Lažni teniski car Novak Mali - Monitor.hr
30.09.2023. (16:00)

Od koze do ovce

Lažni teniski car Novak Mali

Lažni teniski car Novak Mali

Đokovićevi navijači najčešće izvrnu tu tezu da, pošto je Novak iz Srbije, nikada neće biti voljen i obožavan kao Nadal ili Federer. Radi se o nečem potpuno suprotnom: uz oca, koji je deklarisani nacionalist, i neko ko je očito navigator Noletovih stavova, te uz srbijanski nacionalistički mainstream kojem mit o nebeskom narodu hrani ego, naročito u porazu, prvi teniser svijeta je sa izjavama podrške teroristima, slikanjem sa četničkim zastavama… ustvari sam sebe ograničio da ne može biti svjetski car sporta koji važi za najgospodskiji. Kako se ponaša pravi svjetski car, najbolje je pokazao legendarni Mate Parlov. Jednom je magazinu ”Dani” dao intervju u kojem je objasnio zašto nikada njegova ni noga ni riječ nisu otišle u nacionalizam – ”Kako ja mogu biti nacionalist ako sam svjetski prvak?” E to je šampion. I sportski, i ljudski. Novak Đoković je veliki teniser. Pobijedio je mnoge, ali izgleda da nije sebe. Jednostavno zato što sebe svodi na ”srpstvo”, na nacionalizam koji nije i ne može biti kozmopolitska stvar. Tačno


Slične vijesti

30.07.2023. (19:00)

Svi smo ga voljeli: Zbog njegovih se mečeva kasnilo na posao i bdjelo u sitne noćne sate

Internacionalni prvak u humanizmu

Godine 2008. preminuo najveći hrvatski boksač svih vremena - Mate Parlov - Glas Istre

“Kako ja mogu biti nacionalist, ako sam prvak svijeta!” rekao je svojedobno Mate Parlov i ovom jednostavnom konstatacijom ispisao višetomnu autobiografiju te odlio spomenik čistom humanizmu i destiliranom kozmopolitizmu. Ni prije ni poslije Mate nije se rodio boksač koji je u istoj kategoriji bio olimpijski, svjetski i europski amaterski prvak, te svjetski i europski profesionalni šampion. I prije smrti, proglašen je najboljim hrvatskim sportašem XX. stoljeća. Kad se sagleda sportska i ljudska putanja što ju je bio opisao Mate Parlov, jasno je kako njome potvrđuje sveukupnost humanizma uljudbe fortificiranu s elementima olimpizma u kojima se, kao presudna, živo izdvajaju načela sudjelovanja s jedne, odnosno jednakosti među narodima i rasama s druge strane. Parlovljev svjetovni humanizam avers je na civilizacijskoj medalji na kojoj je revers ljudski sakralni ekumenizam. Tko razumije tu duhovnu dimenziju, duhovnu dimenziju koja nije (nužno) religiozna, taj shvaća datost po kojoj se boksu tepa kao plemenitoj vještini. Novosti

29.07.2023. (10:00)

15. godišnjica smrti velikog Mate Parlova (16. 11. 1948. – 29. 7. 2008.)

Damir Strugar: Zbogom, šampione!

Mate Parlov još 1967. je nazvan Clay iz Pule

Osvojio je u boksu sve što se moglo. Čak je bio i svjetski amaterski prvak, što ni slavnom Muhamaddu Aliju nije pošlo za rukom. O svemu tome napisano je na stotine tekstova i gotovo da nema u nas čovjeka koji sve to ne zna. Ali, malo je rečeno o Matinom životu nakon boksačke karijere. “Čovjeka ne određuje bogatstvo, ni slava – već ono malo plemenite vještine”, često bi govorio. S ringa se povukao krajem 1981.godine, a boksa se definitivno ostavio 1984. kao superuspješni izbornik boksačke reprezentacije tadašnje Jugoslavije. Uvijek smo lijepo pričali, jeli i pili, ali klasičan intervju nismo nikad napravili. Ja bih te intervjue sastavljao iz naših razgovora. A o svemu je Mate želio pričati. Najmanje o boksu, a o politici – nikako. Ipak sjećam se da je imao petlju sjetiti se Tita i tada kada to nije bilo popularno. “Ma što se sad svi prave ludi! Pa svi smo bili zaljubljeni u Tita i naravno da sam ga i ja obožavao”,  rekao je s ponosom tamo negdje 1993. Svoje stavove Mate Parlov nije mijenjao. Bio je sjajan u društvu. Recitirao je kao od šale Ujevića, Šimića, Matoša, Krkleca… Citirao je Platona i Aristotela. Mate je znao bar 1000 pjesama, ne samo refrene, već cijele, od početka do kraja. I time je oduševljavao i Olivera i Akija i Bebeka. A tek pisce… Jednom sam ga pitao koliki mu je bio najveći boksački honorar u karijeri. Priznao mi je da je u meču za svjetsku titulu profesionalnog boksa dobio 100 tisuća dolara. “Novac kvari ljude, ali smiruje živce”, duhovito je dodao. Radiogornjigrad