se i današnjih klinaca, kojima muzika nije više stvar identifikacije kao nekad. Ipak živimo u konzumerizmu: Živimo u vremenima instant gratifikacije. Konzument želi sad, odmah i sve. Nema vremena probijati se kroz duge instrumentalne uvode, komplicirane strofe ili čekati idući nastavak serije. Daj mi najbolje odmah, dva predrefrena prije prve strofe. Čitamo samo naslove. I nije tako samo u glazbi. Zato su na kraju i erotski filmovi izumrli. Zatrpani smo informacijama pa se nužno smanjuje vrijeme fokusiranosti. Index… pjevač ima i svoju temu na Forumu.

08.11. (11:00)

Možda Nada ipak ne umire uopće

Ante Tomić u novom je romanu poželio biti dobar

Osjećao sam potrebu napisati nešto drukčije. Priču o dobroti, baš otrcanu, staromodnu humanističku priču. Trudio sam se ne osuđivati, ne pisati onako kako pišem za novine; gnjevno i podrugljivo. Tamo ponekad znam biti i zločest i okrutan prema ljudima. Ovdje sam želio biti pomirljiv, pokušati razumjeti inače ne pretjerano simpatične ljude. Želio sam, ako i bude kakvo ismijavanje, da ono bude dobronamjerno i benigno – rekao je Tomić u razgovoru za ePodravinu, povodom predstavljanja novog romana Nada. U razgovoru otkriva kako je gotovo izgubio želju za pisanjem, doduše piše, ali nije bio zadovoljan, a izdavači su mu zvali suprugu i pitali je li dobro. Dotaknuo se i novinarstva, koje smatra i danas jako važnim i društveno korisnim radom, iako je stradalo zbog pada prodaja novina i interneta.

26.10. (16:00)

A sviraju 40 godina

Davor Gobac za Vidu TV: Nikako da zaradimo tih prvih milijun dolara

Psihomodo pop su nedavno proslavili 40. rođendan velikim koncertom u Areni Zagreb, ujedno najvećim solo koncertom u karijeri. Kakvi su bili dojmovi s pozornice u razgovoru za Vidu TV saznali su iz prve ruke – od Davora Gopca. Pričao je i o manje poznatim detaljima iz biografije grupe, poput turneje po nekadašnjem SSSR-u ili pak o suradnji sa Steveom Albinijem.

12.10. (17:00)

Starac ga more

Predrag Raos piše erotski roman u staračkom domu “Starac, a more”: Ljudi vjeruju da se cijeli život samo zajebavam

Raos kaže da je trenutno na oporavku u Domu za starije i nemoćne na Hvaru, no vrlo je živoga duha. Mene ovdje u staračkom domu nitko ne može smisliti. Jer sam ovdje jedini živ! Ovdje sam otkrio novo radno mjesto, koje se odnosi na sve djelatnike u domu, a to je polugrobar. Mi dolje imamo mrtvačnicu, koju ja zovem otprema. Ja vam isto tako tu mrtvačnicu zovem »Klub živih«, a znate zašto? Zato što jedino ondje možete galamiti, a da nikom ne smetate. Još uvijek sam živahan, stalno pjevam, zajebavam se, a oni to nikako ne mogu smisliti. Po njihovom bih ja trebao biti starac koji mora umirati. Tu svi samo gledaju televiziju i igraju bingo. Odlučio sam se ženiti, ali pod uvjetom da mi žena bude sto godina mlađa od mene.

Upravo sam potpisao ugovor za roman koji se zove »Starac, a more!« To vam je erotski roman staračkog doma i to su naravno fantazije. No, roman je zanimljiv po tome što u njemu imate dva glavna lika, jedan je bezimeni televizijski reporter, a drugi se zove »Oni, oni, ne meren se sitit«. Oba su lika autobiografska, samo je jedan mladi Raos, reporter, a drugi je stari Raos i oni se međusobno ne mogu smisliti. U razgovoru za Novi list.