Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obratio se javnosti nakon prosvjeda protiv rudarenja litija sinoć u središtu Beograda, dok prosvjednici u međuvremenu ustraju u namjeri da blokiraju željeznički promet. Sam skup je protekao u demokratskoj atmosferi, što je veoma važno za našu zemlju. Međutim, kako se skup završio, dogodile su se stvari koje smo očekivali da će se dogoditi. Kad svaki dan prijetite, onda se nasilje dogodi. Zauzimanje međunarodne pruge, zaustavljanje prometa na brzoj cesti nisu nikakav doprinos demokraciji nego izvrgavanje ruglu… To je teror manjine. N1… Dogodio se i incident kada se automobil zaletio u prosvjednike koji su blokirali autocestu u Beogradu nakon velikog skupa na beogradskim Terazijama protiv kopanja litija u Srbiji. Policija je u ranim jutarnjim satima opkolila građane koji su cijelu noć proveli na kolodvoru Prokop. Ima i uhićenih N1
Srbija i zapadni Balkan predmet je geopolitičke utakmice Rusije i EU-a, trenutno je Srbija najveća i najvažnija zemlja u toj regiji, dok je Bruxelles neobično tih, djelomice i zbog praznika. Vučić je u posljednjih deset godina snažno potkopao demokraciju svoje zemlje. Mediji su praktično svedeni na istu liniju, oporba potkresana. Srpski vlastodržac ne sudjeluje u sankcijama Europske unije protiv Rusije. I sada izborne manipulacije. Kako mu to prolazi? U Bruxellesu se vjeruje da samo Vučić može riješiti probleme vezane uz Kosovo. U njemu vide jakog čovjeka koji će objasniti Srbima da je Kosovo nepovratno izgubljeno. Samo nacionalist Vučić može srpskoj naciji objasniti gubitak jedne od ‘njezinih’ pokrajina. U Bruxellesu se drže te teorije. Pa se zbog toga drže i Vučića. No, pitanje je zašto bi to uopće i napravio, jer bi time izgubio ključnu poziciju. DW
Činjenica da je neki diplomat proglašen personom non grata ne mora biti objašnjena, ali govori o pogoršanju odnosa Srbije i Hrvatske i vjerojatno najavljuje trend daljnjeg pogoršanja tih odnosa, komentira za Novosti bivši ambasador Božo Kovačević. Radi li se doista o realnom razlogu protjerivanja ili tek o nesigurnosti Vučića pred predstojeće prijevremene izbore? U trenucima nesigurnosti, vlast je ona koja se obično postavlja autoritativno, kao ona koja ne dopušta protudržavno djelovanje stranih sila, što su u srpskom slučaju obično Hrvati i Albanci, odnosno Kosovari. Vučića nagrizaju brojni prosvjedi, a uzdrmao ga je i nedavni napad na Kosovu. Hrvatima i Srbima dobro dođe improvizirati politički sukob sa susjedom, rekao je za Index bivši poslanik Narodne skupštine Srbije.
Oružani sukob na Kosovu kao da je zatekao vlasti u Beogradu. Dan kasnije više je pitanja nego odgovora. Čak je i predsjednik Aleksandar Vučić priznao da je čekao s „obraćanjem“ skupljajući informacije i dodao da je sve u „magnovenju”. Vučić je pozvao međunarodnu zajednicu da se formira Zajednica srpskih općina, da na sjeveru budu srpski policajci, jer je to jedini način da više ne bude sukoba. Dojam u Beogradu je da ovakav razvoj događaja nije odgovarao srpskoj strani, jer dolazi u trenutku kada se činilo da Albin Kurti gubi podršku međunarodnih faktora. Vučić vjerojatno ne stoji iza ove akcije, ali time problem postaje još ozbiljniji. To možda znači da predsjednik nema ili je izgubio kontrolu nad militantnim nacionalistima, smatra analitičar za DW.
Puše li u Srbiji zaista “vjetar promjene”? Teško je reći, ocjenjuje list Neue Zürcher Zeitung, iako je Vučićev legitimitet najžešće doveden u pitanje otkako je na vlasti. Kod režima se, piše list, primjećuje nervoza. Protesti, šetnje i stalna okupljanja upravo stvaraju ono što je Srbiji mnogo godina nedostajalo: novu javnost. Kod mnogih demonstranata osjeća se olakšanje, čak euforija. Tihi bijes i privatna frustracija na prosvjedima se pretvaraju u svijest da je čovjek dio širokog pokreta. Najednom promjena djeluje zamislivo. Vučić je učenik Viktora Orbana i primjenjuje njegove recepte: (skoro) apsolutna kontrola medija, kršenje načela podjele vlasti i, kroz stranku, izgradnja klijentelističke mreže koja seže do posljednjeg sela. Baš kao u Mađarskoj, i u Srbiji je enormno teško dobiti izbore protiv državne stranke i njenog aparata. DW
„To ima samo u Severnoj Koreji“, kaže Vučić, „da vam se uključuju pet puta tokom Dnevnika na protest u RTS-u, u državnom mediju. Uza svo poštovanje prema Severnoj Koreji, toga samo još tamo ima.“ Ima toga i u Vučićevoj “Srbiji nade”, koju on čas posmatra kao svoju veliku podršku, čas kao neprijateljsku državu, jer u njoj još uvek ima opozicije. Ni sam ne zna šta da radi. Pritom, krije svoje kimjongunovske metode. Akcija pravljenja miloševićevskog mitinga nije mu uspela iako je učinio sve da natera građane na dolazak u Beograd. One koje je uspeo da nahvata morao je da plati. Diljem interneta objavljivani su video klipovi sa tim sadržajem. Pa šta, reći će Vučić, to rade i Erdogan i Orban, šta im fali. Dobro, Kim ne radi, on samo objavi mesto i datum, pa ako neko ne dođe ne miting o svom trošku i sendviču, skida mu glavu. Peščanik
Srbija ima veliko srce za žrtve, ali je miljama daleko od kolektivnog samosažaljenja koje bi bilo dobra osnova da se Vučića svede na ono što on stvarno jest i onemogući u političkom masakru koji desetljećima provodi. Dječak ubojica je pucao oko 8.40 i odmah se predao policiji; kako to da dvoje najviših dužnosnika Srbije – Vučić i Brnabić – nisu u roku pola sata bili na ulicama ili pred kamerama? Vučić je prvi put izašao pred medije i javnost tek u 18 sati i u Vladi govorio sam, bez Brnabić. Opsjednut fantazijom da njegovi nastupi ne smiju biti obični politički govori, već histerijska obraćanja naciji, objasnio je da nije „žurio s izjavama“, već je htio vidjeti „gdje je sistem pogriješio“: Prevedeno na srpski – pokupiti što više opskurnih podataka o obitelji i djetetu i baciti ih kao sočne kosti svojim jednako opskurnim, cirkusantskim medijima, unaprijed zaštićen od pitanja: s kojim pravom. Novosti
Takve je, eto, kurčeve sreće predsednik i većinski vlasnik Republike Srbije Aleksandar Vučić Veliki: samo trenutak da gospodin predsednik zbroji, molim vas lepo – ukupno 62 mosta srušili su avioni zločinačke NATO alijanse za 3 meseca bombardovanja Srbije 1999., a nijedan od ta 62 mosta nije bio u Beogradu! Nijedan, mamu im jebem ćoravu, ja se izvinjavam. Gospodo, to nije zajebancija, tačno 62 mosta ima recimo Njujork od Hadsona do Stejten Ajlenda, i da je Srbija osvetoljubiva, svetski bi moćnici danas na zasedanje Opšte skupštine UN-a išli preko Ist Rivera splavovima i kanuima. Jer šta? Jer vrhunski uvežbani piloti srpskog ratnog vazduplohovstva ne bi bauljali pustim nebojebinama iznad Srednjeg Zapada i po Ajovi gađali mostove okruga Medison, nego bi u niskom letu neustrašivo kidisali Bruklin Bridž, a američka deca danas bi ga gledala samo na Vikipediji. Morali bi sve mostove da grade ispočetka. Jel mi dobra ova? Dabome da jeste. Novosti
Vladar je u jakom paničarskom naletu upozorio na seriju katastrofa koje idu pravo na nas. To, naravno, nije njegov vrhunski domet, skala panike je baždarena na kataklizme i apokalipse, neopoziva biblijska proročanstva i svaki nagoveštaj zla koje vodi k opštoj propasti. U ovako konfuznoj mešavini protivrečnih misli, teško je razlučiti šta to ide na nas: zima, glad, rat, bolesti, sve to zajedno, ili nešto potpuno novo, sablast koja je proizvedena i porasla u laboratorijama za svetske zavere, pa će otud biti nahuškana tamo gde se svaka zavera oseća kao kod kuće. U Srbiji nema vlade, parlamenta, pravosuđa, političke pameti ili bilo čega što bi nas čuvalo od sila od kojih inače nema odbrane. Imamo samo jednog čuvara koji nas plaši svojom mahnitom revnošću. Ostaje samo da savijemo šije i prepustimo se najnovijem smaku sveta koji već dugo poznajemo kao životni ambijent. Peščanik
Stolica Aleksandra Vučića, naoko velikog vožda “srpskog sveta” trenutačno je jedna od najneugodnijih stolica na Balkanu. Našao se u procijepu između zahtjeva Moskve da se izričito svrsta uz Rusiju i da destabilizacijskim aktivnostima na Kosovu, u BiH i u Crnoj Gori odrađuje svoje političke dugove i između poruke SAD-a, upućene preko NATO-a, da na takve postupke imaju spreman (vojni) odgovor. Nije uopće upitno da je velikosrpski koncept “srpskog sveta” manji balkanski brat “ruskog svijeta” i projekt baš po mjeri Aleksandra Vučića. Evidentno je da mu godi politika stalnih provokacija i destabilizacijskih postupaka od Hrvatske i Crne Gore (članica NATO-a) do BiH i Kosova (država s NATO misijama). Ali Vučić je vjerojatno svjestan da svaki izravni sukob s NATO-om znači kraj “srpskog sveta”. Slobodna